Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom, i dio je Međunarodnog rezervata biosfere.
Velike i očuvane šume pogodno su stanište za velike zvijeri – medvjeda, vuka i risa. Njihova prisutnost na istom prostoru znak je očuvanosti ekosustava. Čovjek je uvelike utjecao na izgled krajobraza Sjevernog Velebita. Stvaranjem novih staništa – pašnjaka, lokava i suhozidova – čovjek je omogućio život brojnim biljnim i životinjskim vrstama te time obogatio njegovu biološku raznolikost.
Unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit zabilježeno je više od 950 biljnih vrsta i podvrsta. Uz ostale biljne vrste i podvrste unutar parka izdvajaju se zaštićene biljne vrste: hrvatska gušarka, kitajbelov pakujac, zimzelena medvjetka, osmica, hajnaldova nevesika, valdštajnov zvončić, planinski stolisnik, klinčić kamenjar i brojne druge.
Više od 80% cijelog nacionalnog parka Sjeverni Velebit prekriveno je šumom. Unutar granica parka može se pronaći više desetaka šuma različitog tipa i porijekla, neke od najznačajnijih su: bijeli grab, hrast medunac, crni grab, bukva, crni bor, dunjarica, jela, smreka.
Postoji i bogati, ali slabo istraženi svijet gljiva, među njima i brojne zaštićene kao što su: žuta i blijeda balegarka, sjajna pozelenka, lepezasta zelenka, planinska rudoliska, bukova guba, obrubljena patuljica i brojne druge.
Na području nacionalnog parka Sjeverni Velebit izdvaja se pet osnovnih staništa: šuma, travnjak, kamenjar, podzemlje i vodena staništa.
Cijelo područje obiluje brojnim i raznolikim životinjskim vrstama od kojih su mnoge endemske i obitavaju samo na ovom području. Od kralježnjaka do sada je evidentirano 6 vrsta vodozemaca, 16 vrsta gmazova, više od 100 vrsta ptica i više od 40 vrsta sisavaca.