Pravo je čudo kako se neki ljudi usuđuju davati savjete o stvarima o kojima pojma nemaju!
Prije sedam godina jedan „majstor“ mi je savjetovao da pod hitno prodam auto i kupim drugi, inače ću s ovim imati velikih problema. Riječ je o autu koji je bio star pet godina i koji me služio sasvim dobro do tog kvara, koji i nije bio baš veliki. Naravno, nisam ga poslušao i taj auto vozim još uvijek bez problema, a od tada je prošlo dobrih sedam godina.
Sjećam se anegdote sa savjetom Branislava Nušića svom prijatelju kako da se izliječi od neke bolesti koju je imao. Rekao mu je da zna siguran, besplatan lijek, samo da zna i da se ovaj neće pridržavati uputstva za upotrebu. „Ama, kako neću, čovječe, samo pomozi mi da se otarasim ove bolešćure, sve ću uraditi kako treba. Šta god kažeš, poslušat ću te!“ Onda mu Nušić kaže da svako jutro mora, čim ustane, popiti fildžan obične vode, ali da pri tom ne smije ni slučajno pomisliti na krokodila! „Ih, za to se ne brini, krokodila se ne sjetim ni jednom u deset godina!“, bio je oduševljen pacijent i već se radovao što će se tako lako izliječiti. Nakon nekog vremena Nušić sretne svog drugara i pita ga kako djeluje lijek, a ovaj mu ljutito odgovori: „J..o te krokodil! Prije sam ga se sjećao samo pukim slučajem, a sad, čim se latim fildžana s vodom, ja samo krokodila vidim!“
Ali to je bila tek šala. No, neki ljudi umišljaju da stvarno medicinu imaju u malom prstu, mada o njoj ne znaju ništa! Liječe sve, i najteže bolesti, i to na jednostavan način, sto posto uspješno. Nekada liječe i bolest koju sami kod sebe ne mogu izliječiti, ali njih to neće pokolebati. Neki, sa nekoliko rasturenih brakova za sobom, sve znaju o receptima kako se treba postupati sa ženama, i samo takav način je uspješan za održavanje veze. Jednom sam prisustvovao davanju pedagoških savjeta, kako treba odgajati dijete. Kad je savjetoprimatelj pitao savjetodavca kako to da je njegov sin toliko problematičan kad on tako dobro sve zna kako treba odgajati djecu, ovaj mu reče: „Ma, pusti ti mog sina, nego samo uradi ovako kako ti kažem i vidjet ćeš kako će sve sjesti na svoje mjesto!“
O ekspertima u sportu ne treba trošiti riječi, jer tu je toliko stručnjaka koji znaju sve tajne sporta, a posebno se razumiju u to koji je igrač bolji od nekog drugog i zašto. Ima tako i stručnjaka za modu, za gastronomiju, financije i ko zna za što sve ne, ali ipak se čini da su najbrojniji, barem na našim prostorima, stručnjaci za politiku. Tu svi znaju sve. Mogli bismo imati čak više stranaka nego ljudi, jer neki znaju i više opcija i nekada nas ne bi znali posavjetovati da li da prihvatimo varijantu A ili B.
Naravno, ne treba bježati od savjeta, jer niko nije toliko pametan da mu se ne može dati još poneki savjet koji mu može biti od koristi. Jedino treba dobro umjeti procijeniti od koga i koje savjete prihvatiti, a koje ne. E, to i jest ono najteže i onaj koji to umije je pravi sretnik. Ili je baš uman čovjek.
Otuda i stara narodna: nije bitno sta priča, nego tko priča.
Ali ni to ne mora biti, npr covjek radio u struci 40 godina, ali neke stvari je krivo zapamtio i tako to ostalo cjeli zivot, najgore sto takvi ni ne žele poslusati, samo sta ces ti meni pricati valjda ja znam i onda ga pustis da zivi u svojoj nelogici.
A da se danas stolari petljaju u doktorski posao to je vise nego ikad, svi su pametni za sve osim sebe.
Nedostajali su mi ovakvi članci još od osamdesetih godina kada su izlazili u novinama. Danas što god čitam po ostalim portalima postane mi članak zamoran nakon samo dva reda koja pročitam pa prestanem čitati.