Poruka majkama koje su doživjele spontani pobačaj ili izgubile dijete na porodu

Jučer mi je prijateljica javila da je izgubila bebu. Mala Mia se rodila, živjela je kratko u inkubatoru i na žalost nije se uspjela izboriti.

A bila je borac, i to kakav borac. Začeta je umjetnom oplodnjom i ispočetka je sve bilo uredu. Sjećam se kako smo se prijateljica i ja veselile vijestima s prvog pregleda na kojem je potvrđeno da je trudna. No, nakon par mjeseci, dolaze komplikacije, prijateljica je počela gubiti plodnu vodu i završila je u bolnici. Određeno joj je strogo mirovanje, čak su joj u jednom trenutku liječnici rekli kako više ne mogu ništa napraviti i da čekaju da plod umre, al’ nekim čudom je živio.

I ta borba je trajala svaki dan, dan za dan. Beba je napredovala, dobivala na težini, ali doktori su od početka upozoravali da postoji mogućnost da se zbog manjka plodne vode pluća neće razviti.

Nažalost najcrnji scenarij se dogodio. Beba se rodila u 34. tjednu trudnoće, stavljena je u inkubator. Živjela je kratko i nije se uspjela izboriti. Ovim putem želim poslati poruku mojoj prijateljici, ali i svim drugim ženama koje su prošle spontane pobačaje, ili su izgubile dijete pri porodu:

VI ste MAJKE malih anđela. Iako ih niste mogli grliti, ljubiti ili čuti prvi put kada vam kažu mama, vi ste i dalje njihove MAJKE. Od vas su osjetili samo LJUBAV! Koliko djece danas žudi za ljubavlju, a vi ste svojoj djeci od trenutka začeća samo to pružali. Vaši mali anđeli možda neće odrastati uz vas, ali će biti s vama svakog dana u vašem srcu. Majčin dan je i Vaš dan.

Znam da je neopisivo teško izvući se iz osjećaja tuge i žalosti, ali nemojte niti jedan trenutak pomisliti da je bilo do vas. Nekad se stvari tako poslože, ne krene sve kako smo planirali, ali morate ustati, morate se boriti. Svaki dan nova je borba i vi niste sami.

Ima puno majki koje su to prošle, ima onih koje skrivaju da se to dogodilo. Nema vas čega biti sram niti stid! Ne želimo društvo u kojem se morate sramiti jer “niste uspjeli”. Ne morate patiti u tišini. Budite ponosne na sebe. Vi znate kakvu ste žrtvu podnijeli za svoje dijete, koliko ste mu ljubavi pružili. Ne klonite duhom. Živite i dalje.

Vaše dijete bi bilo sretno da vidi da njegova majka živi i dalje. Ako vi živite i on/ona žive s vama.