Putinova diplomatska majstorija

„Pravi političar je u stanju pet godina unaprijed predvidjeti sve šta će se dogoditi i nakon pet godina obrazložiti zašto se to nije dogodilo“, izjava je koja se, koliko znam, pripisuje Churchillu.

Kako znamo, ima takvih političara koji samo pričaju, bez ikakvih argumenata, kako im se u datom trenutku čini da bi od toga mogli imati najviše koristi, a onda se kasnije, ako se neko već sjeti tih izjava, vade kako se snađu. A političari, ma kakvi bili, imaju svoju grupu birača, jer u velikoj masi uvijek se nađe i onih kojima odgovaraju i glupe izjave. Neki političari toliko zabrljaju s izjavama da se kasnije godinama moraju braniti sami od sebe, a neki vagaju svaku riječ tako da ih gotovo nikada ne možete dovesti u poziciju da se pravdaju za ono što su rekli.

Meni je ovih dana zapala za uho izjava ruskog predsjednika Putina koja je primjer kako bi političari koji dobro znaju svoj zanat i koji uz to imaju i političke mudrosti, trebali reagirati. Naime, Rex Tillerson je, kao predstavnik američke politike, rekao: “Mi ne vidimo nikakvu perspektivu dugog političkog života Assada i njegove obitelji, a to je ono što pokušavamo da drugi shvate i što naglašavamo u raspravama s Rusijom. Međunarodna zajednica neće prihvatiti Siriju kojom će vladati Assadov režim”. Na to je Putin odgovorio: “Gospodin Tillerson je dobra osoba i nagrađen je odličjem Reda prijateljstva, čast koja se dodjeljuje strancima koji su doprinijeli poboljšanju odnosa s našom zemljom, i mi to poštujemo. Ali on nije sirijski državljanin. Političku budućnost Sirije i predsjednika Assada mora odrediti sirijski narod, a ne netko drugi”.

Pogledajmo detaljnije ovaj odgovor – Putin prvo hvali Tillersona kako je dobra osoba. Kako bi se ovaj mogao na to naljutiti? Onda ističe kako je odlikovan od strane Rusije i zašto, čime dodatno potvrđuje tvrdnju da je on dobar čovjek. Ali, onda ističe činjenicu da ovaj nije Sirijac i da samo Sirijci mogu birati svog predsjednika, što nije nimalo sporno i što međunarodno pravo jasno definira. Putin nije reagirao ni grubo ni nadmeno. Reklo bi se, do neke mjere je i podržao američkog političara. No, njegova izjava može imati i sasvim drugu, grublju poruku, ali je lijepo upakirana u samo dvije rečenice da se to sve vidi tek kad se malo razmisli. Dakle, može se tumačiti i ovako: kada Putin nekoga pohvali, to znači da mu je taj sličan, odnosno da ne valja za one na suprotnoj strani, ako je već na suprotnoj strani. Kad uz to doda da je još i odlikovan od strane Rusije, to znači da je njihov prijatelj, a sad se izdaje za velikog rusofoba, što mu opet ruši ugled na njegovoj strani. Onda mu uz sve to kaže da se neovlašteno miješa u unutarnje stvari drugih država, što je protivno međunarodnom pravu kao i normama pristojnog ponašanja. Sve u svemu, problem je američka politika i ljudi koji je vode, a ne Assad. Dakle, može se i tako shvatiti izjava, i za vjerovati je da je baš tako Putin i mislio, ali nije tako doslovno rekao, namjerno, jer je znao procijeniti šta je korisnije reći u tom trenutku i na tom mjestu. Vjerujem da bi ovakva druga varijanta izjave obradovala one na koje se odnosi. Iz nje bi oni zaključili kako su isprovocirali Putina, „izbacili ga iz sedla“, i već vidim naslove u novinama poput: „Tillerson očitao lekciju Putinu“ ili „Putin pobjesnio na Tillersonove riječi“. Bilo bi jasno svima ko je na kojoj strani. Ovako, trebat će samo što prije sve zaboraviti, jer braniti se nama čime, nema nikakvog ozbiljnijeg ergumenta za to. Ne mogu reći da je Putin bio nepristojan, neljubazan, kad je pohvalio predstavnika Bijele kuće. Ne mogu reći ni da je govorio arogantno, a ni da je rekao gluposti, jer ono što je rekao se potpuno podudara s međunarodnim pravom, a i običajima lijepog ponašanja. Jednostavno, ni jedan riječ viška, ni jedna manjka. Prava diplomatska majstorija. I u ovom slučaju autor dvije navedene rečenice sigurno neće imati potrebu objašnjavati zašto nešto nije bilo onako kako je rekao.