Većina stanovnika velikih gradova u svijetu ne bi htjeli zamijeniti svoj gradski život u središtu akcije ni za što drugo. Za mnoge je život u velikom gradu, s restoranima, tržnicama, muzejima i umjetničkim galerijama svjetske klase ono za što žive. No može li život u betonskoj džungli uzrokovati da gradski stanovnici izgube dodir s prirodom, desenzibilizirajući ih od pravih džungli, životinja i biljki?
Novo istraživanje, nedavno objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B, ukazuje na to da život u izgrađenom gradskom okruženju dovoljno dugo može trajno promijeniti vašu percepciju svijeta oko vas.
Život u gradu mijenja način na koji gledate na svijet
Kao što je navedeno u sažetku studije, istraživači rutinski koriste nejasne slike kako bi ispitali kako ljudi doživljavaju svoje okruženje:
- Percepcijska pristranost koja nastaje kada ljudi donose prosudbe o dvosmislenim slikama otkrivaju svoja očekivanja okoline. …
- Vizija je slabije ograničena i način na koji tumačimo ono što vidimo može osvijetliti i perceptivne i kognitivne procese.
Imajući to na umu, istraživački tim planirao je vidjeti hoće li život u izgrađenom okruženju mijenjati ljudsku percepciju. Da bi to testirali, uklopili su fotografije umjetnih slika poput stolova, automobila i drugih umjetnih predmeta sa slikama različitih životinja.
Da bi otkrili mogu li izgrađeni okoliši promijeniti percepciju ljudi, istraživači su skupili stotine fotografija životinja i umjetnih predmeta poput bicikala, prijenosnih računala ili klupa. Zatim su krenuli na stvaranje hibridnih slika – poput konja kombiniranog sa stolom ili nosoroga u kombinaciji s automobilom. Dok su volonteri promatrali kako hibridi bljeskaju na ekranu, kategorizirali su ih kao malu životinju, veliku životinju, mali objekt kojeg je napravio čovjek ili veliki objekt kojeg je napravio čovjek.
Otkrića istraživača bila su prilično šokantna. Većina sudionika studije pokazala je različitu predrasudu spram proizvedenih slika, a ne prirodnih objekata. Za većinu ljudi istraživači su morali znatno istaknuti da su u pitanju slike životinja prije nego što su ih sudionici počeli gledati, a ne slike koje je stvorio čovjek.
Istraživači su zaključili da ljudi u okruženju u osnovi mijenjaju njihovu percepciju svijeta oko sebe, te da bi život u izgrađenim, industrijskim područjima u kojima svakodnevno vide manje prirodnih objekata mogao u konačnici promijeniti način na koji vide svijet.
Toliko velik broj ljudi koji sada žive u gradovima postaje sve izoliraniji od stvarnosti, možda nam ova studija pomogne da shvatimo zašto su vjerovanja ljudi toliko udaljena od stvarnosti. Na primjer, mnogi su sada spremni vjerovati da biologija jednostavno nije bitna i da je spol nešto što birate, a ne nešto što vam je dodijeljeno od trenutka začeća.
Iako je malo vjerojatno da će ovo istraživanje potaknuti stanovnike gradska da se počnu kretati u prirodi, trebalo bi nas podsjetiti da je važno za čovjeka da ostane u kontaktu s prirodnim svijetom oko nas, važno je provesti što više vremena vani u prirodi – pogotovo ako ste betonsku džunglu učinili svojim domom, piše Science Mag.
To sam ja primetio golim okom.
Ali ljudi nece da veruju ili ne shvataju dubinu toga.
Sve se vise zivi virtualno/u svetovima maste. U masti si princ, princeza ili sta god hoces, dok si u stvarnosti nesto gadno biolosko.
Normalnost je ono sta radi vecina, ali ranije, dok ih je bilo malo, bismo dijagnosticirali to kao psihicku bolest.
Pa ti drzi neko drustvo na okupu sa takvima. Zapad trune iznutra od kolektivnog ludila.
Niste mi bas tople vode odkrili, tako je vecini evropljana vec sprzen mozag za razliku od ovija sto dolaze iz afrike i azija i zbog tog isto razloga ce nas pregazit jer smo ko neki zombiji
Sve nevolje na ovim prostorima,su napravili birokrati iz gradova.Provi imaju foru,da zavade i dase neprica o njima i njihovim ocevima.I dan danas po selima ispiraju mozak,jer nema internete i oni kontroliraju svoje medije.
Kaze momak “vidi prava krava” kad je prvi put ugledao kravu u svojoj dvadesetoj.
Mislio sam ovaj zanimljiv i bitan prilog podijeliti s znancima i prijateljima ali je prepun gramatičkih grešaka pa sam odustao od toga.
Kome je to sokantno osim novokomponiranim stanovnicima gradova koji su skuzili da su I dalje seljaci u gradu a vise se ne snalaze kad dodju na selo.
Za to je trebalo istraživanje? Organizam (bilo jednećelijski ili složen kao čovek) se prilagođava uslovima života i to na svim nivoima. Jednostavniji organizmi kod kojih je instikt jači će duže da se opiru promeni navika – to je pravilo borbe za opstanak. Na drugoj strani je čovek koji se mnogo više oslanja na intelekt, koji se mnogo brže prilagođava novim uslovima ali se i brže oslobađa starih navika. Gledano iz ugla opstanka to je vrlo korisna osobina jer se tako čovek ne pretrpava nepotrebnim informacijama što mu opet omogućava maksimalno korištenje onih svakodnevnih. Možda je nabolji primer za ovo zaboravljanje maternjeg jezika kada se duže vreme živi bez kontakta sa njim. Priroda je čudo. Ona je sve lepo regulisala ali i racionisala. Tako priroda ne može da shvati potrebu za turizmom, da čovek koji svaki dan provodi u centru grada odluči da ide na safari – ni da ratom uništi… Čitaj više »
Nisam kadar da povežem obaj članak, danas kod strica drugi dan veselog krmokolja….ni jedan roštilj na Vrbasu, ni jedno sunčanje na Vrbasu ovo ne može da dočara.
Hvala gradu, hvala ljudima u gradu…..za moga vakata ću govoriti građanima da su hendikepirani;imati životinju, imati imanje i gazdinstvo, imati komšiju i rođaka sa kojim si tvrdo vezan……ne može to Fabijan shvatiti.