Priča o Crnom gadu

Nekada se i sam začudim kako ponešto tako jednostavno i životno ne znam. Nešto što je mnogim ljudima teško razumljivo da odrastao čovjek ne poznaje takve stvari.

Eto, ovih dana sam ponovo bio na Krku i u dvorištu svoje kuće vidio sam prvi put uživo crnu zmiju. Brzo je nestala u kamenoj ogradi. Kod mene u Posavini sam viđao samo one naše obične Bjelouške, a ostale sam  viđao na fotografijama i na ekranima. Nekima sam popamtio imena i izgled, većini nisam, jer ima ih na stotine i ko bi se time bavio detaljnije, osim ako mu to nije posao ili hobi?! Zato sam sada, kad sam vidio ovu, meni neobičnu zmiju, pitao svog susjeda Predraga zna li mi on nešto reći o njoj. Inače, on je pun znanja i priče o životinjama i pticama iz svog okruženja. Sve ih primijeti, o svima zna ono najvažnije, ali i preko toga. Za svakog guštera on ima lijepu riječ, za pauke koji se vrzmaju okolo pun je razumijevanja, a dragi su mu i miševi i ostala, uglavnom sitnija živa bića. Upravo je zapazio kako se pojavilo nepoznato jato ptica između naših kuća. Slične su lastavicama, ali malo krupnije, imaju crna krila i žućkasto tijelo, a lete u jatima, ali ne krivudavo i onako veselo kao lastavice. Još nije odgonetnuo koje su to ptice, a ja nisam ni pokušavao odgonetati jer znam da sam na tom polju već unaprijed gubitnik.

Kad sam pitao Predraga za crnu zmiju, on mi je odmah ispričao čitavu priču o njoj. Mještani je zovu Crni gad, a po njegovoj priči, vrlo je dobronamjerna i korisna ljudima. Nikada ne napada čovjeka, osim ako se na smatra napadnutom, a to je, uglavnom, ako je nagazite. No, teško je možete i nagaziti, brza je i skloni se na vrijeme, osim ako trčite pa je vi na vrijeme ne uočite, a ona ne stigne pobjeći. Onda kaže kako su ovu zmiju ranije siromašni ljudi držali u blizini kuće mameći je mlijekom, vrlo malim količinama, tek da je privuku. Mačka je tada nekim ljudima u tom kršu bila skupa, trebalo ju je povremeno hraniti, i jeftinije je bilo imati Crnog gada, koji bi za nekoliko kapi mlijeka potamanio sve miševe oko kuće, a i neke druge štetnike.

Usput, priča Predrag kako se prije na putevima po Krku na svakih stotinjak metara mogla vidjeti pregažena zmija. Bilo ih je mnogo, a vozila neusporedivo manje nego danas. Sada se, bez obzira na ovako gust promet, teško negdje može naći pregažena zmija na putu, što znači da ih je mnogo manje.

Poslije potražim na internetu Crnog gada i otkrijem da je to – Riđovka ili Šarka, inače najbolje proučena i najrasprostranjenija zmija na svijetu! Ah! A ja o njoj tako malo znam! Za nju sam čuo, vidio sam je na slikama, ali ne i uživo. Mislio sam da je više siva nego crna. Vidim da je i Slovenci zovu gadom, Navadni gad. Čime je zaslužila tako „gadno“ ime – ni to ne znam. Ali eto, bar znam da mnogo toga ne znam, i to je nešto…