Prskanje protiv krokodila

Vjerujem da su mnogi čuli onaj vic o prskanju protiv krokodila, pa kad su ljudi rekli prskaču da tu nema krokodila, on im je važno odgovorio: „Naravno da nema, kad prskam!“ E, sad je taj vic dobio svoju proširenu verziju i priča se ovako:

Ide lijenčina i najmanje poštovani čovjek u selu Mujo s leđnom prskalicom kroz selo i prska sve živo – put, njive, zidove kuća, automobile, ljude, igračke, alat, poljoprivredne usjeve, stoku i sve drugo što mu stigne pod ruku. Sumještane je to nerviralo, ali kako se Mujo nije osvrtao na njihove primjedbe, prijavili su slučaj policiji. Dođe policajac i pita Muju zašto prska selo, a on kaže da je to protiv krokodila. Veli, ima pouzdanu informaciju da su ovi krokodili vrlo proždrljivi i da jedu djecu. Na to policajac kaže Muji da u tom selu niko nikada nije vidio krokodila, pa ni ovih dana. „Naravno da ih nije vidio kad ja po cijeli dan prskam i tako im ne dozvoljavam niti da se približe. Ne dam ja njima našu djecu!“

Razmisli policajac kako je Mujo možda u pravu, nije se igrati sa životima djece, pa pa obavijesti svoga šefa, a ovaj seoske vlasti koje su baš tih dana bile u velikim problemima jer su neki mještani tražili da odgovore na pitanje: kud su nestale pare koje su oni dali za vodovod, a vodovoda nigdje. Skontaju vlasti da bi bilo dobro podržati Muju i čak preporuče da mu i drugi pomognu, jer, zaboga, šta ako su u pitanju životi njihove djece?! Uskoro su se svi počeli obraćati Muji i tražiti od njega čarobnu tečnost kojom prska, a on im je nešto smućkao i prodavao. Za kratko vrijeme Mujo se obogati, postade glavni u selu, cijenjen od svih kao spasitelj. Počeše mu se diviti, persirati mu, neki se čak i klanjati i ruku ljubiti pri susretu. Odjednom su svi željeli biti u njegovoj blizini, jer da nije bilo njega, ostali bi bez djece, pojeli bi ih krokodili. Zato su svake večeri u osam sati svi mještani, ma gdje se zatekli, snažno pljeskali i uzvikivali Mujino ime.

Istina, našao bi se poneko, poneki kontraš, koji bi pokušao reći kako je Mujo varalica, kako je u sprezi s rukovodstvom sela i kako i bez prskanja ne bi bilo krokodila. Jedan se žalio i da mu je od prskanja crkla krava, a jedan da mu je uništena njiva kukuruza. Ali ostali mještani su im očitali dobru lekciju i urazumili ih batinama koje će pamtiti dok su živi. Kako i ne bi, kad tim ljudima, očito, ništa ne znače životi tolike djece, a ni budućnost sela?!

Sada su u tom selu svi pomalo zabrinuti, ali zadovoljni. Mujo im je riješio sve probleme. Više ih ne brine ni vodovod niti svi ostali sporedni problemi, samo je važno da su spasili djecu, i samo se o tome i o strašnim krokodilima priča. I o dobrotvoru Muji, a počeli su hvaliti i vlast.

I na kraju ove proširene verzije vica ide, kao što je i red, napomena da je svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajna.