Starosjedioci

„U ponedjeljak, gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio najavio je da će ‘problematični’ spomenik bivšem predsjedniku Theodoru Rooseveltu, koji se nalazi ispred Američkog muzeja prirodoslovlja i povijesti, biti uklonjen zbog navodnog rasističkog prikaza crnaca i starosjedilaca.“

Gornju rečenicu sam pročitao na portalu Logicno i zamislio se nad riječju starosjedioci. Prvo u ovom, konkretnom slučaju, a onda i šire. U ovom slučaju pretpostavljam da je gradonačelnik želio reći da su bjelački doseljenici starosjedioci, jer su oni bili u konfliktu s crncima, a ne Indijanci koji su tu živjeli mnogo prije bijelih doseljenika koji su ih silom potisnuli. Po mom, mnogo bi logičnije bilo starosjediocima zvati Indijance?

Slično je i na drugim područjima koja su kolonizirana, a osim Amerike, vrlo karakteristična je ova pojava i na australskom kontinentu gdje su stvarni starosjedioci potisnuti u pasivne predjele,a bijelo pridošlo stanovništvo sebe smatra starosjediocima.

Izrael je posebna priča, tamo su se starosjedioci smjenjivali milenijima, i još uvijek se ne zna kako će se ta utakmica okončati i hoće li se ikada okončati dok postoji ljudi.

Međutim, kada pogledamo i naše prilike, vidimo da je i kod nas bilo nasilnih pomjeranja stanovništva. Nekada zbog ratova, nekada zbog bolesti, a nekada i iz trećih razloga. Neke su zemlje nestajale, neka nastajale; neke se ujedinjavale ili dijelile, a njihovu sudbinu su dijelili i ljudi koji su živjeli u tim zemljama. I naša generacija iz bivše Jugoslavije svjedoči promjenama strukture stanovništva u pojedinim mjestima. Pogranična područja su posebno izložena migracijama. I ja sam iz jednog takvog područja, iz Posavine, a Sava je uvijek bila neka granica: granica između Austrije i Turske, između Balkana i sjevernog dijela Europe, između Hrvatske i Bosne, Posavine i Slavonije, i tako dalje. Čas su Turci naseljavali svoje odgovarajuće podanike da im čuvaju granicu, čas Austrijanci svoje. Oni koji su živjeli tu uvijek su se smatrali starosjediocima, bez obzira na to što su i oni uglavnom dolazeći potiskivali svoje prethodnike koji su se smatrali starosjediocima. A ima generacija koje nikako nisu ni uspjele postati starosjedioci jer su ih prilike nagnale da se i po dva puta, možda i više puta, moraju seliti.

Kad se sve dobro sagleda, čini se da stvarni starosjedioci, u stvari, i ne postoje, ili ih je vrlo malo. Uglavnom su oni koji su bili jači potiskivali slabije i zauzimali njihove prostore, a onda se tu smatrali starosjediocima. Ispada da su starosjedioci oni koji su jači i da će se takvima osjećati sve dok i njih neko ne nadjača i potisne ih na novo mjesto gdje će ponovo postati novi starosjedioci.