Američki istraživači istražili su što se događa u ljudskom tijelu odmah nakon smrti. Ispada da mozak i dalje funkcionira nekoliko trenutaka, pri čemu je osoba svjesna što joj se događa…
Tim istraživača, predvođen profesorom Sveučilišta u New Yorku Sam Parnijem, došao je do zaključka da su mrtvi još uvijek osjećali i razumjeli što se događa oko njih vrlo kratko nakon što je nastupila smrt. Dr. Sam Parnia, tvrdi da su klinički mrtvi pacijenti imali prilično “ugodno” iskustvo.
“Smrt je proces”, citiraju Parnia britanske dnevne novine Daily Star, dodajući kako mozak još uvijek funkcionira nekoliko trenutka nakon proglašene smrti. Kada se srce zaustavi, svi se vitalni procesi također zaustavljaju, ali mentalni procesi traju još neko vrijeme.
“Kada umremo, ovo iskustvo nije neugodno za većinu ljudi. Za one koji umru prirodnim putem, čak i ako smrt prati bol, umiranje postaje vrlo ugodno, blagoslovljeno i mirno “, izjavljuje dr. Sam Parnia.
Ovo istraživanje je privuklo pažnju autora članka, ne zbog straha, nego zbog osobnog iskustva kojeg želi podijeliti s čitateljima portala Logično. Iskustvo koje je ispričao rijetkima, ali koje ga prati cijeli život. Odmah da budemo jasni, autor članka ne vjeruje u loto, grah, crnu mačku, ali iskreno vjeruje u prirodnu harmoniju i njeno savršenstvo.
Osobno iskustvo
“Sredinom 80-tih pohađao sam treći razred srednje tehničke škole. Između dva sata su bile kratke pauze koje su korištene za kratki predah i pripremu za sljedeći sat. Tijekom odmora često su se dešavale nepredviđene situacije koje nismo mogli kontrolirati. Bili smo živa i zdrava djeca.
Odmah nakon odlaska profesora iz učionice, bez nekog ozbiljnog razloga sukobio sam se sa školskim prijateljem. Bio je to zdrav seoski momak. Mišičav i snažan. U jednom momentu mi je prišao s leđa i snažnim rukama mi obuhvatio vrat i počeo gušiti. Gubio sam dah. Nisam više mogao disati. Uhvatila me panika i strah. Što sam se više otimao, prijatelj me je još više stiskao, misleći da se šalim ili da me još nije ukrotio. Milisekunde su trajale vječnost. Zbog nedostatka kisika, moj otpor je postajao slabiji. Mišići vrata su popuštali dok su me snažne ruke mog prijatelja sve više gušile.
Tada se dogodilo nešto što će mi ostati u sjećanju do kraja života. Moment, kada sam shvatio da izlaza nema i da se životu bliži kraj.
U trenutku kada sam se pomirio i kada sam izgubio svaku nadu da ću prekinuti ovu agoniju, dogodilo se nešto slično što opisuju američki znanstvenici.
U roku samo jednog fragmenta sekunde ili pak milisekunde mozak je doživio emotivnu oluju. Emotivnu oluju koja mi je omogućila da u trenutku iznova vidim najljepše trenutke mog života. Stotine ili tisuće slika su se mijenjale brzinom svjetlosti, a sve sam ih zapazio i ponovo uživao u trenutcima koji bili najljepši momenti mog života.
Trenutak je trajao vječnost, a ja sam se osjećao ugodno i spokojno. Totalno sam zaboravio na svog prijatelja koji me gušio. Zaboravio sam na gubitak kisika. Nisam se bojao, jer je strah nestao. Bio sam isključen i spreman na sve.
Prijatelj je popustio. Došao sam sebi i otvorio oči. Prijatelj je osjetio je da nešto nije u redu. Odmakao se od mene, a u očima sam mu vidio strah. Očekivao je moju reakciju, ali ja sam još bio pod dojmom emotivne reakcije koju sam upravo doživio. Samo sam se vratio u školsku klupu i više nisam progovorio sat vremena. Osjećao sam se mirno, bez ikakvog straha.
Prijatelj sada živi u Kanadi i vjerojatno nikada neće saznati zašto je izostala moja reakcija.”
Vratimo se na znanstveno istraživanje američkih znanstvenika
Oduvijek sam smatrao da se priroda pobrinula za sve. Iako nam se čini okrutnom, nikada nisam vjerovao da nam je priroda za vječnost rezervirala samo agoniju.
Čovjek je vrlo kompleksno biće određeno genima i okolinom. Smijemo li se usuditi i dati objašnjenje što se događa prije i odmah nakon smrti? Smijemo li špekulirati? Sigurno da smijemo, jer se na portalu Logično okupljaju osobe koje se ne boje reći što misle. Osobe koje se trude ne stigmatizirati druge, nego učiti od njih.
Emotivna oluja koju je doživio autor je vjerojatno prirodna hormonalna reakcija. Nešto slično adrenalinu koji priprema organizam na reakciju nakon stresne situacije – u ovom slučaju smrtne situacije.
Strah od smrti je normalan, ali ipak imajmo povjerenje u prirodu i „Stvoritelja“ koji je mislio na sve detalje – od rođenja do smrti. Budimo spokojni.
Želite li znati kako izgleda emotivna oluja odmah prije smrti koju je doživio autor članka, pogledajte scenu (od 01:00) iz filma Armagedon. Očito da su sličnim situacijama i drugi svjedočili. Slučajnost? Hm. Vi odlučite ili dajte svoj sud ispod članka. 🙂
Izvor: Daily Star
Meni bi to bilo kao anestezija pred operaciju, samo se ‘ugasi svijetlo’.
Vjerojatno se osjeti val nagle vrućine u tim trenutcima. Mene više zanimaju dubine duše i njene sposobnosti, postanak svemira i do kojih se odgovora može doći.
Podsjetnik na stanja umrlih i ahiretska dešavanja – Imam Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi..
Koliko upamtih citajuci knjigu ,taj trenutak smrti tj odvajanje duse od tijela.je nesto najbolnije sto covjek moze osjetiti..
Inace preporuka z citanje ove knjige , akp ko zeli da vidi kako stvari stoje iz ugla islama..
Knjiga opisuje sta se desava od trenutka smrti tj preseljenja na ahiret kako se to zove u islamu, preko iskusenja na onom svijetu do samog sudnjeg dana…
Svatko gradi svoju viziju zadnjeg časa. Zgodno je vjerovati da poslije smrti ima “još nešto”, pa tako još za života, svako se na svoj način priprema za “odlazak”. Mislim da prekidom “struje” u našem tijelu, jednostavno dolazi do prekida svijesti u nepovrat … i to je to. (svijest je život) Isto tako, začećem, razvojem zametka i rođenjem dolazi do stvaranja bio struja koje su potrebne za početak funkcioniranja vegetativnog i centralnog nervnog sustava koje ujedno i preuzima brigu o funkcioniranju tijela. Dokle god svi “sklopovi” našega tijela rade po unaprijed predviđenom programu (DNK i geni) imamo funkcionalno tijelo (hardware) koje u svom mozgu (procesoru) “upali” svijest – život. Pretpostavka o “seljenju duše” je za mene vrlo upitna jer, kako objasniti, da je pred 200 godina na Zemlji bilo samo 1 milijarda ljudi a sada ih ima preko 7…? tko “štanca” te duše. Znam da se većina neće samnom složiti ali… Čitaj više »
dobro kad daily star pokrene diskusiju. citajte vise o sisama, guzicama i nlo abdukcijama krava na: https://www.dailystar.co.uk/news/weird-news/660618/Afterlife-Life-after-death-proof-what-happens-when-you-die
…americki naucnici i znanstvenici.!!! Ima li mozda na ovoj nam, za neke okrugloj a za neke ravnoj planeti, mozda na nekoj od strana svijeta jos poneki znanstveni autoritet koji se oglasio po tom pitanju. Mozda, ne obezvrjedjujuci fenomen i iskustvo klinicke smrti te povratak iz nje opet u “kololotecinu stvarnog nam zivota”, nije sasvim usporedivo sa uskustvom stvarnog napustanja tjela?! U svakom slucaju to ce svakome od nas biti OSOBNO ISKUSTVO i ne znam, nakon toga, da li cemo imati mogucnost i sposobnost pojasniti – opisati dozivljeno. Mozda i “Tibetanska Knjiga Mrtvih” navede nekoga na razmišljanje u tom pravcu i odskrine neka od mogucih pravaca u promisljanju. Danasnja znanost mislim da nema potpunu kompetenciju u davanju objasnjenja po ovom pitanju…, jer ne znam u kolikoj mjeri uvazavaju “duhovno” kao nesto nezaobilazno u davanju moguceg odgovora po ovom pitanju. I..ne mora netko biti naucnik i znanstvenik da si postavlja pitanje i… Čitaj više »
Vezano na komentar @otpisanog. Brojčano stanje ljudske populacije trenutno na Zemlji je potpuno irelevantno. Ovaj planet nije jedini takav sa oblicima života poput ljudske vrste (nismo toliko jedinstveni, svemir je krcat vrstama sličnim našoj, na višim, nižim istim nivoima razvijenosti svijesti i civilizacije). Ali druga stvar je što postoji gotovo bezbroj svemira povezanih s našim, sa verzijama sličnim istim ili divlje različitima od nas samih. Otud Deja Vu. Zamislite onaj slinky, e tako nekako je konstruirana stvarnost. Postoje dva pola koja su nemjenjiva i kroz nezamislive periode vremena svemiri koji su međusobno povezani se šire i skupljaju, kao slinky. Jedan pol stvarnosti je svijetlost, iliti primordijalna informacija koja se ne gubi i sa svakim širenjem i skupljanjem multiversa se informacija koja vrijedi biti zapisana ostaje i čuva. Možemo mi taj pol stvarnosti nazivati Bog, kako god, no to je automatizirani proces bez osobnosti koji ne odgovara na molitve. Daleko od… Čitaj više »
Prozivam “anarho” da nam objasni da je sve to samo umna konstrukcija. Da, zapravo podsvjesni um je sve u svemu ;). Kakav Stvoritelj ( uostalom i um je netko trebao stvoriti 😉 ali ne zamarajmo se sa time)? Autor članka je u velikoj zabludi sve je produkt materije i uz pomoć uma ( svjesnog i pod svjesnog) kreira se svijest. Nema duhovne duše i nema, ne daj Bože ;), Stvoritelja. Sve to “anarho” zna 🙂 :). “anarho” je prokljuvio sve i ima znanje 😉 !
“Trenutak je trajao vječnost, a ja sam se osjećao ugodno i spokojno. Totalno sam zaboravio na svog prijatelja koji me gušio. Zaboravio sam na gubitak kisika. Nisam se bojao, jer je strah nestao. Bio sam isključen i spreman na sve.” – Slično stanje nevezanosti za informacije koje dolaze iz tijela (osjeti) i uma (misli) pokušavaju postići oni koji meditiraju, samo što oni to čine svjesno, svojom namjerom, pri čemu postoji određena kontrola onog koji meditira nad tijekom meditacije, dok je primjer iz članka nekontroliran spontani doživljaj pristupa onom dijelu uma koji sadrži sjećanja na prošle događaje. “Oduvijek sam smatrao da se priroda pobrinula za sve. ” – Bog je onaj koji se pobrinuo za izvedbu i funkcionalnost prirode, temeljem vlastite vrhunske inteligencije. Otud prirodi i njenim sastavnim dijelovima inteligentan način ponašanja i strukturiranja, prikladnost za život nebrojenih živih bića u njoj i sl. “Iako nam se čini okrutnom, nikada nisam… Čitaj više »
Nego, čudno mi je da autor to podijelio s nama, “nepoznatim” čitateljima kojima valjda samo zna pseudonime dok nije javio prijatelju u Kanadi. Pored silnih tehnoloških pomagala koje uključuju komunikaciju bez obzira na daljinu. Mislim da i dotični ima pravo to znati.
ja kad sam jednom davno padao sa velike visine i pomislio da umirem cijeli život mi je u mili sekundi proletio kroz glavu. onako kao neke slike od rođenja pa nadalje u ogromnoj brzini. zadnja misao mi je bila : srećom pa nema djece. onda me je probudila hitna i odvezla u traumu. od te dobi puno više cijenim i svoj i tuđi život.
Jesenjin napisa “Do vidjenja, bez stiska, bez glasa, I ne tuguj spustene povije. Nije novo mrijet prije svoga casa, Al’ ni zivjet, bogme, nije najnovije”.
Smrt je sastavni dio zivota , tragedija jest kad ziv covjek umre i jos dugo mrtav zivi a da toga nije svjestan .
Poštovani, niste li zapazili kako znanost odmiče sve dalje i dalje da podsjeća sve vise na religiju? Sve je više teorija, a sve manje dokaza, pa tako je ta današnja znanost indoktrinirala generacije koje koje će se boriti protiv Boga, kreacije i sve prepustiti slučajnosti. Tako agresivna kampanja koja za cilj ima izbaciti Boga iz svake ljudske komponente. Jeli moguće sa mravima razgovarati o književnosti? Kad dođe vas čas, kad prvi put završite u bolnici ili na bilo koji način shvatite koliko ste smrtni i krhki i da je ovo samo usputna stanica par godina naspram vječnosti početi ćete se preispitivati i početi ćete shvaćati da nismo samo nuspojava evolucije jer hodamo na dvije noge.. jer onda evolucija gubi smisao jer ne može objasniti sve najljepše slike, skladanu glazbu, kiparstvo, umjetnička djela, ljubav i ostalo.. nemojte biti toliko odvažni u stavovima da ste precool i da je Bog samo losa… Čitaj više »
Otpisani dobar si teoretičar i sve što si naučio i nabubao napamet je uglavnom iz nečijeg mozga izašlo .Kao što je i piretis napisao poštujem tvoje mišljenje, ali daj napiši nešto iz srca, kažu da je srce ogledalo duše ,pusti um on je i tako kontroliran
koje je ovo smeće!!! nakon smrti smo još malo živi!!! pa tek onda umremo! ovo je samo za retardiranu dječicu
Vrijedi pogledati ovaj dokumentarac
https://youtu.be/dOkKz1j9ZAY
Smrti nema, tajna akademika Behtereva
Prvo: Strah od smrti je gluparija!
Drugo: Ako ti nešto nije jasno, pročitaj pod Prvo.
Kvaka 22 je zakon… 😛
[email protected]