Posvetite svoje vrijeme djetetu i njegovo “buljenje” u ekrane će se smanjiti

Tijekom Covida-19 mnogi su roditelji zamijenili odlaske u urede i na radna mjesta radom ”od doma.” No pritom su mnogi roditelji počeli naširoko primjenjivati američki stil ”dadilje:” zaslone. Bilo da je riječ o iPadu, pametnom telefonu ili televizoru, zbog gledanja u zaslone, mnoga djeca daleko više sjede ispred zaslona ovakvih uređaja nego što je to uobičajeno.

Sputnjik je razgovarao s Meghan Owens, autoricom knjige “Razmaženo pravo: Odgađanje zaslona i davanje djeci ono što zaista trebaju”, o tome kako preokrenuti ovo ”oslanjanje” na zaslone.

Sputnjik: Koje korake možemo poduzeti kako bismo djecu odviknuli od zaslona?

Meghan Owens: Predlažem da koristimo pozitivan ili kako da kažem, radostan pristup, u pomaganju djeci da se odviknu od navike gledanja u zaslone. Postoje aktivnosti iz djetinjstva koje su obrnuto povezane s vremenom gledanja u zaslone, što znači da kako vrijeme provođenja ispred zaslona raste, te stvari se sve manje koriste i prakticiraju. A to su stvari koje su uvijek bile jako dobre za djecu. Dakle, ako povećavamo vrijeme koje bi djeca provodila u obavljanju tih aktivnosti, time bi se smanjilo provođenje vremena ispred zaslona.

Nedavno sam napisala knjigu i u pet aktivnosti koristim kraticu samo da bih pomogla umornim roditeljima: “RAZMAZI.”

Preporučujem vam da RAZMAZITE svoje dijete s ovih pet aktivnosti, jer kako dijete bude provodilo više vremena baveći se ovim aktivnostima, tako će manje vremena provoditi gledajući zaslon.

“S” znači društveno vrijeme ili ”Social.” “P” je kratica za Play ili igru. “O” je kratica za Outdoor ili boravak na otvorenom. “I” odnosno ”Independent” znači Samostalne aktivnosti, a “L” ili Literacy znači pismenost.

Sputnjik: U osnovi njegujete ispunjen dnevni raspored, čiji je nusproizvod smanjeno vrijeme provođenje ispred zaslona. Postoje li istraživanja koja podupiru ovu metodu?

Meghan Owens: Postoje istraživanja koja pokazuju da je usmjeravanje na pozitivne, a ne negativne ciljeve korisno. Negativni ciljevi su: želim nešto izbjeći, dok su pozitivni ciljevi: želim nešto više učiniti ili želim krenuti prema nečemu. Postoje istraživanja koja pokazuju da kada obitelji dobiju pozitivne ciljeve, one su uspješnije u njihovom ostvarivanju. Oni također imaju pozitivniji utjecaj kada govore o ciljevima i veća je vjerojatnost da će ustrajati u ostvarenju tih ciljeva. Dakle, ako se usredotočimo na povećanje vremena provedenog u ovim pozitivnim aktivnostima, to bi moglo biti malo manje iscrpljujuće za nas i možda bismo bili uspješniji od usredotočenja na negativni cilj, što bi moglo biti provođenje vremenskih ograničenja itd.

Sputnjik: Kad je riječ o korištenju zaslona, jesu li sami zasloni oni koji izazivaju ovisnost? Ili je to sadržaj koji privlači djecu?

Meghan Owens: Mislim da su često za djecu sadržaji koji se prikazuju na zaslonima, bilo da se radi o aplikacijama, igrama ili programima, često uvjerljivo dizajnirani, s ciljem povećanja provedenog vremena ispred zaslona. Dizajneri su stvarno pametni što se tiče povremenih nagrada za ponašanje i tuneliranja, tako da će dijete željeti i dalje igrati tu igru, umjesto da isproba igru konkurentskog programerskog tima. Rezultat svega ovoga je razvijanje snažnih navika i ovisnosti o korištenju tih aplikacija i gledanju u zaslone. Ali mislim da za djecu to gotovo odvlači pažnju od stvarnog problema. Čini se da ovdje postoji neprestana borba: zasloni su loši / zasloni su u redu / to ovisi o sadržaju itd.

Ali pouzdano znamo da su aktivnosti kao što su čitanje ili provođenje vremena na otvorenom, dobre za djecu. Uostalom postoje desetljeća istraživanja koja pokazuju koliko su te aktivnosti dobre za djecu i kako stvaraju snažan, pozitivan utjecaj na njihovo tjelesno i mentalno zdravlje.

Stoga, čak i ako su zasloni neutralni, ako smanjuju vrijeme koje vaše dijete provodi na otvorenom ili ako se smanjuje vrijeme koje je vaše dijete provodilo čitajući, tada više nisu neutralni, jer dijete gubi vrijeme ako provodi previše vremena ispred zaslona.

Sputnjik: Kako izgleda budućnost obrazovanja? Hoće li zasloni odsad biti stalni dio naših učionica?

Meghan Owens: Dakle, to je stvarno sjajno pitanje i ono na koje još nisam sigurna imamo li odgovor u smislu kako obrazovno vrijeme uz zaslon može utjecati na djecu. Mislim da moramo jako dobro razmisliti je li vrijeme korištenja zaslona korisno u školskim uvjetima. Dakle, vjerojatno bi bilo bolje dati djeci normalnu knjigu, ako možemo. Tijekom Covida-19 bilo je sjajno imati platforme za čitanje koje su djeci omogućavale čitanje bez korištenja uobičajenih knjiga, a cijeli je razred mogao čitati istu knjigu jer su je čitali putem interneta. Za malu djecu, ako im možemo dati knjige iz fizike, kad se vratimo u školu, to bi bilo bolje. Dakle, ono o čemu moramo razmišljati u smislu obrazovnog vremena zaslona jest: koristimo li ga jer je zanimljivo i uzbudljivo? Koristimo li ga zato što stvarno pruža nešto iznad i izvan onoga što možemo učiniti analogno, bez zaslona? To su pitanja na koje moramo dati odgovore.