Mnogi ljudi koje susrećemo danas u vrtu i izvan njega okreću se proizvodnji svoje hrane. Istina je da je uz mnoge skandale u poljoprivredno-prehrambenoj industriji, u ova krizna vremena kroz koja prolazimo, pitanje prehrambene autonomije u središtu naših briga. Ali je li to doista dobra ideja? Znači li to da se moramo u potpunosti posvetiti prehrembenoj autonomiji?
Prehrambena autonomija, što je to?
Često govorimo o prehrambenoj autonomiji, ali znamo li što je to? Prema raznim stručnjacima definicija prehrambene autonomiji glasi „Vlastiti resursi dovoljni za osiguranje osnovnih potreba“. Postoje i druge potrebe koje nisu vezane za hranu, ali bez kojih autonomija nije moguća: respektiranje sebe i drugih, osjećaj sigurnosti, osjećaj pripadnosti i ljubav, te samoostvarenje.
U osnovi piramide nalaze se fiziološke potrebe koje uključuju: glad, žeđ, seksualnost, disanje, san i pražnjenje. Stoga je sasvim logično da kada se govori o autonomiji, velika većina ljudi govori o prehrambenoj autonomiji.
Zašto biti samodostatan u hrani?
Razni pokret za povratak zemlji radi uzgoja hrane, temeljni su pokreti usidreni u društvenoj stvarnosti: „klasični“ poljoprivredno-prehrambeni sustav više nam nije u stanju pružiti kvalitetnu hranu, već samo količinu.
Mogli bismo se zaustaviti na količini, jer ona danas u potpunosti ispunjava funkciju prehrane. Nikada u povijesti nije bilo više hrane, ali ni bolesti koje, znanstveno dokazano, uzrokuje loša industrijski prerađena hrana. Dovoljno je pogledai incidienciju bolesti raka u razvijenim zemljama i onima koje još nisu prihvatile zapadne prehrambene navike. Rezultat je zastrašujući. Dolaskom zapadnih prehrambenih navika, dolaze i razne bolesti koje smanjuju očekivani životni vijek modernog čovjeka.
Uzgoj i berba svog voća i povrća
Dakle, osim količine koja stvara dodatne probleme, želimo kvalitetu. Kako nam sustav to nije u mogućnosti pružiti zbog korupcije, mi bismo trebali preuzeti vlastitu proizvodnju ove hrane i doseći prehrambenu samodostatnost.
Sve su ovo razlozi koji su nas doveli do razvoja pokreta za ostvaranje prehrambene autonomije, s više ili manje uspjeha.
Možemo li postići samodostatnost hranom?
Dakle, djelomice da, na putu smo, ali je li konačni cilj dostižan? Je li moguće biti u potpunosti samodostatan u hrani? Pitanje su na koja je vrlo teško odgovoriti, ali ćemo pokušati.
Za veliku većinu stanovništva odgovor je očito ne. Pitate se: “Možete li proizvoditi povrće, voće, med, žitarice, mliječne proizvode i meso?” ili “Imate li vremena proizvesti sve to dok zarađujete pristojan prihod da pokrijete svoje druge potrebe?”
Uvidjevši veličinu zadatka, mnogi se ponovno fokusiraju na samodostatnost voćem i povrćem, a ovisno o prilikama pribavljaju kokoške, patke, guske, svinje, ovce, koze i goveda.
Uzmimo jedan primjer. Na zemljištu od 2000 m2, možemo zasaditi šljive, trešnje, jabuke, kruške, jagode ili ribizle, maline, kupine i drugo bobičasto voće. Ovisno od podneblja, možemo sasaditi smokve, grožđe i šipke. Na drugoj strani možemo zasaditi kupus, paprike, krumpir, krastavce, luk, češnjak i drugo povrće. Neće biti problem smjestiti dvadesetak kokoški nosilica. Zato ne i jednu ili dvije koze, koje ćemo korisiti za ekološko uklanjanje korova.
Uz malo tehnike, za nekoliko godina zadovoljišti ćemo gotovo sve svoje potrebne, ali još nećemo biti samodostatni. To je sasvim logično jer osim uzgoja moramo brati, transformirati svoje plodova rada kako bismo ih mogli konzumirati tijekom cijele godine. A mi radimo sa strane jer nam naš vrt i domaće životinje ne plaćaju troškove struje, interneta, prijevoza, liječenja i sve ono što nema veze s hranom. Ali na kraju, je li stvarno važno biti 100% autonoman ili ne? Iskreno mislimo da ne.
Važan je put do cilja
Svatko tko zna što je uspjeh, odlično zna o čemu govori portal Logično. Puno je važniji put, nego cilj. To vrijedi za sva područja života pa zašto ne i za našu prehrambenu autonomiju.
Razmišljanje o prehrambenoj autonomiji neizbježno otvara brojna pitanja o tome što jedemo. A to je najvažnije – propitivati ono što stavljamo na tanjur. Jesu li namirnice koje jedemo zdrave? To je često početna točka za promjenu ne samo prehrambenih navika, nego i nas samih.
Sada dolazimo do još važnijeg pitanja tj. sezonskog karaktera naše prehrane. Ima li smisla jesti rajčice ili jabuke, čak i organske, u svibnju? Zašto se priroda onemogućila voće i povrće tijekom zime? Što nam to priroda poručuje?
Čim završite čitanje ovog teksta, otvorite stare foto albume i pogledajte fotografije vaših roditelja i baka. Obiđite stara groblja i pogledajte fotografije pokojnika na spomenicima. Što ćete vidjeti? Vjerojatno osobe koje nikada nisu imale problema s gojaznošću. Jeste li shvatili? Naši roditelji nisu mogli kupiti i jesti voće tijekom zime. Višak ugljikohidrata u našim obrocima nije postojao, niti se akumulirao u našem tijelu. Zima je služila za odmaranje od teškog rada i skidanje viška kilograma prirodnim putem.
Znam, sada će te reći “ljudi su tada živjeli kraće, iako su jeli zdravu hranu”. Istina, ali samo polovično. Smrtnost čovjeka je skrećena boljom higijenom. Ne samo smrtnost, nego i mnoge druge zarazne bolesti koje su gotovo nestale, zahvaljujući bojoj higijeni i masovnim korištenjem hladnjaka.
Razmotrimo model lokalne autonomije
Kao što smo vidjeli na početku, čovjek ima potrebu za pripadanjem nečemu višem. Ljubav prema sebi i drugima je vrlo bitan faktor. Stoga nam se čini važnim izbjegavati okretanje samima sebi, već razvijati lokalnu suradnju, prijeko potrebno za psihološku izgradnju zdrave osobe.
Čini se da je pravi model onaj u kojem svatko na svoj način sudjeluje u potrebama zajednice prema svojim vještinama i interesima. Mi smo međuovisni i to ćemo i ostati, ali moramo redefinirati ljudske i lokalne zajednice.
Rad u vrtu i suradnja sa zajednicom, odlična je prilika za društvenu interakciju, prijeko potrebnu za naše psihičko i fizičko zdravlje.
Svatko na svoj način
U zajednicama razmjena je dobar način za razmjenu dobara i usluga i omogućuje nam održavanje vitalne društvene veze za našu dobrobit. Čovjek se gradi u interakciji s drugim čovjekom. Inspirira se tuđim idejama, analizira i djeluje, a onda njegova djela inspiriraju one koji su mu bili inspiracija. Posebno obratite pažnju na ovu podebljanu rečenicu. U njoj je prožeta ideja i formula uspjeha.
Ljudi su različiti i to je pravo bogatstvo. Kao što se iz male, na prvi pogled beznačajne, sjemenke stvori prekrasna biljka, šareni cvijet i ukusna voćka, na isti način u svakom čovjeku se krije nešto božanstveno i još neotkriveno. Interakcijom s drugima, otkrivamo sami sebe. Ne zaboravite na interakciju s biljkama koje uzgajamo. One nas također inspiriraju i obogaćuju naš duh.
Vidite koliko je bitno raditi na prehrambenoj autonomiji. Ne samo radi fizioloških potreba, nego zbog našeg samoostvarenja i shvaćanja što mi uopće radimo na ovom svijetu.
Nadam se da vam je ovaj članak bio koristan? To je rezultat našeg iskustva i naših promišljanja, ali nemojte zaboraviti da smo svi različiti i da je stoga logično da idemo različitim putevima. Želimo da vi nađete put koji će vas ispunjavati svaki dan u životu.
Nije utopija dokle vam jednostavno — NE ZABRANE 😁 ! I sto cete onda ??? Pobunit se ??? Tko prosim ljepa ??? Znate li sto je utopija ??? —–> POKUSAJ UKLAPANJA U LOS SUSTAV 😋 !!! Namjesto ucinjet sve da ga se SRUSI i zamjeni , zivotno- ljudskim ! Sve ostalo je cist gubitak vrijemena od vlastita zivota ….
Ova civilizacija je izgrađena kako bi pojedinac i cijelo društvo bili apsolutno ovisni o državi do plandemije a danas o korporacijama,tama je to uspjela sotonskim kamatnim sistemom štampajući novac bez ikakvog pokrića i pozajmljujući ga u prvom redu državi kroz tzv centralne banke a onda pojedincu kroz komercijalne banke. Sve je postalo korporativno. Svi su dužni korporacijama i uglavnom je sve pod hipotekom. Nemoguće je biti ili služiti sistemu i u isto vrijeme biti neovisan od njega. Hrana je samo dio fragmenta ukupne agende i korporativci je neće upotrijebiti vjerovatno do pred kraj ispunjenja agende,s toga nema ni velikih nemira,sit stomak ne prosvjeduje. Autonomnost u proizvidnji hrane danas nema nikakve utemeljenosti u našim programiranim shvatanjima,na zapadu je hrane u izobilju ,baca se 30%hrane. Samo oni koji se SVJESNO “otkača”od sistema stavljajući vlastiti komoditet u drugi plan su SLOBODNI LJUDI sutra. Debilane škole=> državni pos’o=>vikend i trenerka te “uživanje” u tržnom… Čitaj više »
Tema je kompleksna jer sve ovisi o zadanim uvjetima. Dosta toga se opet svodi na politiku jer i politika određuje odnose i unutar male zajednice kao şto je selo i ti odnosi opet ovise koliko je selo zabačeno. Iz mog iskustva znam kako ljudi oko mene olako shvaćaju proizvodnju hrane i većina ih odustaje, a odustaje zbog krivih predpodstavki od kojih su neke i u tekstu iznesene. Nije pitanje da li autonomija nego kad, koliko i kako. Autonomija podrazumjeva velika odricanja i požrvtvovnost na koje većina nije spremna i uvijek je potrebna veća ili manja suradnja s drugima za što je osim materijalne potrebna i duhovna veza jer ako i jedno od toga izostane stvar ne funkcionira. O materijalnoj komponenti “sve znamo” međutim o duhovnoj vrlo malo. I u uzgoju biljaka, sami ili smo ili od drugih, naučili smo koja s kojom biljkom u blizini ne raste premda smo im… Čitaj više »
Hm…kozama će jedini cilj biti kako se domoći onih višnjica mladih, kruška mlada ima sočne grančice, zeleno lišće jagode neodoljivo deluje! Dakle korov između stabala je ne interesuje! Za karfiol kada mu je vreme seče će se verovatno najviše interesovati ekipa s periferije koju ne smeš mrko pogledati a kamoli pipnuti! Pisao sam već o tome…moj vrlo cenjeni kolega ovde koji je već počeo s ovom pričom reče da će nabaviti dva kalaša (ili ih već ima, zaboravio sam) pa neka priđu, da vidim kaže! O današnjim sortama biljaka i životinja i kakav one tretman traže ćemo drugom prilikom
Društvo se razvija isključivo zahvaljujući međusobnom odnosu (saradnji) njegovih članova, ukoliko je razvoj društva projektovan od strane pojedinaca onda je taj razvoj u funkciji potreba-želja tih pojedinaca i tako dobijemo… današnje društvo. Kao svi ostali aspekti današnjeg društva i njegova ishrana je kontrolisana od strane tih pojedinaca. Ne samo kada je u pitanju industrijski prerađena hrana koja može biti od manje ili više kvalitetnih sirovina i aditiva, i kod sirove hrane su drastične razlike. Iako se trudite da kupujete na pijaci od poznatih ljudi, niste uvek u prilici da odete na pijacu, ponekad kupite i u trgovačkom lancu, vremenom sve češće… To je ujedno pritisak i na seljaka koji sve manje robe može da proda a troškovi sve veći pa se i on vremenom (ili bar mlađe generacije koje ga nasleđuju) odlučuje na “lakšu varijantu” – život u gradu. Uvek će biti onih koji nisu spremni na takav kompromis ali… Čitaj više »
To bi trebao biti pravi put i kompliment portalu na promociji pravih vrijednosti … uz obitelj, Boga, moral, zdravlje dolazi i samodostatnost vracanje prirodi i osluskivanje poruka koje nam salje! To su teme kojim se trebamo okrenut a njihove igre samo ignorirat i ne zamarat se sa negativnoscu! Samo reci NE i vodi svoj zivot kao nekad nasi stari. Bas ste ljepo usli u novu i samo tako nastavite…..bez rata bolesti i ostalih gadosti koje ni nisu ljudske… lp
Dakle…nevjerojatno kvalitetni komentari, zaista jako dobro popratiti ozbiljnu tematiku na ovako kvalitetan način…do sada dok pišem ovo…lp
Ako imaš kod kuče primer vlastit krompir jabuke, i recimo ostalo povrče voče , ko ovde gubi novac? Osobno mislim najviše velike firme. Zašto? Zato što ne trebaš kupit kod njih.
A velike firme broje svaki dan, koliko su prodali i koliko su zaradili.
U čemu je bit zapadnih prehrambenih navika? U konzumaciji životinjskih proizvoda koji se jedu kao nikad prije u povijesti, zato imamo i razvoj boleština kao nikad prije. Prerađena hrana također nije dobra i još GMO, al životinjski proizvodi su daleko vodeći uzrok svih boleština i tu nije toliko bitno jel hrana domaća. Jedno jaje začepljuje arterije kao 5 cigareta dnevno, dodavanje samo bjelanjaka nekome tko je bio na biljnoj prehrani diže inzulin za 60%, slično je i s mesom i ribom, meso se predugo zadržava u ljudskim crijevima uzrokujući truljenje i proizvodnju toksina pa se ljudi pitaju otkuda rak. Čovjek je prirodno 100% biljojed, al tu su zapadnjačke prehrambene navike i prepune bolnice. Farmaceutska mafija i medicinska industrija cvjeta, da ne kažem biznis.
Moram pitati ovdje da li netko ima podatke o zlatnim rezervama Hrvatske? Kolike su?
Jer čitam dopis danske centralne banke danskoj vladi gdje savjetuju ponovno vraćanje ‘izračuna valuta’ temeljeno na zlatnim rezervama?!…lp
“ljudi su tada živjeli kraće, iako su jeli zdravu hranu”. Istina, ali samo polovično. Smrtnost čovjeka je skrećena boljom higijenom.” Ovdje bi trebalo dopuniti. Naime Ljudi su nekad redovito umirali od upale slijepog crijeva i sl. Uslijed napredka medicine i veće dostupnosti odredjenih zdravstvenih usluga, tako nešto se smanjilo i gotovo nestalo kao razlog umiranja. Naravno, a majstori to jako dobro znaju, ako želiš uništiti zdravlje preuzmi medicinu, ako želiš uništiti duhovnost preuzmi religiju. Tako je vrlo često i sad u ovoj korona teror prici ljudima od strane vlasti, ali i ovcoida govoreno “je li, ne vjeruješ doktorima za cjepivo, pa onda kad slomiš nogu nemoj ići kod njih, nego ajde do babe vračare”. Općenito taj argument da iz odredjene struke, organizacije, uvjerenja, podataka moraš ili sve prihvatiti, ili sve odbaciti je jako opasan i u rangu onog razmišljanja “ne možeš vjerovati u Boga, ako ne ideš u crkvu i… Čitaj više »
U cemu je problem?
Ne treba teziti licnoj autonomiji jer je to nemoguce. Cak ako bi se odrekli novca i poceli proizvoditi sve za porodicu radeci od jutra do mraka opet bi morali razmjenjivati proizvode sa komsijama.
Treba postaviti cilj kantonalne autonomije, da svaka regija proizvodi dovoljno hrane za svoje stanovnistvo i jos nesto preko toga za izvoz kako bi se moglo uvesti tropsko voce. A za to treba potpuna promjena politike i izmjena zakona koji pogoduju uvoznickim lobijima. Znate li da Vojvodina uvozi 50% hrane? Znate li da velike kolicine uvozi i iz Austrje poznate ravnicarske zemlje? Prije 60 godina Austrija je uvozila 80% hrane od cega je 90% bio uvoz iz SFRJ.
Imaš svoje jedeš svoje.
Ne bih uopće ulazio u sve poteškoće i probleme koncepta prehrambene autonomije koeg je nemoguće ostvariti za sve ljude. Ali to je ionako kratkotrajno i privremeno i u osnovi defanzivno rješenje. Jer autor zaboravlja jednu stvar. Ako bi se taj koncept pokazao uspješan i veći broj ljudi ga počeo primjenjivati, režim će odgovoriti onako kao uvijek odgovara u sličnoj situaciji – silom – zabranom i progonom. Pa ako te državni dron snimi kako bereš jabuke iz vlastitog dvorišta ili nedaj Bože okopavaš krumpir on će tvoju slikicu putem 5 i 6G mreže poslati sustavu gdje će algoritam kojeg nepravilno zovu umjetnom inteligencijom prepoznati tvoj “zločin” i reagirati u skladu sa zakonom, tj. poslati “snage reda” ljudske ili robotske, nije važno, koje će ti oduzeti urod, zemlju, dvorište, kuću, slobodu, pa i život ako treba. Nešto se na tom principu već radi u “demokratskom” Novom Zelandu. Rješenje nije u pokušajima autonomije… Čitaj više »
Ovako;
Drzave citavog svijeta ce trazit da imate dokumente da im placate poreze, prireze, taxe, razne naknade i to digitalnim novcanikom koji nece radit ako niste primili u sebe sve sto pozele!
Sad ako nekome bude znacilo da ima energetsku neovisnu kucu negdje na selu, sumi, planini i sl. te da ima zdravu hranu dok je istovremeno u sebe morao primit tko zna kakve otrove da zadovolji drzavu sretno mu s time i dobar tek!
prvo ekonomija. neka vam to sve, hrana, kupus, jaja, bude mogucnost ali dok za radnu satnicu mozes vise kupiti nego uzgojiti za sat rada, kupuj.
bolje gladan u hladu nego sit na suncu.
hobiji su druga stvar.
ekonomija, dakle. pisao sam pred par dana. prvo je voda. godisnje dodje 5000 kuna. za par tisuca kuna, tko ima sternu, moze kupiti crpku, svoj rad i majstorski, dvostruki ventil, sliv sa vise krova. imat ces vode za 11 mjeseci.
drugo je toplinska zastita, improvizirana jeftina ili prava ali skupa.
energija sunca i vjetra – susi rublje na striku.
Sto se tice prehrane problem je viseslojan. Ono sto zovemo “starim sortama” biljaka i zivotinja ne daje nam mogucnost prehraniti covjecanstvo. Prinosi su daleko manji kod starih sorti nego kod “modernih” kultura. Stare sorte biljaka su osjetno osjetljivije na npr nametnike, klimu itd nego GMO. Zivotinje koje nisu “modificirane” sporije dobivaju tezinu i imaju jos poneki “feler”. Pored toga problem je i sam nacin uzgoja hrane. Tu dolazimo do raskrsca. Zelimo li prehraniti sto vise ljudi ili zelimo da ima manje ljudi koji ce konzumirati kvalitetniju hranu. U Europi/SAD (gdje ljudi uglavnom ne gladuju) lamentiranje o gmo hrani ima drugaciju tezinu u Europi/SAD nego npr u Africi gdje djeca (i odrasli) svakodnevno umiru od GLADI. Lako je punog zeluca torokati o kvalitetnoj hrani. Na rubu smrti od gladi tih dilema nema. U nasoj drzavi se godisnje baci oko 75 kg hrane po stanovniku. U Europi 92 kg. U svijetu se… Čitaj više »
Zasutost velikim brojem informacija u jedinici vremena čini čovjeka malim i bespomoćnim. To je između ostalog dio djelovanja sustava i sve počiva na predpodstavci informacija je novac ili vrijeme je novac.
Vrijeme koje mi mjerimo i prema kojem se ravnamo kao i novac društveni su konstrukti.
Priroda drugačije funkcionira i linearno vrijeme prirodi je nepoznato jer priroda ne računa vrijeme linearno nego priroda kreira cikličke i fraktalne obrasce svega pa i vremena. Osnovna značajka prirode je kako ona ima izvornu težnju ispunjavanja praznina.
Na drugi način napisano nemože se s neba pa u rebra jer se zna što je iznad, a što ispod.
Evo tek sad sam se uvjerio kako se ovaj portal rješio dijela toksičnog oglašavanja.
Nije nešto ključno čime će Logično promjeniti svijet, ali čovjeka veseli.
Svatko može napraviti “one step at the time” pa se rješiti prvih od korporacijskih proizvoda ili usluga.
To je ono a propos samo pričati, a ne raditi ništa, iz mog predhodnog komentara.
odlična ideja, zakaj bi bila utopija? dapače, lako izvedivo ak se čovjek zainati!! siguran sam da ako čovjek ima volju i muda da pokuša živiti okružen prirodom da bu se snašao. pa čak i sam. komune i “umjetnićke kolonije” su zasad jedino rješenje. manja prava ekipa, nekoliko obitelji i sve se može. apsurdno je da se za takve pothvate treba tražiti dozvola od države ali tak je kak je. gdje ima volje ima i načina. u samoodrživoj zajednici uloge i zadaci su raspodjeljeni po talentu i mogućnosti. neko zna po šumi, neko po gredici, neko zna sa kravom, a neko sa picekima. drugi znaju delati ljekovite pripravke, treći čuvaju malu djecu, četvrti su zaduženi za popravke na kućama, peti za kaj već treba itd itd… mlade obitelji koje to več ne rade gube vrijeme riskirajući kronične bolesti i ostale probleme koji dolaze u gradovima. a mi stariji samci bi trebali… Čitaj više »
Odlična ideja…naročito za ljude u megalopolisima…prehrambena autonomija s naglaskom na kanibalizam.😁
Ne nađemo li način da “riješimo” sluge sistema na čijem posluhu i pohlepi sustav, dobrim djelom, počiva, i, isto tako, ako ne se ne oslobodimo našeg poslovičnog kukavičluka, filmske zombi apokalipse će bit kamilica za ono što bi moglo uslijediti.
ljudi imaju toliko krivu percepciju o hranjenju i svime vezanim za to, da će nam nažalost dobro doći malo gladi koju nam spremaju… Sve smo mi to (podsvjesno) sebi pripremili kao i koronu, ne bi li se trgnuli i vidjeli kakve gluposti i u kolikoj mjeri općenito jedemo (kao što se dio ljudi od pandemije odrekao bilo kojih farmaceustkih pripravaka tipa andoli pa nadalje, pošto su progledali u potpunosti nad farmacijom kao takvom, a sad se koristo jodom, eteričnim uljima itd). Slično će biti i sa spoznajom o prehrani, mali broj ljudi će se probuditi i to je to, za one koji će progledati na taj način se i stvaraju promjene i ruše stare paradigme…
imas svoju hranu – sto si postigao?
imas svoju hranu i ako kupis u trgovini.
zastit ces sebe? zastiti se kad zastita bude trebala. cemu raniti? krumpiri trunu.
bojkotiras sistem? imao sam ja svojih inata – losa usluga, nesto, odrali me za novce. kao, bojkotirat cu. necu kupovati kod njih, manje, necu neke proizvode. bas njih briga.
probao nagovarati ljude da bar vodu ne kupuju. bas njih briga.
najveci bojkot je da se odselis iz zemlje. bas njih briga.
sistem gleda na neki prosjek, vecinu, hoces ti raditi, kupovati, neces li, bas njih briga. ima tko hoce.
Žao mi je ljudi po gradovima što kupuju hranu u centrima, zbilja mi ih je žao. Kupujem lokalno, od seljaka u koje imam povjerenje, dobar glas se čuje itekako. Sve se može domaće nabaviti danas, ima čovjek za sve. Samo treba volja. Dobro je rekla onaj doktor – što uštedite na hrani, dat ćete meni. Samo domaće sa sela i ništa drugo. U centrima kupujem isključivo samo neprehrambene stvari. Ljudi u gradovima nemaju pojma što znači kvalitetna hrana, čast iznimkama koji imaju svijest o zdravoj prehrani i nije im problem kontaktirati ” čovjeka”.