Većini nas predstavlja problem kako izgurati mjesec do kraja, a da zadnjeg dana prije plaće imamo za kavu. Razlog za to su premale plaće s jedne strane, previsoki troškovi s druge strane. Svakodnevni život je stalno natezanje s tom vagom kojoj su na jednoj strani prihodi, na drugoj troškovi. Nabacimo malo na prihodovnu stranu i vaga bi trebala biti u plusu, kad se ono pojavi nekakav trošak i baci vagu u minus.
Uvijek imamo opravdanje za svoje financijsko stanje 🙂
Ipak, nisu svi ljudi nedisciplinirani i ne troše svi više nego što zarađuju. Neki troše manje pa na kraju mjeseca imaju višak prihoda. Štede. Riječ je o škrtim ljudima, procijedit ćemo kroz zube jer ‘što imaš od života’, ‘tko će stalno misliti o novcu’, ‘čemu štednja’…
Uvijek su sumnjivi likovi koji nam pokazuju da se može i drugačije. OK, oni mogu, mi ne možemo. Njima je lako, nama je teško. Oni nemaju naše probleme pa mogu. Ajde, neka je sve to točno, no to su i dalje samo opravdanja.
Istina je da smo svi mi ne samo potrošači, nego i ulagači. Ulažemo svoj kapital (ovo ‘kapital’ bi trebalo biti smiješno jer kako crkavicu nazvati kapitalom, hehe) kojeg smo stekli ulaganjem svog najprije vremena pa znanja, vještina (u koje smo također ulagali vrijeme) truda. Kad s liste svojih ‘ulaganja’ maknemo nužne troškove za hranu, stanovanje, odjeću, obuću, ima li ostatka prihoda, riječ je o našem kapitalu kojeg ulažemo.
Kao i svaki kapital, tako i ovaj minimalni, ali naš, ima potencijal i intenciju da se uveća. Ulažem 100 da bih dobio 110, recimo. Naš mizerni kapital se tako po svojoj biti ne razlikuje od onih milijuna i milijarda o kojima slušamo i gledamo po TV dnevnicima. No, i prije želje za svojim rastom, kapital ima jednu u sebe ugrađenu karakteristiku – potrebu za samoočuvanjem. Ako ne može rasti, barem da ne bude manji, da ne gubi vrijednost.
Ovo nam je već bliže jer se prepoznajemo u ovom ‘samoočuvanju’, to je i naša urođena osobina za koju je zadužen reptilski mozak. Ne samo bliže, već i draže, promatramo li same sebe kao svoj kapital, što je u stvarnosti i jesmo. Sad bismo mogli sve one besmislene troškove zbog kojih na kraju mjeseca (neki i puno prije kraja) nemamo lipe upisati ispod ‘ulaganje u sebe, svoj kapital’. I sve one ture pića, litre alkohola od kojih nam je bilo loše, sve one kave zbog kojih nam je rastao krvni pritisak, tresle se ruke staviti pod ‘ulaganje’? Ovisi.” Neke bismo mogli, neke ne bismo jer smo pili s ljudima od kojih ćemo sutra…ovo i ono” – ovo je netočno. Nikakvo ulaganje u sebe (točnije – ulijevanje u sebe) koje tijelu čini štetu nije pametno ulaganje, već gubitak, dvostrani, novca i tjelesne štete.
Da skratimo, svako ulaganje zbog kojeg će nam se proširiti vidici, uvećati znanje, očuvati tjelesne sposobnosti jest pametno ulaganje. Pa to mogu biti i putovanja na kraj svijeta, potrošit ćemo puno, ući čak i u minus, ali ćemo doći otvoreniji idejama iz kojih će onda proizaći dobit, recimo. Mogu biti i odlasci zubaru, u teretanu, u polje, u vinograd,. Može biti i čitanje knjiga – saznajemo više, postajemo sposobniji primjećivati stvarnost oko sebe, razdijeliti mišljenje od činjenica, činjenice od njihovih interpretacija.
U tom dugoročnom aspektu, klipove pod noge nam bacaju oni kratkoročni koji se tiču svakodnevne potrošnje, naših sklonosti, navika. Za ove druge, na raspolaganju su nam, osim vlastitog razuma i hrpe knjiga o samopomoći, o pametnom trošenju. Znamo već – ne smijemo koristiti u kupnji nikakve kartice, već samo gotovinu, ne smijemo kupovati na rate ono što možemo platiti odjednom, itd.
Dakle, imamo dosad dvije vrste kapitala. Jedna smo mi sami, a druga je onaj klasični koji se izražava u novcu. Kako god moramo pametno ulagati ovaj drugi kapital, tako moramo ulagati u onaj koji ga omogućava – nas same. Ako smo uložili u same sebe, u svoja znanja, vještine, tjelesne sposobnosti, stvorili smo preduvjete i za ostvarivanje dovoljne zarade da bismo ostvarivali višak prihoda nad rashodima, odnosno stvorili kapital u novcu. Koliko smo više uložili u kapital koji se zove ‘ja’, toliko više kapitala u novcu stvaramo. Kojeg onda ulažemo u materijalne vrijednosti koje imaju malo duži rok trajanja ili garantiraju povrat i rast kapitala.
Na kraju priče nekako moramo doći do zaključka o ukupnom kapitalu i njegove definicije – naše najveće bogatstvo jest u znanjima, vještinama koje smo stekli te u odnosima koje smo razvili s ljudima. Ostanemo li ikad bez materijalnih vrijednosti koje smo naslijedili ili stvorili sami, uslijed više sile (potresa, poplave, rata, udara kometa), ostaje nam najveći kapital na svijetu – mi sami sa svim ovim znanjima i odnosima s drugim ljudima koje smo dosad stekli. Iz njih će opet proizaći materijalne vrijednosti oko nas.
Zato jer je njihov izvor u nama.
Sudbinski je važno očuvati čistoću tog izvora.
” naše najveće bogatstvo jest u znanjima, vještinama koje smo stekli te u odnosima koje smo razvili s ljudima. Ostanemo li ikad bez materijalnih vrijednosti koje smo naslijedili ili stvorili sami, uslijed više sile (potresa, poplave, rata, udara kometa), ostaje nam najveći kapital na svijetu – mi sami sa svim ovim znanjima i odnosima s drugim ljudima koje smo dosad stekli. Iz njih će opet proizaći materijalne vrijednosti oko nas. Zato jer je njihov izvor u nama. Sudbinski je važno očuvati čistoću tog izvora.” Potpuno se slažem Alerik. Ali sudbina tog izvora je direktno ugrožena sistemom u kome se nalazimo a koji ti uporno braniš. Gladijatorski nehumano “slobodno tržište” čeka samo jedan momenat slabosti da nam skoči za vrat. Još uvek nismo došli do najgoreg, to uvek dolazi na kraju. Ti sve ovo znaš, ako ništa drugo, ovim tekstom pokazuješ da nisi glup. Zato mi i dalje nije jasno što… Čitaj više »
Pitanje je slobode jer je većina “demokratski” izabrala konzumeristički sustav u kojemu se svakim danom sve više roba i usluga nudi na par klikova aplikacije, a mogućnost štednje je iz dana u dan sve manja odnosno svaki dan sve više i eventualni kapital kojeg posjedujemo usmjeren je u veliki globalni casino. Ako je država zakonski mirovinski sustav odvojila od svojih od prirodnih i društvenih resursa koje građani stječu po rođenju te ih zakonski usmjerila u casino pojedincu malo izbora ostaje. Sam izbor ovisi u prvom redu u poimanju imovine kao kapitala kojeg je cjena nikad veća, a renta na taj kapital sve manja u što se možemo lako uvjeriti ako pogledamo odnos najma nekretnine u odnosu na kupoprodajnu cjenu te iste nekretnine ili ako pogledamo prinose kamate na štednju u banci. Pitanje je kako je vrijednost rente na kapital sve manja, a kapitalizma sve više, ne samo u našem bližem… Čitaj više »
Gore navedeno: “Znamo već – ne smijemo koristiti u kupnji nikakve kartice, već samo gotovinu, ne smijemo kupovati na rate ono što možemo platiti odjednom, itd.”
Imam karticu vec vise od 40 godina i mislim da je to prakticna stvar. Kupovanje na rate je mozda upitno, ali nije ni u tome problem. Davno mi je jedan gazda firme kod kojeg sam radio rekao sljedece; Nikad neces biti bogat prije cetrdesete, a to ja danas ponavljam mladima. U zivotu se uci i zivot.
A tko vam je kriv kada ste zaboravili; Malo radi, malo vise kradi i posteno zivi!
Sve je to lijepo i krasno opisano i primjećujem umotano u celofan a mi (večina nas) traga za pravim vrijednostima pojedinaca i društva u cijelini. Dakako da nam nitko ne može oduzeti našu pamet i vještine koju smo stekli tokom dugogodišnjeg iskustva. Ali u potrošačkom društvu postavlja se pitanje koliko je to društvo spremno platiti. Zakoni ponude i potražnje su neumoljivi. Ina kraju tko Vam kaže da će Vaš rad biti pošteno nagrađen i plačen. Vi ne određujete cijenu vaših sposobnosti, nego to u globalu određuju BANKSTERI. Oni će od vašeg rada uzeti koliko im treba a vama će ostaviti da preživite do sljedečeg mjeseca. I tako sve dok vas ne otjeraju na kraju u dužničko ropstvo. Da, moramo se promijeniti i razmišljati kako da promijenimo ovaj nakaradni sustav.
LP
Decu učim da je skromnost najveće bogatstvo! Neko će reći da ih tako sputavam, možda imaju neki duh preduzetnički bla bla! Nema tog duha u mojoj okolini, zna se ko može biti preduzetnik, niko moj nije ljigavac pa ni deca vidim
Mudro sine mudro ..
Nego sine , kako je prošla sezona ove godine , popunjenost apsrtmana i tako to 😜.
5+
U doba mracnog soijalizma balkanci su imali vikendice i zivjeli u njima ljeti. Sada u doba svijetlog kapit-feudalizma sinovi,kceri balkanaca spavaju po garazama i malim brodovima ljeti a u njihovim lijepim apartmanima se sexaju pijani poljaci,briti i ostala krema kreme. Domaci samo dodju pokupiti smece za novu kremu …
” Sto cinimo sa svoim kapitalom”. Clanke Sono of Alerika sam nekoliko puta procitao, pa sam odlucio da ich vise necitam. Ovaj put sam nakon dugog vremena odlucio opet procitati dokon tekst samo da utvrdim dali sam bio u pravu ili ne. Zakljucak je da je prvobitna odluka bila ispravna. Pitam Sono of Alerika kome je i kako sa ovim teketom pomogao da rijesi probleme bezparive ? Sono of Alerik sa svoim tekstovima kao i as ovim, samo tapka u mestu, iz ovog se nevidi nikakva pouka svima onima koi jedv sastavljau kraj sa krajem. Mi mozemo vjerovati u boga, ail moliti boga da nam da nedostatni neophodan novac, ko u to moze vjerovati. Ovakve pouke su isto kao kad pas laje na mjesec, i meni ovo dolazi isto kao zakletva Sokratesa. Ovim nisam hteo prici preblizo S ono of Aleriku, nadam se da ga nisam uvrijedio i ako sam… Čitaj više »
Prvobitno sam dobro odlucio da necitam clanke od Sono of Alerika, ali evo upravo ovog momenta sam odlocio da ni komentare vise necu citati, jel od komentara Sono of Alerika i Sumadinca covjek naprosto nemoze ostati ziv jel komentari se vrte u krug kao kisa oko Kragujevca.