Već dvadesetak dana se borim s temperaturom i kašljem. Što imam pisanja, to uglavnom nekako otaljavam. Moja prijateljica Lidija me pita imam li neku pjesmicu o muzičkom instrumentu, treba joj za posao u vrtiću, a ja joj obećevam napisati.
I tako, sve je išlo uobičajeno. S ne baš velikim entuzijazmom sam sjeo pred kompjutor i napisao neku pjesmicu o violini, to mi je svakako obaveza za danas, još zahvalan Lidiji što ne moram razmišljati o temi.
VIOLINA
Kad zasvira violina,
sva glazbala tad zašute.
U uho se svi pretvore
dok čekaju note, slute.Krljica je violina
među drugim glazbalima,
ali uvijek prije svirke
pokloni se ona svima,I gitare, bisernice,
klaviri što sve to prate,
na tu gestu violine,
naklon isti njoj uzvrate.To je izraz poštovanja,
violina – to je dama
koja ima takav ugled
kao slavuj međ pticama.
Objavio sam pjesmu na svom FB profilu, „riješio se brige“, a onda je uslijedila veoma lijepa priča. Između ostalih, javila se i moja prijateljica Lucija koja je napisala ovo pismo:
“Gdje me nađe, brate Ivo? Mog oca, kad je bio dijete, roditelji dali Romima u selo Krušcicu kod Viteza da ga oni nauče svirati violinu. Vratili su ga kao malog, dobrog svirača violine.
Ja se sjećam da je divno pjevao i uvijek plakao kad malo popije za svojom, kako ju je on nazivao PUNOM violinom koja mu je na nekom teferiču ukradena.
Prolazile su godine, završila ja školovanje, zaposlila se i od svoje pripravničke 3,5 plate preko prijatelja Albanaca u Makedoniji pronađemo tu takozvanu PUNU violinu. Te radosti, to je samo trebalo vidjeti kad je otac ugledao violinu na stolu! Ruke su mu drhtale, brada se tresla, suze niz lice…
Majka mi je u međuvremenu umrla, rijetko je svirao, ali kad bi uzimao violinu, pratili smo ga ispod oka. Iz bijele bošče, iz sanduka, vadio je violinu i svirao nam makedonsko kolo Kukunješce. I obavezno bi na kraju mene lagano dotaknuo po kosi gudalom.
Sada četvoro njegovih praunučadi sviraju violine. Na slici je mala Sofija koja svira svojoj babi, a mojoj sestri, najstarijoj od nas devetoro djece u naših roditelja. Bakin pogled prema Sofiji govori sjetu koju svi mi imamo prema svom ocu Vinku, pokoj mu duši.”
I tako od pjesme koja je je nastala stjecajem nekih neobičnih okolnosti, s ne baš puno volje, pojavi se ova divna životna priča koja se prožima kroz nekoliko generacija. Nekada iz divne, zdrave sjemenke koju posijete očekujete još ljepšu i zdraviju biljku, a ona ne dadne gotovo nikakav plod, a nekada iz neugledne, krive i nezdrave sjemenke nikne prava ljepotica.
Prekrasno! Hvala na ovoj toplini!
Lijepo napisano !
Puno zdravlja
i pozdrava !
Najbolje drvo za izradu violina je rebrasti javor star između 200-300godina koji raste na osunčanim stranama planina Dinarskog gorja ,može se naći još pokoje stablo u BiH .Najbolje na svijetu .Postoje ozbiljne znanstvene rasprave da su upravo Stradivardieve i Guarnierieve violine izrađivane od smreke ili javora s ovog područja .
…”Već dvadesetak dana se borim s temperaturom i kašljem”……pa o čemu ti to vrući Ivo ?????pa na ovom portalu se grmilo da zaraza je nepostojeća i “umiru ljudi od umišljenosti i čega sve ne”………e sad ovisi koliko si jak i kakve će ti posljedice ostaviti ova nevidljiva biološka kurva pa češ moći još koju napisati tamo za -3-6-9 mj. a o mojima ti neću kukati jer te prati previše stručnjaka tipkovnice.Uz violinu bi ti moga’ i koju zapivat da ti bude lakše. Zapjevaj, dušo pjesmu što mi stvara bol ja tebe ljubim a ti jedva znaš za to Na ovom svijetu samo tebe imam ja, znaj molim te, dušo vrati mom životu sjaj molim te, dušo, molim te, rano vrati mom životu sjaj Malo je, malo, dana da bi mi ostala sama malo je, malo, noći da čekam kad ćeš mi doći da jedno drugom bol stvaramo dana je premalo… Čitaj više »
Lijepo kao i uvijek od vas.hvala vam.
Kaoi uvijek, nevjerovatno lijepe, tople i nadasve poucne price iz svakodnevnog ludskog zivota. Neprocjenjivo.
Dragan Stojnić – “Maestro i violina”
Autore, zaboravio si da au ORGULJE kraljica instrumenata. Kad one zatutnje, naročito u svojim najdubljim registrima cijela crkva se trese.
… strašan instrument – uzima duše i onda ih vraća, prečiste.
eto Ivo pala ti tempera……………………………tura : a i manje kašlješ…..de nasmij se onda…….. Puste želje Pošao cigo u u Njemačku na privremeni rad. Poredao svoja tri sina i kaže najstarijem: – “Ajde, reci – šta će da ti kupi babo kad se vrati iz Njemačke – velike pare kad zaradi?” – “Ja ću da mi kupiš harmoniku da sviram na teferiču, na vašaru, na slavi – velike pare da zaradim, čergu da izdržavam.” – “Bravo, bravo, ti si pravi babin sin. Ajde srednji reci ti.” – “Ja ću da mi kupiš violinu. Hoću sa burazerom da sviram na teferiču, na vašaru, na slavi – velike pare da zaradimo – čergu da izdržavamo.” – “Bravo, bravo. Vama će babo da kupi harmoniku i violinu, velike pare da zaradite – čergu da izdržavate. – Ajde najmlađi – reci ti. TEBE BABO NAJVIŠE VOLI.” – “Babo ja ću da mi kupiš dva jaja… Čitaj više »
Lijepo.
Ostala mi je “urezana” jedna što ju je davno “izrekao” Corto Malteze; “bilo bi divno živjeti u bajci” ali…ma, makar što…dobro Ti je ovo Ivo.