Rusija radi na pronalasku načina za uništavanje opasnih asteroida koji jure prema Zemlji

Velike svemirske stijene redovito prolete pokraj Zemlje i u prošlosti su se sudarale s našim planetom, što je dovelo do neusporedivih masovnih izumiranja. Da stvar bude još gora, poznato je da neki od njih lete putanjama koje im omogućavaju da se prikradu našem planetu prije nego što ih znanstvenici čak i uoče, a još manje procjene prijetnju koju predstavljaju.

Ruski znanstvenici istražuju tehnologije koje bi čovjeku mogle omogućiti da se suprotstavi opasnosti koju predstavljaju svemirske stijene, rekao je Igor Bakaras, voditelj informativno-analitičkog centra za osiguranje sigurnosti svemirskih aktivnosti u znanstvenom centru za rakete i svemirske letjelice”TsNIIMash”.

Prema dužnosniku, istraživanje uključuje razne prijedloge o tome kako uništiti ili promijeniti orbitu prijetećih nebeskih objekata, uključujući rad koji uključuje koncept kinetičkog utjecaja, pomoću satelita za pomicanje asteroida iz opasne putanje pomoću metode poznate kao “gravitacijski tegljač”, te za uporabu različitih tehnoloških rješenja u te svrhe, uključujući raketne motore i solarna jedra.

“Trenutno je rad na tim područjima uvelike ograničen na teorijska istraživanja i matematičko modeliranje različitih protumjera”, objasnio je Bakaras.

Prema dužnosniku, tehnička primjena ovih mjera trenutno je otežana nedostatkom točnih podataka o karakteristikama nebeskih tijela i njihovom kretanju, strukturi i fizičkim i kemijskim svojstvima.

Uz ove napore, Roscosmos radi na stvaranju novog ruskog Centra za mala nebeska tijela, zaduženog za otkrivanje i praćenje nebeskih tijela, uključujući svemirsku prašinu, meteore, komete i asteroide koji se približavaju Zemlji. Centar će komunicirati s Roscosmosom, Ruskom akademijom znanosti, ruskim Ministarstvom za izvanredna stanja i Ministarstvom vanjskih poslova. Također će razmjenjivati informacije sa stranim vladama i međunarodnim organizacijama.

Novi sustav nadgledanja stvorit će se udruživanjem postojećih sustava nadgledanja i kapaciteta u jedinstvenu mrežu, uključujući takozvani automatizirani sustav upozoravanja na opasne situacije u vanjskom svemirskom prostoru.

Meteorski napadi odvijaju se češće nego što većina ljudi misli

Prema Barakasu, iako su potencijalno opasni asteroidi redovita pojava, oni koji zapravo mogu uništiti ljudsku civilizaciju na Zemlji padaju samo jednom u svakih 100 milijuna godina, kao npr asteroid širok 10 km koji je pogodio planet prije 65 milijuna godina za koje se vjeruje da je izbrisao dinosaure.

“U čitavoj povijesti postojanja modernog čovjeka (oko 100.000 godina) nije bilo takvih udara”, primijetio je službenik.

U isto vrijeme, Barakas je istaknuo da asteroid s promjerom od 1 km, što bi bilo dovoljno da izazove globalnu katastrofu i ostavi krater udara od oko 20 km, pogodi planetu jednom svakih milijun godina.

Čak i asteroidi promjera svega 100 metara mogu prouzrokovati velike devastacije, uključujući krater širok 2 km ili cunami koji bi mogao zaprijetiti obalnim gradovima ako slete u ocean. Takvi se događaji događaju svake tri tisuće godina. Što se tiče manjih svemirskih stijena (promjera 15-20 metara), poput takozvanog Čeljabinskog meteora, koji je pogodio rusku regiju Čeljabinsk 2013., one ulaze u atmosferu Zemlje otprilike jednom svakih trideset godina.

Ruski su znanstvenici proučavali širok spektar mogućnosti za borbu protiv prijetnje asteroida tijekom posljednjih desetljeća, uključujući prijedlog za korištenje pretvorenih interkontinentalnih balističkih raketa.

Međutim, početkom ove godine, sveobuhvatna studija odjela za strojarstvo na Sveučilištu Johns Hopkins koja je proučavala fiziku sudara asteroida otkrila je da je zapravo mnogo teže izvesti uništavanje velikih svemirskih stijena nego što se ranije vjerovalo.