Prognoza vremena

Gotovo sve ozbiljnije informativne emisije imaju i prognozu vremena. I gotovo svi ljudi uz ostale vijesti saslušaju i taj dio o vremenu. Neki tek usputno, a neki s posebnim zanimanjem.

Sudeći po tome, taj dio emisije bi mogao biti i mnogo važniji nego što se čini. Ono što se kaže u ovom dijelu programa čuju mnogi, a to što čuju ostaje i negdje u njihovoj memoriji. Pa zar bi onda bilo neobično da se neko dosjeti kroz te emisije provući i neku svoju ideju koja, možda, i nije baš vezana za prognozu vremena? Može to biti neka korisna ideja koju je teško plasirati iz nekih opravdanih ili neopravdanih razloga. Može biti reklama. Recimo, ako će padati kiša, a vi uz prognozu prikažete i nekoga s kišobranom. Naravno, taj kišobran izgleda baš tako i tako, a „slučajno“ ga proizvodi baš ta firma. Ako je onaj ko pravi emisiju ljubitelj kućnih ljubimaca, moguće je da osoba pod kišobranom u naručju drži nekog ljupkog psića i da tako usputno i nenametljivo autor emisije šalje svoju poruku. Dok snimana osoba šeta, prolazi „slučajno“ baš pored bicikla koji je proizvela firma autorovog prijatelja. Ili nekoga ko mu je dobro paltio? Da ne nabrajam dalje, već i sami možete zamisliti mnoštvo sličnih mogućnosti.

Isto tako može se učiniti i nešto smiješno, intrigantno, zlonamjerno. Može se raditi perfidna antireklama. Recimo, puše jak vjetar i to se ilustrira snimkom na putu gdje ide vozilo jedne marke kog vjetar ljulja, a pored njega drugo, zaklonjeno od prvog, koje se ne ljulja, ili se manje ljulja. Gledatelji zaključuju kako je jedno vozilo stabilnije na vjetru od drugog, a to može utjecati na prodaju. I takvih smicalica bi se moglo smisliti koliko hoćete.

Sve ovo mi je palo na pamet dok sam gledao jednu prognozu vremena koja počinje upozorenjem srčanim bolesnicima i onima koji imaju problema na nervnoj bazi da bi vrijeme koje dolazi moglo imati negativnog utjecaja na njihovo zdravlje. Znamo da se mnogo govori o tome da se čovjek osjeća onako kako misli, odnosno da su „sve bolesti u glavi“. Svojim odnosom prema bolesti možete utjecati na to kako se osjećate, jeste li više ili manje bolesni. Ako vam u prognozi najave da ćete se loše osjećati i vi to prihvatite iz prve, ne razmišljajući mnogo, moguće je da će to utjecati da se zaista i osjećate lošije, mada se objektivno ne biste trebali osjećati tako?

Ako je moguće da ima opravdanja za ovakvo razmišljanje, pitanje je – kome bi bilo u interesu da se više ljudi osjeća loše? Ako je utemeljena briga za ovaj problem, logično bi bilo da iza ovako osmišljene prognoze stoje oni koji će na njoj takvoj kakva je zaraditi, bilo u financijskom ili u nekom drugom smislu. Možda oni koji prodaju lijekove, a koji će se tada pojačano koristiti? Možda oni kojima odgovara da se ljudi pozabave svojim zdravljem više nego pitanjima koja treba upravo riješiti uz što manje uplitanje javnosti? Možda…

Možda su sve ovo samo prazna naklapanja, ali iskustvo mi kaže da se malo toga događa slučajno i da nije na odmet biti oprezan.