Nekada nam se učini da smo u bezizlaznoj situaciji, a onda se iznenada pojavi rješenje koje u početku nismo vidjeli i ponekada ček poraz pretvori u veliku pobjedu.
Mnogim ljudima priroda ne podari sve što bi trebali imati i oni cijeli život ostanu zakinuti. Rode se slijepi, bez ruku, gluho-nijemi, paralizirani ili ko zna sve s kakvim nedostacima. Ili kasnije u životu ostanu bez noge, dožive paralizu, ostanu bez bubrega i čitav dotadašnji život im se promijeni. Neki zbog toga postanu očajni i pokleknu; izgube volju za životom i ne mogu se nositi s takvim gubitkom, a neki se bore i traže moguće rješenje i mnogi ga i nađu. Tako imamo slučajeva da je vrhunski slikar čovjek koji nema ni jednu ruku. Slika držeći kist u ustima i to ga toliko okupira i toliko uživa u tome da i ne osjeća nedostatak ruku kao veliki hendikep koliko se to čini onima oko njega. Neki ljudi bez ruku se toliko izvješte raditi sve nogama da nam se to čini nestvarnim.
Danas sam vidio na jednom portalu video o psu koji je došao na svijet bez zadnjih nogu. Njega, za razliku od ostale njegove braće i sestara, niko nije htio kupiti dok se na kraju jedan čovjek nije sažalio nad njim i uzeo ga za sebe. Prve dvije godine pas je bio nepokretan, a onda je naučio hodati na prednjim nogama, podigavši trup u vis. Sada hoda koliko mu treba, ide u šetnju sa svojim gazdom, igra se i živi gotovo normalno. ( SRCEPARAJUĆA PRIČA: Pas koji je rođen bez zadnjih šapa naučio da hoda )
Problem fizičkih nedostataka može se nekada riješiti i nadomještanjem. Presade vam dotrajalo srce, jetru ili bubreg; ugrade umjetno koljeno ili stave protezu umjesto zubi ili noge. Tako tuđi ili umjetni organ zamijeni vaš vlastiti i time ste kako-tako riješili stvar. Međutim, ako ne postoji takva mogućnost, mora se improvizirati ili tražiti neki drugi put. Za to nije rješenje ni u novcu ni u nekim sretnim okolnostima, nego prije svega u glavi. Mora postojati jaka volja, želja da se ostvari određeni cilj i velika upornost. Za ostvarivanje takvog cilja obično je potrebno mnogo truda i strpljenja. Ali kada se rezultati pokažu, kad se do cilja stigne, zadovoljstvo je ogromno. Uz to zadovoljstvo ide i poštovanje drugih, a i samopoštovanje.
Što je uloženi trud u postizanje nekog cilja veći, što se više namučimo da ga ostvarimo, to je i uspjeh draži i značajniji i uživanje u pobjedi slađe. Nije ni čudo što se do kraja života sjećamo svih naših pobjeda koje smo teško ostvarili, u kojima smo dali sve od sebe i izborili ih ili posljednjim atomima snage, ili izuzetnom taktičkom dosjetkom, a pogotovo ako smo je izborili nečime što nikome osim nas do tada nije palo ni na pamet. Dakle, ako smo našli rješenje u „nemogućoj“ situaciji.
Život nije samo hod po laticama ruža,već i po trnju.Sudbina nekom dodijeli nešto s čime se ne može nositi ,dok na drugoj strani , nekog drugog to isto ojača.Ali , sve je to život- rijeka u kojoj čovjek mora plivati . Moj komšija je rodjen sa Daunovim sindromom,vjerujem da većina zna šta je to. Roditelji se nikada nisu pomirili s tim hendikepom.Prihvatili su to normalno.Dječak je takodjer bio uporan i presretan zbog svake pohvale u svom napredovanju.Završio je osnovnu ,a zatitim upisao zanat za cvjećara.Bio je izuzetno nadaren za taj posao. Čak je osvajao i nagrade dok je bio u skoli.Danas radi u jednoj cvjećari i svi trsže njegove cvjetne aranžmane.Ali ono sto me posebno veseli jeste stalni osmijeh na njegovom licu.
Nije to bilo jučer baš kad imao sam osamnaest. kad sam sve znao i kad je svijet bio premali za sve moje želje, sanje. Nisam znao koliko je suza preda mnom, koliko razočaranja, koliko muke za male pomake, koliko je velika šaka suza, a koliko plitka vrića smija. Ona je imala šesnaest.Upoznao sam je (poput Jure Stublića) na jednom jadranskom otoku. Svirala je i svakog dana vježbala po nekoliko sati. Muzička škola, natjecanja po metropolama, onda akademiaj, koncerti, članica ansambla, pa osnovala svoj, pa profesorica na akademiji. Sve to postojalo je tek kao mogućnost tog davnog ljeta. U rukama je imala karte koje je dobila, preuzela je odgovornost i odlučila zaigrati s njima. Njena karijera bila je tek jedna od mogućnosti. Budućnost je mogla donijeti neočekivane obrate kao što uvijek i donosi, dok mi mislimo kako imamo apsolutnu kontrolu nad svim. Ako je svemir beskonačan, ako je ispred nas nepregledno… Čitaj više »
U konkretnom primjeru, rješenje je vrlo jednostavno, – dva mala kotača na anatomskom podvozju, pričvršćena kožnom protezom na zadnji dio psa i sve bi bilo riješeno. Da bi psu bilo lakše, na kotačima može biti mehanizam koji bi sprječavao njihovo kretanje unatrag (to bi rasteretilo prednje noge svaki put kad mora krenuti ili kad mora stajati)
…ali hebiga, ovaj pas je morao biti uporan, jer osim svog hendikepa, nije imao ni sreće da se u njegovom okružju nađe netko pametan i snalažljiv kako bi mu pomogao.
Za ovu temu je bolje izbjegavat termine poraz i pobjeda jer to definitivno vodi u samo jednu od bezbroj stvarnosti . . .
Prodajem kravu: crna metalik boja, HI-FI mukanje, spušteno vime, sportski rep i aluminijska kopita.