Ovih dana smo na portalu Logično imali priliku pročitati lijep i koristan, inače na jednom natječaju već nagrađeni tekst Indire Buljubašić, vezan za poteškoće prosvjetnih radnika oko organiziranja online nastave za vrijeme pandemije.
Ali ovo pitanje nije samo pitanje prosvjetnih radnika. Čak – to je više pitanje djece, roditelja i društva u cjelini, jer su posljedice vezane za sve segmente društva. Posljedice nisu odmah vidljive i to je, čini se, glavni razlog što ovakva pitanja ne privlače veću pažnju javnosti, a kad nas rezultati takvog odnosa stignu, bit će kasno.
Tekst veoma lijepo „ukrašava“ komentar čitatelja ovog portala koji se javlja pod imenom puf, a koji ukazuje na stanje u našim ministarstvima prosvjete i raznim prosvjetno-pedagoškim zavodima, stanje među ljudima koji su tamo često postavljeni ne zbog svoje stručnosti, nego zbog „podobnosti“. Iz ovog komentara možemo zaključiti da su prosvjetni radnici u ovom slučaju bili prepušteni sami sebi, a to ne bi trebao biti samo njihov problem.
Uostalom, evo kompletnog komentara koji nam daje nekoliko vrlo bitnih slika o borbi nastavnog kadra i s pitanjima koja bi trebali riješiti oni koji se, navodno, o tome brinu:
„Jako dobar tekst. Vidi se da je pisan od srca.
Radio/radim kao nastavnik/profesor. Radio sam i u državnim i privatnim školama u BiH, i tačno znam kako se i šta radi, kako se radilo i kako će da se radi.
Datum 11. 3. 2020. – škole dobivaju obavještenje da se obustavlja redovna nastava i prelazi na online nastavu. Svi čekamo nešto, bilo šta iz ministarstva, ali jedino što smo dobili je da “škole organizuju online nastavu u skladu sa mogućnostima”.
Datum 13. 3. – škola u kojoj ja radim organizuje samoinicijativno obuku za rad na Zoomu. Sreća moja pa sam mlađi i nije mi bio problem razumjeti ni Zoom, ni 365, ni Classroom, niti se snaći tokom virtuelnih časova. Nije mi bio problem ni dobar laptop, ni dobar mobitel, ni dobar headset, niti dobro baratanje svim time.
Tokom te obuke, koja je trajala sat vremena, pored mene sjedi kolegica koja ima nekih 45 godina. Gleda u sve to “kao tele u šarena vrata” i tiho se meni obraća: “Ja ovo ništa ne kontam”. Ponudim joj pomoć i u narednom periodu pomognem i njoj i još par drugih kolega i kolegica, i ja i ostali mlađi dio kolektiva.
Dva mjeseca čekamo od ministarstva nešto, bilo šta. Nema ništa. Tek nekad krajem maja šalju dopis u kojem nešto čestitaju. Otvorim mail, kad čestitaju dobro obavljen posao.
Koji li posao, zapitah se ja. Većina seoskih škola gotovo pa i nije imala nastavu. Bilo je tih nekih viber grupica, nekih slikanja i prepisivanja zadataka, šta li već, ali sve nedostojno bilo čega, jadno i patetično.
Na to mi se požali poznanica iz jedne od takvih seoskih škola. Predložim joj pomoć da zajedno tu seosku školu izvedemo na kakav-takav put obrazovanja dostojnog djeteta i nastavnika. Da napomenem da ja ne radim u toj školi, niti sam ikad, ali sam rado pomogao. Zatražimo od škole spisak djece iz svih razreda. Potom dobijemo mailove od sve djece i kreiramo za one koji nisu imali. Napravimo razrede za svakog nastavnika i svako odjeljenje na Classroomu. Organizujemo edukaciju prvo za nastavnike, pa i za učenike. Ovo sve je uzelo debelih 10-ak dana posla da se organizuje kako treba. Potom se sve dovede u red, pa smo nastavnike i djecu podučili kako će raditi online testove. I još mnogo toga. Od škole veliko hvala, a od ministarstva veliko ništa. To hvala smo očekivali barem zato što smo sve to uradili volonterski.
Ministarstvo kaže da tokom online nastave reduciramo plan i program. Ali ministarstvo nije ponudilo ništa vezano za to, niti je odradilo svoj dio posla za koji su plaćeni da ga rade. I na kraju od njih jedno veliko hvala.
Obrazovanje u BiH iziskuje ulaganje u nastavnike, nastavni program i nastavnu opremu, ali NE tako da sve pada na teret nastavnika, i da se u svemu tome još njima i prigovara jer su oni tobože nešto privilegovani u svemu tome. Koja li je to privilegija da mi je znati?
A da ne govorim opremljenost same djece. Svi se vole busati u prsa kritikujući današnju djecu kako sve imaju. E pa mnoga djeca nemaju. Mnoga imaju stare računare ili laptope kojim ne mogu pratiti video online nastavu, mnoga imaju neke jeftine mobitele kojim isto ništa ne mogu. I što je najgore jako mnogo roditelja, pogotovo u seoskim sredinama, nema sluha za potrebe djeteta.
Ovi koji govore kako se nastavnicima nema na čemu zahvaljivati, istima bih poručio da itekako ima, jer su oni ti koji od kojih se preko noći očekivalo da sve znaju i umiju. Mogli su da odbiju, jer nisu plaćeni da sami i tako brzo sve nauče, ali nisu, nego su dostojno uzeli sve u svoje ruke i izgurali do kraja.“
Online nastavu može organizirati kvalitetan software. Kao što može zamjeniti i svu birokraciju i administraciju u društvu. Ali oni sami sebe sigurno neće smjeniti…iluzija…
Kada mogu hiljade odraslih da ne rade, zatvorili su im hotele, restorane, zašto da deca i prosvetnici ne mogu da odmore neki mesec? Jasno je da ni čeka desetak godina terora, COVID19-20-25, gripa, vaške… nije li vam čudno da te dobričine zajedno sa vakcinom uvode online nastavu. To je u celom svetu, sada incidentno ali od jeseni 10-20% obavezno online, pri svake obične epidemije škola prelazi na online, sve do tada, dokad ne ostane samo online nastava za bednih i desetak privatnih škola za elitu. Očeš narkomane, namališ kaznu, ili ima zakon pa se ne poštuje, ili dozvoliš leke a posle teške droge, ili recimo u americi za desetak dolara, sasvim zakonski dobiješ receptu za drogu pod formom lekarstva. Ima geta gde 30% su narkomani, ne samo deca a sve, odrasli, bake dede… Neki lekari mogu da debatiraju o tom problemu ali umišljeno se propušta glavna pričina, neko to želi… Čitaj više »
Jedna je stvaro vrlo zbunjujuća u cijeloj ovoj priči sa ovom, vrlo čudnom školskom godinom. Najprije smo imali štrajk nastavnika koji je potrajao, ako se ne varam mjesec dana ili malo duže, ubrzo su došli praznici, pa opet malo nastave i korona sa lockdownom i online nastavom. Sve u ssvemu učenici su imali manje od pola normalne školske godine. Pa ipak, prema izvješćima ministarstva, rezultati na državnoj maturi su znatno bolji od prethodnih godina. Tu može biti nekoliko objašnjenja: A) Ministarstvo je friziralo podatke i laže da su rezultati bolji B) Rezultati su zaista bolji jer su testovi bili bitno lakši nego prijašnjih godina C) Rezultati su bolji jer je ovo generacija lumena znatno inteligentnijih od onih prethodnih godina D) Rezultati su bolji jer je razina klasične nastve izuzetno niska i učenici bolji i više nauče gradivo online nego u radu s nastavnicima u školi. To otvara mnoga pitanja. Možemo… Čitaj više »
Sve je ovo unaprijed planirano do “savrsenstva” i samo privikavanje ljudi za kucni zatvor koji dolazi . igrajuci na ljudsku glupost i gubitak logike istih dok su lazljivi mediji i Prevaranti koji se zovu politicari odigrali svoje uloge
Sad ce nastupiti “plemeniti” ljudi koji ce dati svoj udio u poboljsanje zivota u uvijetima “pandemije “.
Ovo je sve velika prevara , u koju ce se uloviti i oni kojise s njom ne slazu , a ostali ce pasti jer nece imati izbora posto ce
vecina prihvatiti lazno stanje .kojim se zeli kontrolirati svijetska populacija.
Dobro dosli u Novi Svijetski Poredak
Ovaj svijet nije vise sigurno mijesto za zivot.
Jedna činjenica po meni je više nego jasna. Tzv. online nastava je jedan od nosećih stupova čitavog ovog projekta korona terora koji se nad nama provodi. Zatvarati djecu i mladež, koja i ne oboljevaju od “strašnog virusa” u kuće, njihovo izoliranje od vršnjaka i i interakcije s ljudima uživo i prikivanje uz ekrane (kao da već i previše nisu “na aparatima”) ne može se nazvati nikako drugačije nego zločinom i zlostavljanjem djece i mladih. A svatko onaj tko u tome sudjeluje praktično bez ijednog glasa protiv, pa tako i nastavnici i njihovi sindikati su suučesnici u tom zločinu. Jer nisu se ustručavali ni bojali svako malo štrajkati za veće plaće, a sad odjednom ta “savjest društva” ni da pisne na ovo zlostavljanje i teror jer se jadni boje za svoja radna mjesta.
mi sutimo, nicim se ne odusevljavamo, nicemu ne vjerujemo.
jer znamo, kad zapuca dzaba preskupi avioni, bljestavo oruzje, cinovi i vojne skole. drzava i vojska bit cemo mi, oruzje nase zardjalo skriveno je sve sto cemo imati.
kad ekonomija propadne dzaba doktori znanosti, kapitali i burzovni indeksi. nasa ekonomija pocinje od motike i krave. sami cemo se organizirati, raditi besplatno, davati i razmjenjivati.
kad zdravstvo ne moze sami skupljamo novac, pravimo ljekove od trava pa kakvi takvi da su.
drzava je farsa. nesto napravljeno da glumi, oponasa nekakvu zamisljenu drzavu, zapravo da reketari rad u korist prevaranata.
nek traje dok traje ali budite uvijek spremni da ce to sve propasti i zakazati a nuznost naseg opstanka je jedini temelj svega sto ce biti.