Sever ili Sjever?

Kažu da se u jednom mjestu u Bosni desio ovakav događaj, a je li istinit, nisam uspio provjeriti. Ali znam da je mene nasmijao, pa možda će i vas.

Gospodin Marko Sever iz ravnog Banata naslijedio neke nekretnine u Bosni pa došao regulirati svu potrebnu papirologiju, platiti neke obaveze, da bude sve po propisu, pa se vratiti kući. Ali nije ovaj Lala znao da je u općini naletio na jednog velikog šereta koji je smatrao da mu je propao dan ako bar nekog od svojih klijenata nekako ne zbuni, ne iznervira ili isprovocira, a onda se na kraju skupa s njim nasmije, kao što to čine oni koji rade Skrivenu kameru.

I tako, kad je Marko ušao u ured, pita ga službenik-šeret: „Kako se zovete?“ „Marko Sever“, odgovara stranka. Službenik ukucava u kompjutor i glasno izgovara: „M, a, r, k, o  S, j, e, v, e, r.“ „Ne, ne, nije moje prezime Sjever, nego Sever! Bez j.“ „Ništa se Vi ne brinite, gospodine Sjever, sve je pod kontrolom!“, smiruje ga službenik. „Ali ako ukucate pogrešno prezime, možda nećete naći moje podatke, tako je s tim kompjutorima“, objašnjava Marko. „Sve je pod kontrolom, ponavljam Vam. Ovdje se priča ijekavski, i vi ste gospodin Sjever.“ „Dobro, ako je tako, ali ako Vam se ne pojave podaci, molim vas da ukucate Sever…“ „Evo, sve je tu!“, prekide ga službenik. „Imate njivu tu i tu, imate šumu tolike površine i imate livadu pored šume, je li tako?“ „Jest, to je to“, morao je priznati Marko, shvativši da je službenik bio u pravu. „E, sad idi na onaj drugi šalter i uplati ovaj iznos“, pokaza Marku službenik kamo treba dalje.

Došao on na sljedeći šalter i pita ga službenik kako se zove, a on kaže: „Marko Sjever.“ Ovaj ukucava, ali u kompjuteru nema takvog. „Kako nema, sad sam bio na onom šalteru i tamo ima sve, sa svim mojim podacima?“, čudi se Marko. Službenik ponovo provjerava, ali opet ništa. „Sigurni ste da je tamo bilo sve u kompjutoru?“, s nevjericom pita službenik. „Sigurno, eno pitajte onog gospodina, sad sam bio kod njega“, uvjerava ga ponovo Marko. Službenik doziva kolegu-šereta i pita ga je li kod njega sad bio gospodin Sjever i ima li njegovih podataka u kompjutoru, a ovaj mu odgovara pozitivno. Službenik i treći puta ukucava ime, ali opet ništa. „A da probate ukucati Sever, bez j?“, pita Marko. „Pa dobro, zovete li se Vi Sjever ili Sever?“ „Pa… Ja se tamo u Banatu zovem Sever. Ali onaj gospodin mi kaže…“ „Ako ste tamo Sever, onda ste svuda Sever, i ovdje. Ne može se prezime mijenjati, nema to veze s pravopisom“, objašnjavao je službenik i već pronašao potrebne podatke. Nekako su obavili posao i Lala je trebao krenuti ali se nešto vrpoljio i na kraju ipak upitao službenika: „A jelte, gospodine, zovem li se ja sada Sever ili Sjever?“

Onaj službenik-šeret je bio blizu, mogao je ako se potrudio sve čuti, što je i činio, i tada je prasnuo u smijeh. Izašao je iza svog šaltera, zagrlio Marka i rekao: „Ma, samo sam se malo šalio, gospodine Sever , vi se zovete kako ste se uvijek zvali i ne dajte svoje prezime nikome da ga mijenja, ma kakvo ono bilo! A sad mi počinje pauza, i ako ste voljni – vodim Vas na ćevape?“