Božićni ugođaj, ukrasi po rasvjetnim stupovima, osvijetljeni i ukrašeni park, sijalice koje glume adventske svijeće, poruke ljubavi i mira – sve to u sred kampanje za predsjedničke izbore. Božić je očito ove godine uletio u krivo vrijeme.
Napunili se kafići s lokalnim radništvom na zimskoj poštedi, s višedesetljetnim umirovljenicima jedva iznad pedesete, s onima koji su došli na urlaub, uz stalne ovisnike o kladionici i boljem sutra koje nastupa čim se pogode rezultati utakmica.
Tko s kim sjeda – zna se otprije. Za jednim stolom, zapravo dva spojena sjede državotvorni, svaki sa stanom u obližnjem gradiću koje iznajmljuju (ili prodaju), za drugim bageristi, vozači valjaka, viljuškara, za trećim obrtnici ustravljeni neizvjesnošću i skorom blokadom računa Porezne uprave. Tu i tamo koji neovisni o partijskim ključevima, a sveudilj raspoređeni članovi stranke, oči i uši središnjice koja mora znati kako tko diše, što tko govori, tko je na kojoj strani.
Skoro da se izbori nisu ni spominjali. Za dvije tisuće glasova nikomu se nije isplatilo k nama dolaziti ni u prvom krugu, kamo li u drugom. Kandidatima za predsjednika možda nije bilo bitno, ali lokalnoj vlasti jest (ista stranka na vlasti je od osnutka općine do danas, od toga jedan te isti čovjek je načelnik zadnje dvadeset dvije godine) pa je organizirala ‘motivacijski skup’ s prigodnim jelima i pićem na koji su bili obavezni doći svi članovi stranke, punoljetni članovi njihovih obitelji i svi koji su dužni usluge stranci i načelniku.
Kako će naša općina glasati, bilo je bitno jedino lokalnom predsjedniku stranke (i načelniku istovremeno) – nije svejedno kako ćeš doći sutra pred županijsko vodstvo, s kakvim rezultatima, moraš pokazati da imaš pod kontrolom svoju bazu.
Osvanuo je i izborni dan, zimski osunčan, bez bure, idealan za pobjedu. Načelnik se službenim autom (dvozonska klima i hladnjak u pretincu je bio uvjet iz natječaja za službeni auto vrijednosti jedva 280 000 kuna), s općinskom kreditnom karticom uputio u glavni zagrebački stožer čekati rezultate, a članovi stranke su već imali popis onih koje moraju privesti na izbore. Svatko sa svojim zaduženjem, znalo se tko će po kojeg nepokretnog ići, tko će kojem nepismenom, slabovidnom ili onom s posebnim potrebama ukazati dio na listiću kojeg treba zaokružiti.
Moglo ih se vidjeti sve do koji sat prije proglašenja rezultata izbora, sa zadovoljnim osmijehom na licu – posao obavljen. Sve je bilo spremno za proslavu. Mahat će zastavama, formirati automobilsku kolonu i kao u svatovima se provesti ulicama, posebno zastajkujući pred kućama onih za koje znaju da nisu njihovi. A i načelnik će biti na televiziji, kao dokaz uspješnosti i bitnosti naše općine, naše državotvorne stranke.
Samo je trebalo pričekati 19 sati. Te nedjelje i tih njenih 19 sati…zar je moglo biti gore!?! Nakon objave izlaznih anketa muk u središnjici, muk u općini, srca zastala ne znajući bi li dalje kucala ili stala zauvijek. Komunjare, crveni kmeri, banda izdajnička, udbaši i yudbaši, soroševci i izdajnici – oni da slave? A mi…? A mi, koji smo stvarali…Noćna mora. Gore od toga. Gripa, kuga i kolera, mrak i taritaš, žalost ljuta i žalosna noć…
Sutradan, nakon neprospavane noći za mnoge, u kafiću njih nekoliko s crvenim detaljima, netko majicu, netko jaknu, onih iz stranke jedva par, smrknutih pogleda. Što ćeš, netko mora biti i kasnije reći tko se sve smijao na to jutro žalosti.
Sjedam za stol s kumom, vadim duhan i upaljač s oznakom stranke. Pita me je li to provociram? Božesačuvaj, smijem se (što se ne smije) i zovem još jednu turu, nije da slavim, ali… On mi pokazuje na mobitelu snimku svog zaokruženog glasačkog listića s osobnom kartom u kutu, čuj obrtnik je i nikad se ne zna, iako se zna da mi to nije smio pokazati jer ga sad godinama mogu za.ebavati.
Rezultati? Od skoro tisuću izašlih na izbore, šesto i nešto državotvornih i tristo sedam izdajnika. Bez brige, sve do jedan će biti detektiran, počevši od onih koji su se smijali u kafiću stranka će to saznati, a onda će vidjeti što je to demokracija.
Ovo je dobar signal za region i prvi ozbiljan šamar desničarima, populistima i korumpiranim lažnim nacionalnim liderima koji decenijama opstaju na vlasti međusobno odlično surađujući i nabacujući loptice. Osim Kolindi, izbori rezultat predsjedničkih izbora je veliki šamar i Draganu Čoviću, jednom od trojke bosansko-hercegovačke osovine zla.
BTW Ima nas Hrvata iz BiH koji smo “ljevičari” i koji uvijek glasamo- glasujemo za “ljevičarske” stranke i u Hrvatskoj i u BiH jer ovih dana nas na hrvatskim portalima razapinju da smo samo mi Hrvati iz BiH krivi za sve loše u Hrvatskoj a neizravno su fotke desetina autobusa u Mostaru sa “glasačima” u 7 sati ujutro, jer ZNA SE valja se do 19 sati stići i glasati i u Hrvatskoj, su probudili inat kod Hrvata iz Hrvatske da izađu na glasanje i daju svoj glas Zokiju !
Jeli ovaj tekst literarna fikcija ili zbilja 😜
Praznik demokracije, pogled iz drugog kuta. Nekih 500,600 kilometara cestom prema sjeveru nalazi se moj dio domovine. I tu su izbori bili razlog nervozi. Ali iz drugog razloga, odnosno zbog drugih očekivanja. Tu je na vlasti ona druga, kažu crvena, opcija i to već 20-ak godina. Nisu se oni bojali za sebe nego za svog kandidata. Može li konačno netko “njihov” pobijediti? I desilo se. Pobijedio je. Slavlje je počelo odmah, po zatvaranju birališta, pa se produžilo dugo u noć, pa je uz pauzu 7. siječnja jer je vjerski praznik i nema smisla, nastavljeno prvog, a bogami i drugog, radnog dana. Radilo se slabo, jelo se i pilo, trošilo stranačko, pa općinsko a donio je tu i tamo netko svoje od doma. Ali među prostim pukom, nama boranijom, nema euforije. Odmah su se našli oni koji vide mane u pobjedi. Kažu: super je imati svog predsjednika ali on nema novce,… Čitaj više »
Pomislio da je netko opisao moje mjesto,ali sjetih se da ovakvih ima još uvijek jako puno u HR. Ali onda dolazimo tek do osnovnog problema,jel baš uvijek moramo birati između dva loša,onog manje lošijeg,a na kraju opet biramo lošeg,ili kad glasamo za jednog samo da onaj drugi ne pobijedi. Vrtimo se u krug puna tri desetljeća,jel se stvarno bojimo promijene,ili smo možda slijepi na istinu….a puno je pitanja a malo odgovora,njima ostaje pobjeda,a nama ostalima bijeda….
Što se vidjelo ovim predsjedničkim izborima, ne mnogo, prvo mi je bilo žao što Škoro i Kolinda nisu u drugom krugu pa da se hadezejci konačno međusobno pomlate. Gospođa Grabar Kitraović i hadeze su računali na svoju vojsku fanatičnih birača, koja da im se servira govno iz središnjice, glasali bi za njega ali desilo se nešto predvidivo. Normalni ljudi su izašli na izbore i glasali protiv nje a ne za g. Milanovića. To bi trebalo biti jasno i onom blentonu Bernardiću, normalni ljudi su glasali protiv ! Naravno, ne uništavajući listić i glas, već po svim pravilima tako da zaokružiš drugu opciju. Pojavljuju se snimke po društvenim mrežama od zloupotrebe dijece za izjavljivanje očevih glupsti do one budaletine koji mlohavom čunom nasrče na tv. Volio bih da se objavi još takvih primjera da konačno i oni ostali neopredjeljeni vide tko su to simpatizeri hadeze središnjice. Najbolji komentar jedne žene koja… Čitaj više »
Teško mi se odlučiti tko je od dvoje finalista napravio veću štetu Hrvatskoj svojim dosadašnjim radom (ili ne radom). Pravi izbor bio bi Ivan Pernar. Istina da je mlad i nedostaje mu iskustva ali je na pravom putu i zaslužuje veću podršku birača. Nadam se da će ju jednom u budućnosti i dobiti.
“Šesto i nešto državotvornih i tristo sedam izdajnika” Ovaj zaista nije pri sebi, 52% birača su izdajnici, a ovi su državotvorni. Čega? Logično je obećao da neće komentirati besmislene izbore između dvoje plaćenika, tako da ne znam tko je ovo pustio van, al nema veze. Oporavit će se SoA do 10. travnja , pa će slavit, kao i uvijek, jel nam to praznik ili nije, samo da vidim na kalendar. Bio je kad sam ja zadnji put radio…..
A u urbanom dijelu…telegram.hr
“…Dario Juričan koji se na nedavnim predsjedničkim izborima natjecao pod sloganom ‘Korupcija svima’, u srijedu poslijepodne postavio je šator ispred Zagrebačkog holdinga i rekao kako poziva ‘hrvatski narod: kriminalce i ostale da dođu preuzeti svoj komad te gradske tvrtke’. Donio je janjetinu i pozvao ljude da dođu.
A oni su ga evidentno poslušali. Pred Zagrebačkim holdingom skuplja se sve više ljudi koji su podigli svoje šatore. Auti koji prolaze kraj Holdinga trube, a Juričan dijeli savjetnička mjesta, janjetinu i čaj.”