Prisilna kontrola uma i taktike ispiranja mozga

Taktike koje se koriste za stvaranje neprikladnog psihološkog i društvenog utjecaja, često putem sredstava koja uključuju tjeskobu i stres.

Danas se kontrola uma ili ispiranje mozga u akademskim krugovima obično naziva prisilnim uvjeravanjem, prisilnim psihološkim sustavima ili prisilnim utjecajem. Kratki opis u nastavku dolazi od dr. Margaret Singer, profesorice emeritus na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, priznatog vodećeg autoriteta u svijetu za kontrolu uma i kultove.

Kratak pregled

Prisilu je definirao American Heritage rječnik kao:

1. Tjeranje na djelovanje ili razmišljanje na određeni način.
2. Zavladati, obuzdati ili kontrolirati silom.
3. Dovesti silom.

Prisilni psihološki sustavi su programi promjene ponašanja koji koriste psihološku silu na prisilan način izazivanja učenja i usvajanja ideologije ili određenog skupa uvjerenja, ideja, stavova ili ponašanja. Osnovna strategija koju koriste operateri ovih programa je sustavno odabiranje, slijed i koordinacija mnogih različitih vrsta taktika prisilnog utjecaja, tjeskobe i stresa tijekom kontinuiranih razdoblja. U takvom programu subjekt je prisiljen prilagoditi se u nizu sićušnih “nevidljivih” koraka.

Svaki mali korak je osmišljen tako da bude dovoljno mali, tako da ispitanici neće primijetiti promjene na sebi ili identificirati prisilnu prirodu procesa koji se koriste. Subjekti ovih taktika postaju svjesni skrivene organizacijske svrhe prisilnog psihološkog programa tek mnogo kasnije, ako ikad.

Ove taktike obično primjenjuju u grupnom okruženju dobronamjernih, ali prevarenih “prijatelja i saveznika” žrtve. To sprječava žrtvu u postavljanju obrane ega koju inače održavamo u poznatim suparničkim situacijama. Prisilni psihološki utjecaj ovih programa ima za cilj prevladati sposobnosti kritičkog mišljenja i slobodnu volju pojedinca, osim svakog pozivanja na informiranu prosudbu.

Žrtve postupno gube sposobnost donošenja neovisnih odluka i ostvarivanja informiranog pristanka.

Njihovo kritičko mišljenje, obrana, kognitivni procesi, vrijednosti, ideje, stavovi, ponašanje i sposobnost rasuđivanja potkopani su tehnološkim procesom, a ne smislenim slobodnim izborom, racionalnošću ili inherentnom zaslugom ili vrijednošću ideja ili prijedloga koji se iznose. Kako oni rade?

Taktike koje se koriste za stvaranje neprikladnog psihološkog i društvenog utjecaja, često putem sredstava koja uključuju tjeskobu i stres, spadaju u sedam glavnih kategorija.

Taktika 1

Povećajte sugestibilnost i “omekšajte” pojedinca specifičnim hipnotičkim ili drugim tehnikama koje povećavaju sugestibilnost kao što su: proširene vježbe za zvučnu, vizualnu, verbalnu ili taktilnu fiksaciju, pretjerano točno ponavljanje rutinskih aktivnosti, ograničenje spavanja i/ili nutritivna restrikcija.

Taktika 2

Uspostavite kontrolu nad društvenim okruženjem osobe, vremenom i izvorima društvene podrške sustavom često pretjeranih nagrada i kazni. Promiče se socijalna izolacija. Kontakt s obitelji i prijateljima je skraćen, kao i kontakt s osobama koje ne dijele stavove koje odobrava grupa. Pospješuje se ekonomska i druga ovisnost o skupini.

Taktika 3

Zabranite informacije koje ne potvrđuju i mišljenja koja ne potkrepljuju u grupnoj komunikaciji. Postoje pravila o dopuštenim temama za razgovor sa strancima. Komunikacija je vrlo kontrolirana. Obično se konstruira jezik “unutar grupe”.

Taktika 4

Natjerajte osobu neka na negativan način ponovno procijeni najvažnije aspekte svog iskustva o sebi i prethodnom ponašanju. Napori su osmišljeni kako bi destabilizirali i potkopali temeljnu svijest subjekta, svijest o stvarnosti, pogled na svijet, emocionalnu kontrolu i obrambene mehanizme. Subjekt je vođen prema reinterpretaciji svoje ili povijest njezina života, kako bi usvojila novu verziju uzročnosti.

Taktika 5

Stvorite osjećaj nemoći podvrgavajući osobu intenzivnim i čestim radnjama i situacijama koje potkopavaju njezino povjerenje u sebe i svoju prosudbu.

Taktika 6

Stvorite snažna averzivna emocionalna uzbuđenja u subjektu korištenjem nefizičkih kazni kao što su intenzivno ponižavanje, gubitak privilegija, društvena izolacija, promjene društvenog statusa, intenzivna krivnja, tjeskoba, manipulacija i druge tehnike.

Taktika 7

Zastrašite osobu snagom grupno sankcioniranih sekularnih psiholoških prijetnji. Na primjer, može se sugerirati ili implicirati da će neusvajanje odobrenog stava, uvjerenja ili posljedičnog ponašanja dovesti do teške kazne ili strašnih posljedica kao što su fizička ili psihička bolest, ponovna pojava prethodne tjelesne bolesti, ovisnost o drogama, ekonomski kolaps, društveni neuspjeh, razvod, raspad, neuspjeh u pronalaženju partnera itd.

Ove taktike psihološke sile primjenjuju se u tolikoj mjeri da sposobnost pojedinca da donosi informirane ili slobodne odluke postaje inhibirana. Žrtve postaju nesposobne donositi normalne, mudre ili uravnotežene odluke koje bi najvjerojatnije ili inače donijele da njima nisu nesvjesno manipulirali ti koordinirani tehnički procesi. Kumulativni učinak ovih procesa može biti čak i učinkovitiji oblik neprikladnog utjecaja od boli, mučenja, droga ili upotrebe fizičke sile te fizičkih i pravnih prijetnji.

Kako se prisilno psihološko uvjeravanje razlikuje od drugih vrsta utjecaja?

Psihološki sustavi prisile razlikuju se od benignog socijalnog učenja ili mirnog uvjeravanja po specifičnim uvjetima pod kojima se provode. Ti uvjeti uključuju vrstu i broj korištenih prisilnih psiholoških taktika, ozbiljnost okolišne i međuljudske manipulacije te količinu psihološke sile koja se koristi za suzbijanje određenih neželjenih ponašanja i treniranje željenog ponašanja.

Prisilna sila se tradicionalno vizualizira u fizičkim terminima. U ovom obliku je lako odrediv, jasan i nedvosmislen. Prisilnu psihološku silu, nažalost, nije bilo tako lako vidjeti i definirati. Zakon je bio ispred fizikalnih znanosti po tome što je dopustio da prisila ne mora uključivati fizičku silu. Prepoznao je da pojedinac može biti ugrožen i psihički prisiljen onim što smatra opasnim, a ne nužno onim što je opasno.

Zakon je prepoznao da čak ni prijetnja kao radnja ne mora biti fizička. Prijetnje ekonomskim gubitkom, društvena izolacija i ismijavanje, između ostalog, sve su zakonom, u različitim kontekstima, priznate kao prisilne psihološke sile.

Zašto su prisilni psihološki sustavi štetni?

Psihološki sustavi prisile krše naše najosnovnije koncepte osnovnih ljudskih prava. Oni krše prava pojedinaca koja su zajamčena Prvim amandmanom na Ustav Sjedinjenih Država i potvrđena mnogim načelnim deklaracijama diljem svijeta.

Zbunjujući, zastrašujući i ušutkavajući svoje žrtve, oni koji profitiraju od ovih sustava izbjegavaju izlaganje i kazneni progon za radnje koje su prepoznate kao štetne i koje su nezakonite u većini zemalja kao što su: prijevara, lažno zatvaranje, neprikladan utjecaj, prisilno služenje, namjerno nanošenje emocionalnog stresa, nečuveno ponašanje i druga mučna djela.