Tajni projekt, koji se razvija od 2010. godine, namijenjen je olakšavanju prijevoza velikog tereta u duboki svemir, uključujući u svrhu stvaranja stalnih baza na drugim planetima u našem Sunčevom sustavu.
Roscosmos planira postaviti svemirski tegljač s nuklearnim pogonom u orbitu do 2030. godine, potvrdio je prvi zamjenik ravnatelja agencije Yuri Urlichich.
U predstavljanju na Korolevskoj sveučilišnoj svemirskoj konferenciji u Moskvi, Urlichich je objasnio da će tegljač biti lansiran 2030. godine radi testiranja leta, a da će nakon toga započeti serijska proizvodnja i komercijalna upotreba.
Roscosmos je izvijestio o stanju razvoja jedinstvenog svemirskog tegljača prošle godine, koji se sastoji od transportnog i energetskog modula s mobilnom nuklearnom elektranom.
Očekuje se da će biti opremljen nuklearnim pogonskim sustavom, sustav je dizajniran tako da može nositi velike terete na udaljene planete. Roscosmos planira izgraditi tehnički kompleks potreban za pokretanje sustava na kozmodromu Vostochny na ruskom Dalekom istoku, a očekuje se da će infrastruktura biti dovršena i do 2030. godine.
Ruski svemirski inženjeri započeli su s razvojem sustava 2010. godine. Dizajnerska dokumentacija i brojne komponente zemaljskog prototipa dovršeni su, proizvedeni i autonomno testirani 2018. U prosincu 2018. Anatoly Koroteyev, direktor istraživačkog centara Keldysh, otkrio je da se vrše pripreme za eksperimentiranje u svemiru kako bi se provjerila načela rada elemenata pokretne nuklearne elektrane.
Također se kaže da je ruska državna suradnja Rosatom uključena u projekt. Očekuje se da će sustav imati životni vijek od 10-12 godina.
Koncept svemirskog broda tegljača bio je zastupljen u znanstvenoj fantastici od pedesetih godina prošlog stoljeća, a praktične primjene predviđene su u sovjetskim i ruskim svemirskim programima, kao i u NASA-i, počevši od kasnih 1960-ih i početka 1970-ih.
Ruska korporacija RKK Energia raketa sredinom 2000-ih predložila je orbitalni koncept tegljača “Parom” (“Trajekt”). Krajem osamdesetih sovjetski su inženjeri predložili nuklearni pogonski sustav za prijevoz kosmonauta do Marsa.
Jasno je kako funkcioniše nuklearni pogon u atmosferi ali kako u svemiru?
Izgleda da osim sto su Rusi jedini a time i glavni prevoznici ljudske posade s zemlje na postaju MIR , budu glavni i za transpot Mjesec-Mars 😀
Moze li se kao gorivo iskoristiti led (voda) kojeg u svemiru ima poprilicno, elektrolizom dobijes gasove.Mnogo goriva je potrebno da se napusti zemlja, a u svemiru nema gravitacije i otpora zraka, pa je potrebno malo goriva. Nego mene zanima kako posadu zastititi od zracenja nuklearnog reaktora i kako kontrolisati nuklearnu reakciju,. Vjerovatno to kontrolisanje nije uspjelo pa je doslo do eksplozije u kojoj pogibose oni naucnici.
u uvjetima kad imamo vise energije a manje potisne tvari fokus ce se morati prebaciti na ono sto ta energija moze uciniti. ja mislim da bi se mogla povecati brzina izbacivanja potisnog mlaza.