Ne treba se libiti kritizirati ono što nije dobro, ali ni pohvaliti ono što jest dobro. Tako treba činiti ako želimo dobro onima kojima je upućena kritika ili pohvala.
Nekada je potrebno tako malo da nekoga, ko je u dilemi hoće li ići dalje ili odustati na svome putu, gurnemo u jednom ili drugom smjeru. Jedna naša riječ, jedna gesta, može utjecati na nečiju odluku i promijeniti mu život. Neki su ljudi neodlučni, kolebljivi, s manjkom samopouzdanja i mnogo im znači podrška sa strane. Ona im posluži kao stimulans da učine ono što se ne bi usudili, a što je ispravno i korisno.
Ali stimulansi mogu biti vrlo različiti i ono što je stimulativno za jednu osobu, za drugu može biti destimulativno. Nekome pohvala “daje krila”, probudi u njemu dodatnu snagu i izvlači iz njega još više kreativnosti, ideja i energije, a nekoga uljuljka i uspava, uvjeri ga kako je postigao što je trebalo i nema više motiva za dalji rad. Kritika, znači, nekoga stimulira i potakne ga da dodatno radi i ispravi greške, a nekoga obeshrabri.
No, posebno je zanimljivo kako neke stvari i događaji utječu ne samo na pojedinca, nego na cijele mase ljudi i proizvedu kod ljudi osjećaj tjeskobe, apatije ili entuzijazam i ponos, volju za aktivnošću. Recimo, pobjeda u ratu, naročito nakon višegodišnje iscrpljujuće torture i stradanja u ljudima probudi dodatnu snagu i potrebu da ustraju, da grade i obnavljaju porušeno. Da rađaju više djece, da se osjećaju zdravijima i snažnijima. Poplave, potresi, erupcije vulkana i slično zbliže ljude i pojačaju pozitivne veze među njima.
Sport je magični stimulans
Nekada nismo ni svjesni da neke pojave mogu imati tako veliki utjecaj na ponašanje ljudi, da ih mogu toliko stimulirati ili destimulirati. Sport je jedan od tih magičnih (de)stimulatora. Neka istraživanja u Francuskoj su pokazala nevjerojatne rezultate. Pokazala su da se u Francuskoj BDP poveća za preko 1% ako njihova nogometna reprezentacija osvoji neki od najviših trofeja. Ako je BDP Francuske oko 2.000 milijardi, nije teško izračunati koliki je to prihod u državnoj kasi i koliko je važno nekoj zemlji biti uspješan u sportu.
Stimulativno je ako nas u svijetu predstavlja neko kime se ponosimo, a destimulativno ako nas sramoti. Ako drugi pišu o dobroti naših ljudi, o ljubaznosti, gostoprimstvu, poštenju, ljepoti, uspjesima u obrazovanju, gospodarstvu, medicini…, sve to u nama budi ponos, daje nam dodatnu snagu i stimulira nas da radimo još bolje i još više. A ako radimo bolje i više, to daje bolje rezultate u svakom pogledu i stimulira nas da budemo još bolji i uspješniji. Dakle, zahvaljujući početnom stimulansu, dolazimo do novog stimulansa.
Međutim, da bi se do toga stiglo, trebamo se držati onoga što je navedeno na početku, a to su mali, pozitivni stimulansi pojedincima. Oni će dovesti do motiviranja pojedinaca, a mnogo pojedinaca će proizvesti kolektivni stimulans i ujediniti ljude oko pozitivnih ideja koje vuku naprijed.
“Što se dešava ako godinama tjeramo djecu da uče predmete koji im ne idu, koje mrze ili koji ih ne zanimaju i zbog toga ih kažnjavamo lošim ocjenama? Osim što te predmete ionako ne nauče, godinama smo djecu učili da su loši, da su neuspješni: godinama im polako ali sigurno uništavamo samopouzdanje.” Ovo je napisala jedna blogerica koja živi u Irskoj, nakon što je primijetila kako Irci pršte samopouzdanjem, unatoč skromnom znanju,a kako svi ljudi koji dolaze s Istoka, unatoč velikom znanju, su u strahu od toga da će pogriješiti. Shvatila je da to počinje još u školi, da nam je školski sustav takav da proizvodi ljude s nedostatkom samopouzdanja. Osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo da nije takav samo školski sustav, svi naši sustavi su takvi. I svatko od nas je prošao kroz takve škole, u strahu od ispita, svakodnevno slušajući kako je loš, kako nije dovoljno dobar.… Čitaj više »
Površnost ovog (nazovi) teksta nadmašuje čak i dnevne horoskope u novinama… Bravo!
Postavlja se pitanje da li uopće znamo što je to “dobro”? Pošto ljudi žive u iluziji materijalne stvarnosti, za koju misle da je stvarna (čak ju nazivamo “stvarnost”), realno bi bilo reći: misle da znaju. Pa ako onda jedni druge potiču na održavanje iluzije, na život u iluziji, onda ispada da nam definicija dobrog uključuje provesti životni vijek u fantaziji, živeći s pogrešnim uvjerenjima, unutar zamišljenog svijeta. Život u lažnom i krivom uvjerenju je primjer definicije “dobrog” u današnje doba. I onda se čudimo kako to mnogi ne zaziru od tzv. lažnih vijesti, lažne povijesti, lažiranja rezultata istraživanja, propagande i sl., a dobar dio života živimo u lažnim uvjerenjima, služimo se lažima u svakodnevnom životu, lažemo sami sebe i jedni druge, lažu nas političari, mediji i elite; sve se to prenosi na slijedeće generacije, koje svoj život grade na lažima prethodnika, metodama laganja i primjeru prethodnika, itd. Po logici autorovog… Čitaj više »