Dok neki ljudi tvrde da se u životu sve događa slučajno i da nam te slučajnosti određuju tok života, drugi smatraju da slučajnosti ne postoje, da je sve negdje zacrtano i zapisano, te da životnim putem idemo baš onako kako je neka viša sila predvidjela još prije nego što smo došli na ovaj svijet.
Svi mi, htjeli to ili ne, ponekad razmišljamo o tome, o svom životu, i pitamo se događaju li nam se neke stvari slučajno ili smo ih mogli izmijeniti? Zašto nam se baš to i baš tada dogodilo? Zašto baš nama? Recimo, vozimo auto, i „za dlaku“ izbjegnemo udes. Je li baš tako trebalo biti, je li nas neko u tom slučaju spasio, ili nas je opomenuo? Ili je to sve ipak bila puka slučajnost?
Na ponovno razmišljanje o ovoj temi potaklo me nešto što sam doživio prije nekoliko dana. Ujutro sam putovao na posao i sve mi se činilo običnim. Ali zbog onoga što će se desiti sljedećeg dana, istaknut ću tri detalja: Na prvom kružnom toku morao sam sačekati da se prvo uključi jedan Golf koji je potom išao ispred mene do sljedećeg kružnog toka, gdje se odvojio, a ja sam produžio dalje. Ništa neobično, to nam se dešava svakodnevno. Pored Aldijeve prodavnice, na mojoj strani puta je stajao kamion koji tu svako jutro dovozi novu robu, a iz suprotnog pravca je naišao biciklist tako da sam se morao zaustaviti da bih ga propustio. Opet ništa neobično. Vozim dalje i na desnoj strani vidim kako čovjek izađe iz Mercedesa, daljinskim upravljačem zaključa auto i zažmigaše sve četiri žmigavca. Ni ovo nije nešto posebno, viđamo takve događaje svakodnevno.
Ali neobično je to što se sutra sve navedeno ponovilo – onaj isti Golf me ponovo preduhitrio na kružnom toku, opet sam vozio iza njega do sljedećeg kružnog toka; biciklist, onaj isti, je opet išao iz istog smjera i morao sam ga propustiti baš kao i jučer, a onaj čovjek je ponovo zaključao auto baš kad sam ja nailazio i ponovo su sijevnuli žmigavci! Da se jedan od tih događaja ponovio i sljedećeg dana, već bi bilo neobično, ali ne neko posebno čudo. Ali da se dva ista događaja ponove na takav način, to je baš rijetkost. Ipak, tri događaja – to vjerujem da se teško može doživjeti. Veća je mogućnost, čini mi se, dobiti premiju na lutriji.
Eto, slučajnosti se ipak događaju. Slučajnosti?
Ništa nije slučajno…svemirom vlada kauzalitet-uzročno-posljedična veza…Ničeg nije bilo,a da prije toga nešto nije bilo I da poslije toga nešto neće biti.Problem je jedino u tome što je naše znanje oskudno,percepcija još oskudnija,ali ako znamo da čovjek koristi tek oko 12% kore velikog mozga,onda sve ostaje za neka buduća vremena.
Ispala mi je kartonska kutijica, pala na stolicu i zaustavila se na ivici te se njihala kao vaga. Nešto se mislim, kad bih to pokušao milijun puta, nebi se ponovilo. Jeli to slučajnost ? Možda me je netko htio impresionirati…
To nije niti potvrda niti negacija slučajnosti, ali je neobično.
Kad smo kod slučajnosti .Dulje vremena razmišljam o brojevima i zašto se kod mene najviše javlja broj 4 rođena 4. stanovala na broju 42 pa dva puta za redom na broju 4 i evo već dugo na broju 42,cijelo djetinjstvo sam išla u posjet baki na broju 2.Baš me zanima što bi na to rekli eksperti za brojeve?
Šta reći za neke događaje koji se nisu dogodili u vašem životu, pogotovo tamo gdje nikad niste kročili i događaju se scene kao iz prošlosti, tu kao da ste već
po drugog puta i radnja se ponavlja kao ranije?
To bi bilo neobicno i slucajno na balkanu, jer su tvornicke sirene odavno utihnule,pa je vecina u to vrijeme dok ti Ivo ides na posao u svojim krevetima ili lupaju po tastaturi jer im je citav svijet kriv za dokolicu i njen proizvod besparicu kojoj su izlozeni.Na trulom zapadu, to sto ti se dogodilo je normalno i nije slucajnost jer vecina ljudi svaki radni dan ide na svoja radna mjesta i tako 40.godina, do penzije,pa je vrlo moguce da se na tom putu za posao dogodi deja vu,meni se to cesto dogadja i nije slucajnost jer svoju mirovinu zelim na posten nacin zaradit.
Ovakav niz podudarnosti se stvarno ne događaju svaki dan, osim u filmu Beskrajni Dan. Ili nam se možda i dogode ali ih ne vidimo, žurimo, mislimo na ko zna što, zaboravimo da smo to već vidjeli. Kada mi se takvo nešto desi, doduše nikada toliko podudarnosi odjednom, prođe me neka jeza, kao da sam ušao u neku drugu dimenziju. Bit će da više volim da je sve slučajno i neponovljivo ili se samo bojim neobjašnjivog.
P.S. Za lutriju ovaj primjer sigurno ne vrijedi. Kako sam višedesetljetni igrač lota, točnije gubitnik, mislim da je od slučajnosti važnija sreća. Onaj koji ima sreće dobije bez proučavanja i statistika, kombiniranja i upotrebe matemetike, često već na početku igranja a onaj ko nema streće u tome, taj se može utješiti time da je sretan u drugim područjima, neće dobiti nikada.
У хришћанској филозофији постоји једна оваква реченица…Све што нам се дешава у овом привременом животу на земљи,дешава се по промислу Божијем или по допуштењу а за неко наше добро.Та мисао и та вера спасава нас од лутања од смућивања,од ПОБУНЕ у нама…..Ова реченица се понавља пуних 2000 година од Светог Јована Богослова па преко Св.Григорија Богослова и многих других Светих Отаца све до данас…АЛИ!!!свим људима је дата СЛОБОДНА ВОЉА да бирају хоће ли стати на страну ђавола или Бога…Наравно да не постоје никакве случајности,тога чак и нема у озбиљној литератури…
Mi smo u velikoj meri postali robovi rutine. Ako bi zadužili nekoga sa strane da meri naše “prolazno vreme” dok idemo na posao videli bi da se u približno isto vreme nalazimo na istom mestu. To važi za nas ali i za ostale, i za tog biciklistu, vozača mercedesa, golfa… Slažem se da verovatnoća ponavljanja nije prevelika ali nije ni previše mala. Meni se dogodilo nešto “iz druge oblasti paranormalnog”. Jedno jutro sam putovao u drugi grad i u momentu sam postao svestan da sam video prizor (deo pejzaža) koji sam te noći sanjao. Ne mogu vam opisati taj osećaj, svaka dlaka na telu se naježila kao da sam postao čelična četka. Uopšte nisam imao dilemu da li sam video isto kao u snu, slike su se u detaljima slagale iako sam pejzaž iz auta video za par sekundi, iako se sna nisam sećao kada sam se probudio. Ima mniogo… Čitaj više »
Čudnovat članak. Kreće s percepcijom vremena, a završava teorijom vjerojatnosti. Isti sudionici, isti dogaađaji, ništa neobičnoga. Dok sam se vozio tramvajem, lovio sam vrijeme da uvijek pogodim kada ide jedna zgodna gospođa. Sada, kada idem autom, svaki dan me na istom raskrižju dočeka ista gužva, isti tip žica lovu… Ništa posebnoga. Ali teorija vremena je nešto vrlo, vrlo zanimljivo. Opće prihvaćena je teorija linearnog vremena koja i onemogućava putovanje kroz vrijeme. Ali ima i drugih teorija vremena poput granularne teorije vremena. Problem je što je naš organizam duboko vezan uz linearno poimanje vremena.
Niti je sta slucajno( evolucionisticki, hinduisticki… koncept, niti je sta zapisano(islamski…)
Kažu da citat pripada američkom predsjedniku F.D. Rooseveltu i kaže – u politici se ništa ne događa slučajno. Ako se nešto i dogodi, budite uvjereni da je samo učinjeno da tako izgleda. Ipak, život nije politika pa ne možemo automatizmom taj citat primijeniti. Gore opisana scena kao da pripada Beskrajnom danu, a opet – u predvidljivom svijetu se ne čini ništa neobičnim. Ljudi svakog dana odlaze na posao u isto vrijeme, prije ili poslije će se poklopiti njihove radnje doista u istom trenutku. No, ono drugo pitanje – ima li slučajnosti. Moj odgovor je – nema. I nikad je nije bilo. Neke ‘slučajnosti’ nam nešto znače, druge ne znače ništa. Dogodi nam se i deja vu, kao – ovo smo sve već vidjeli, sve doživjeli i znamo unaprijed…je li to ona mačka iz Matrixa, poremećaj u tkanju stvarnosti? Može li se hodati duž vremenske linije unaprijed i unatrag u vremenu… Čitaj više »
I ja odlazim slućajno 5 puta tjedno na posao, i vidim uvijek iste ljude, koja slućajnost
Biću kratak:
Slučajno=bez svijesne namjere=nebitno=neodređeno
Neslučajno=sa svijesnom namjerom=bitno=određeno
pošto se radnja događa u jutrona putu za posao ,vjerojatno ste svi ta dva jutra ustali na prvi znak budilice i tako sve odradili isto kao svako jutro . tako da je čudo što ti se to ne pionavlja svako jutro naputu zaposao.
Dali mislite na Karl Jung i mozda na Massimo Teodorani ? Synchronisam? (Mozda mjesam stvari)
Jednom, pre desetak godina, javi mi se prijatelj da mu posudim nesto novca da njihov sin moze otići na neki put. I odradim ja to. Protece dosta vremena, meni i mojoj porodici nesto dodje tesko vreme. Imam nekih prijatelja koji su to naculi i poslase oni nesto novca da se pregura koji mesec. Kazu, vrati kad budes mogao. I tako, redom, nakon par godina, ja odlucim da redom vracam. Odreda svi, osim jednog izjavljuju da neće novac. Osta jedan. Pošaljem, kao danas njemu.kad onaj moj prijatelj, sutradan me nasao (!), izdaleka se javlja. sa dubokim izvinjenjem, jer je mislio da je vec vratio novac. Kaze, salje odmah sutra. I posla. Kako je to sve povezano.
Ovo Ivino iskustvo govori o vrlo vjerojatnoj slučajnosti do koje je došlo zahvaljujući savršenstvu sustava u kojem akteri događaja žive. U kapitalističkom sustavu nema mjesta za samovolju i zabušavanje (u smislu dolaska i odlaska na posao). Savršen stroj u kome se svaki zupčanik vrti u skladu sa dizajnom i potrebom stroja, svaki kotačić ima svoju funkciju i u točno određenom vremenu mora izvršiti svoj okretaj od kojega ovise okretaji drugih … Taj događaj kojega možemo okarakterizirati kao vjerojatnu slučajnost, uopće nije slučajnost jer je posljedica sustava i uopće nije bitno da li su se akteri (dobro izdresirano roblje) na tom kružnom toku sreli u isto vrijeme ili su svi kroz taj kružni tok prošli sa nekoliko sekundi ili minuta razlike. Ništa nije “zapisano u zvijezdama” što se tiče nas običnih, izdresiranih robova i naša “sudbina” ovisi prvenstveno o sustavu u kojem živimo i o osobnoj prosudbi svakog djelića “vremena” našega… Čitaj više »
OVAJ JE ČLANAK GREŠKA U SAMOM STARTU Istina je da čovjek razmišlja o svom životu, o svojim postupcima i posljedicama. Bar većina. Neki idu dublje i analiziranje, većina u pliće. Nažalost zbog toga što po statistici većina ljudi ima manji IQ, nema mogućnost dubinske analize života. Greška u članku počinje sa neodređenom zamjenicom “SVI”. Da sam novinar nikad ne bih to napisao, pogotovo bih imao obzira za teško retardirane osobe ili oboljele osobe koje nisu u stanju uopće percipirati tijek vremena. Drugi problem stereotipiziranja jest tvrdnja da ljudi razmišljaju uopće o slučajnosti. Sigurno se kod većine to i desi, naročito u mladosti, međutim, to se opet odvija u većini slučajeva sa nepoznavanjem materije, nepoznavanjem fizike, kemije i bilogije. Sasvim je normalno i prirodno da SVI ne razmišljaju na isti način. Nekima ipak intelekt dođe do izražaja u shvaćanju logičnosti ovog Svemira. U tom slučaju, dolazi se do spoznaje da ništa… Čitaj više »
Na izgled čudne slučajnosti koje se pojavljuju su sinkroniciteti. Slučajnosti su upravo takve da bi se mogle primjetit i pojavljuju se sa određenim razlogom. Uzroci pojave sinkroniciteta mogu bit razni i ovise o budnoj stvarnosti koja je u stvari jedan kolektivni san od kojega jedan mali dio pripada jedinki i upravo kroz taj mali dio dolaze sinkroniciteti koji opet mogu bit privučeni vlastitim mislima i osjećajima jedinke, mogu bit poslani od višeg ja te jedinke ili od entiteta izvan fizičke stvarnosti u kojoj se jedinka nalazi. Sinkroniciteti se često pojavljuju prilikom dobivanja novih i dubljih uvida i oni su znak znatne osobne promjene u vrlo kratkom vremenskom razmaku. Takva brza promjena protrese stvarnost afektirajući pogled na prošlost i budućnost. Nisu ni približno isto, ali sinkroniciteti imaju neke sličnosti sa snovima odnosno mogu imat povratnu vezu, sugestiju, značenje, ali su suptilni i nisu uvik prepoznatljivi i sinkroniciteti su prepoznatljiviji šta je… Čitaj više »
Biciklist vjerojatno svako jutro ide na posao ili u školu u gotovo isto vrijeme, kamion dostave je kako je i navedeno u tekstu tamo svako jutro. Ostaje nam samo Mercedes koji je isto vjerojatno tamo svako jutro jer živimo u 21.stoljeću gdje ogromna većina ljudi(pogotovo na Zapadu) živi po algoritmima tj. ustajanje u isto vrijeme, odlazak na posao i vraćanje s njega u isto vrijeme…
Po toj logici ja ću sigurno dobiti na lutriji zato što je autobus došao na stanicu gdje ulazim u njega u isto vrijeme kada je kamion s redovitom dostavom u dućan bio preko puta a neki je čovjek daljinskim putem zakljućao auto (taj čovjek radi u onom dučanu preko puta i tamo dolazi u isto vrijeme svaki dan)
Ovo je stvarno vrhunac objektivnog istraživačkog novinarstva
Ivo, Definitivno nije slučajno. Tvorac je stvorio svijet i čovjeka u njemu sa određenom namjerom. Sve šta (nam) se događa treba posmatrati u kontekstu koliko mi (ne)svjesno (ne)sudjelujemo u tome. Stvar te je zaintrigirala i bit će ti sve jasno U pravo vrijeme.
Pogledati na Youtubeu Kraće i duže uratke od Chuck Missler-a koji pojašnjava pravu stvarnost na razumljiv način.
Moguce je da na primjer svakog dana akteri u isto vrijeme putuju na posao istom rutom i dolaze u isto vrijeme (koja minuta gore dole) na posao. Naravno ne samo vas 4 nego jos hiljade ljudi “iz komsiluka”. Vjerovatno ste svaki dan tu negdje u 200-300 metara. Moguce je da si bio fokusiran svaki dan na sve prolaznike da bi uocio jako puno nizova, matrica koje imaju mogucnost da se ponovo dese slicne ili gotovo identicne.
Naravno jeste velika slucajnost ali kako stoji na pocetku teksta da si isao na posao npr ako je prva smjena, neko radi od 7, neko od 7:30 itd.
Jedan par otkaze veceru u brodskom restoranu i dvije minute kasnije dolaze dvije starije gospodje koje zele vecerati. Ja ih pitam da li imaju rezervaciju a one:
“Sto, zar treba rezervacija?”
“Sigurno!”, kazem ja jer restoran je uvijek pun.
“Ali ne brinite, SLUCAJNO je jedan par otkazao prije samo dvije, tri minute!”
“To nije slucajno, jer slucajnost ne postoji”, rece jedna od gospodja .
Nizom direktnih ili indirektnih dogadjaja koji su slijedili, ta konverzacija/poznanstvo je odredila mjesto moga zivljenja, rada, izbora zivotne suputnice, pa vjerovatno i onog zadnjeg, kraja!
SLUCAJNO?
Ne znam!