Rat svjetova – radijska drama koja prikazuje stvarnu moć medija

Radio drama “Rat svjetova” jedna je od najvećih prevara u historiji koja je izazvala masovnu histeriju i paniku među slušaocima. Emitovana na Noć vještica, pod rediteljskom palicom slavnog glumca Orsona Wellesa, drama je predstavljena u formi vanrednih vijesti koje su prekinule vremensku prognozu, navodeći mnoge da povjeruju kako se zaista događa invazija Marsovaca na Zemlju.

Drama je sadržala brojne lažne “reportaže s terena” i razgovore s navodnim pripadnicima vojske i avijacije, čime je uspjela stvoriti uvjerljivu atmosferu straha među slušaocima. Procjenjuje se da je oko 6 miliona ljudi u tom trenutku slušalo radio-emisiju, a policijske stanice bile su zasute telefonskim pozivima uspaničenih građana.

Drama Rat svjetova emitovana je na CBS-u kao specijalna emisija za Noć vještica, 30. oktobra 1938. godine. Ušla je u historiju medija po načinu na koji je realizovana: kao direktan prenos invazije Marsovaca na Zemlju, urađen tako vjerno da su mnogi slušaoci širom Amerike podlegli panici, misleći da se to zaista događa.

Dramu je režirao Orson Welles, koji je tada imao 23 godine. Ova radio-drama često se navodi kao primjer uticaja koji mediji mogu imati i zloupotrebe moći koja iz toga može proisteći. Roman po kojem je urađena radio drama govori o invaziji Marsovaca na Zemlju, a koja se dešava u okolini Londona, krajem 19. vijeka. Dramatizacija je urađena tako da sve zvuči kao direktan radijski prenos događaja.

Kako se radnja drame odvijala, sve su češće spominjane čudne eksplozije na površini Marsa. Zatim su postale sve češće i zloslutnije nakon što je “meteorit” pao u New Jersey. Znatiželjne mase ljudi počinju se okupljati oko kratera, a događaj „uživo prenosi“ reporter, sve dok Marsovci ne naprave masakar među okupljenima spalivši ih “zracima smrti”. (Kasnija istraživanja pokazala su da su mnogi slušaoci čuli samo ovaj dio drame, a zatim počeli pozivati rodbinu i poznanike, tako da su se glasine širile što je doprinijelo konfuziji, histeriji i panici koja je nastala). Na Zemlju slijeću brojni marsovski brodovi iz kojih izlaze Marsovci koji počinju pustošenje širom SAD. Pri tome Marsovci ispuštaju crni dim, tako da oni koji izbjegnu „zrake smrti“, umiru od otrovnog gasa.

U program se uključuje sekretar unutrašnjih poslova koji obavještava naciju o ratu s Marsovcima. Vojska SAD napada Marsovce, ali bez uspjeha. Ljudi bježe ili se okupljaju u crkvama na molitvama, dok Marsovci nezadrživo nadiru ka New Yorku, ispuštajući otrovni gas.

Na kraju, Welles podsjeća slušaoce da je sve što su čuli zapravo praznična šala. Mnogi slušaoci propustili su ili jednostavno ignorisali špicu i najavu, a u predvečerje Drugog svjetskog rata, u atmosferi rastuće napetosti, pomislili su da je u pitanju informativni program.

Štampa je izvještavala o panici koja je nastala, ljudima koji su bježali iz oblasti u koje su navodno Marsovci nadirali, a bilo je i onih koji su bili ubijeđeni da osjećaju miris otrovnog gasa. Iako je nekoliko puta tokom emisije ponovljeno da je u pitanju radio-drama, takva najava prvi put se mogla čuti tek u 40. minuti, ako se izuzmu špica i najavni dio emisije.

Već nakon prvog pojavljivanja Marsovaca, mnogi su izašli izvan kuće i počeli širiti paniku. Neki si otišli „na lice mjesta“ kako bi vidjeli iz prve ruke šta se dešava. Tako su se stvorile velike gužve, pa je morala intervenisati i policija. Onima, koji su nešto kasnije pristigli, sve je izgledalo upravo onako kako je izvještavano na radiju: gomile ljudi, galama, policijske sirene i svjetla koja šaraju po masi – sasvim dovoljno da se i sami uspaniče.

Nakon panike koja je zavladala, u javnosti se digla hajka protiv CBS-a, ali se kompanija pravdala time da su slušaoci u nekoliko navrata bili obavještavani da je u pitanju radio-drama. Radio CBS obećao je da nikada više neće napraviti ništa slično. Orson Welles i Teatar Merkur izbjegli su kaznu, ali ne i cenzuru, a CBS-u je naređeno da se najava „prekidamo program“ ubuduće ne smije koristiti u dramske svrhe.

New York Times je pisao: “Slušaoci u panici, povjerovali u ratnu dramu.” Chicago Herald pisao je: “Radijski lažnjak uplašio naciju”, a San Francisco Chronicle imao naslov: “Ameriku terorizirali radijski Marsovci.” Oglasio se i Adolf Hitler, rekavši kako je panika „dokaz dekadencije i iskvarenosti demokratije”.

Drama je nekoliko puta adaptirana (s promijenjenim lokacijama) i ponovo emitovana na drugim radio-stanicama, gdje je postigla slične efekte kao originalna: 1944. godine, emitovana je u Santjagu, u Čileu, gdje je izazvala paniku, a guverner naredio opštu mobilizaciju. 12. februara 1949. emitovana je u Kitu, u Ekvadoru, gdje se uspaničilo desetine hiljada ljudi. Neki građani, razjareni zbog obmane kojoj su podlegli, zapalili su radio-stanicu. Poginulo je 20 ljudi, a troje ljudi uhapšeno i optuženo zbog odgovornosti za emitovanje.