Ruski kosmonauti mogli bi da idu na Mjesec bez super teškog lansirnog vozila

Ruski gigant svemirske industrije Energija uključen je u proizvodnju svega, od raketa i satelita do svemirskih stanica i balističkih raketa, i glavni je pokretač iz aktuelnog ruskog programa za let ljudi u svemir.

Korolev raketna i svemirska korporacija Energija je kreirala i patentirala sredstva za letenje kosmonauta do Mjeseca i nazad bez skupe nove teške lansirne rakete.

„Tehnički rezultat metode je mogućnost transporta posade između orbitalne stanice blizu Zemlje i bazne stanice na površini Mjeseca pomoću svemirskog broda za višekratnu upotrebu bez upotrebe super-teških lansirnih vozila i aerodinamičkog razbijanja”, glasi opis patenta koji je objavila ruska Federalna služba za intelektualno vlasništvo.

Da bi kosmonauti sletjeli na Mjesec i vratili se kući, patentirani sistem zahtijeva jednu raketu Soyuz-2.1a i tri unapređene rakete Angara A5V, i radi na sljedeći način:

1. Angara A5V se šalje na Mjesec sa modulom za gorivo.
2. Kosmonauti se prevoze do Međunarodne svemirske stanice ili druge svemirske stanice na raketi Soyuz-2.1a unutar svemirske letjelice Soyuz MS.
3. Odatle, kosmonauti se prebacuju u svemirsku letjelicu za višekratnu upotrebu koja može da sleti na Mjesec i poleti s njega. Druga Angara A5V isporučuje gornji nivo i brod cisternu. Gornji nivo se koristi za slanje kombinovanog svemirskog broda/tankera na Mjesec.
4. Nakon što dođe u lunarnu orbitu, letjelica za višekratnu upotrebu odlazi do mesta za sletanje modula za točenje goriva isporučenog ranije, sipa gorivo za polijetanje nazad u lunarnu orbitu, a pre polaska, pristaje uz orbitalnu cisternu i sipa gorivo za povratak na Zemlju.
5. Zatim je brod cisterna deorbitiran i pada na Mjesec, dok letjelica za višekratnu upotrebu počinje putovanje kući.
6. Na putu pristaje na treću Angarom A5V za dosipanje goriva za srednji let. Konačno, spaja se sa svemirskom stanicom koja orbitira oko Zemlje, gdje se posada prebacuje nazad u svemirsku letjelicu Soyuz-MS i vraća nazad na planetu.

U opisu patenta, Energija zaključuje da ova metoda ima “značajno niže troškove za razvoj, proizvodnju i testiranje” u poređenju s potencijalnim alternativama.

Ruska svemirska agencija Roscosmos odobrila je krajem prošle godine idejni projekat za superteško lansirno vozilo Yenisei i njegovu verziju super-super teškog nosača Don, krajem prošle godine. Očekuje se da će Yenisei moći da preuzme opterećenje veće od 100 tona u orbiti niske Zemlje ili 27 tona korisnog tereta na Mjesecu. Očekuje se da će Don varijanta imati maksimalni teret od oko 140 tona ili isporučiti 33 tone korisnog tereta na Mjesec. Očekuje se da će testiranje Yeniseja početi 2028. godine, ako sve ide po planu i obezbjede se potrebna sredstva.

Rakete moraju biti sposobne da lansiraju svemirsku letjelicu Oryol od 20 tona (za koju se očekuje da će zamijeniti Soyuz) plus lunarnu bazu od 27 tona i bazne module težine između 27 i 32 tone.

Prošle godine, potpredsjednik vlade za odbrambenu i svemirsku industriju Yuri Borisov procijenio je da bi program super teškog lansiranja mogao da košta između 1 biliona i 1,7 biliona rubalja, (14 USD – 23,7 milijardi USD). Za poređenje, budžet Roscosmosa za 2020. godinu je samo 176 milijardi rubalja (2,77 milijardi dolara).

Sama Energija ima iskustva u razvoju raketa teških nosača, kreiranjem rakete teškog nosača Energija, sa 100 tona korisne nosivosti, 1980-ih, i koristeći je za prenošenje sovjetske letjelice Buran u orbitu 1988. godine za probni let . Nažalost, raketa je povučena nakon raspada Sovjetskog Saveza. Međutim, modifikovane verzije njenih motora su se koristile za pogon ruskih i američkih svemirskih raketa.