Suvereni ruski internet je postao stvarnost

Čak i ako su hakeri, prijenos virusa i zlonamjernih softvera na štetu velikih korporacija, vladinih agencija i mrežnih sustava strateške infrastrukture već raširena i podmukla stvarnost, predodređeno je da virtualna dimenzija dobije sve veći značaj u ratnim poslovima i ratovima budućnosti.

Unapređenje virtualnog oružja u skoroj budućnosti moći će cijele nacije baciti na koljena, odvajajući ih od globalnog interneta ili daljinskim „isključivanjem“ elektrana, ostavljajući cijele gradove u mraku, zbog čega su glavne sile ulažu velika sredstva u razvoj kibernetičkih odjela i za obuku profesionalaca u kibernetičkom ratovanju.

Rusija je, prema zakonu o takozvanom suverenom internetu, dokazala da se vodi pionirskom vizijom koja se temelji na prevenciji, koja se posljednjih dana pokazala izvodivom.

Krajem prosinca je provedeno nekoliko ispitivanja u kojima se RuNet, nacionalna mreža, odvojila od globalnog interneta. Prema vladi, ishod eksperimenata bio je pozitivan. Rezultat je bilo besprijekorno zajedničko sudjelovanje vladinih agencija, lokalnih pružatelja internetskih usluga, tajnih službi i nacionalnih tvrtki koje rade u virtualnom i telekomunikacijskom sustavu.

Naravno, pojedinosti simulacije nisu otkrivene, a ona se sastojala u provjeri preživljavanja i funkcioniranja RuNeta lišenog pristupa globalnom sustavu imenima domena i istovremenog nesmetanog pristupa mreži ruskih korisnika interneta. Cilj je postignut. U eventualnom scenariju heterodirektnih isključenja uzrokovanih velikim kibernetičkim napadima, ruski profesionalci i telekomunikacijski operatori mogli bi brzo reagirati i jamčiti funkcioniranje nacionalne mreže.

U početku su testovi trebali biti provedeni u travnju, ali vlada je odlučila odgoditi datum do kraja godine kako bi svim akterima koji su uključeni u projekt pružila potrebno vrijeme za pripremu i usavršavanje tehnika i taktika razvijenih tijekom vremena. Vrijeme koje su dobili je bilo od temeljne važnosti, jer se izbjegao potencijalni neuspjeh uzrokovan preuranjenim testiranjem, koji bi Kremlj i operatore mogao dovesti do očaja. Ovako je sve prošlo u savršenom redu i pri bilo kakvoj kibernetičkog ugrozi RuNet će savršeno funkcionirati na cijelom teritoriju Ruske Federacije.

Zakon o suverenom internetu

Moskva je godinama razmišljala o tome kako postići takozvanu “IT samodostatnost”, ako neprijateljske sile, jake u kontroli pristupa većine svijeta internetu, odluče “isključiti” zemlju. Ulazak Zapada i Rusije u novi Hladni rat konačno je uvjerio donositelje političkih odluka Kremlja da stvore suvereni internet, prvo kao zakon, a zatim u stvarnosti.

Zakon, koji je službeno stupio na snagu prošlog mjeseca, oporba je kritizirala zbog navodnih „namjera gušenja slobode“ i što vladino tijelo koje upravlja RuNetom, Roskomnadzor, stječe moć da odvoji zemlju od globalnog interneta iz razloga nacionalne sigurnosti. U takvom bi se scenariju sav internetski promet preusmjeravao preko „prigušnih točaka“, takozvanih „choke-point“, kojima upravlja Ministarstvo komunikacija Ruske Federacije.

Oporba koja je kritizirala ovaj zakon očito nema pojma kako se živi u zemlji čiji je, na primjer, elektroenergetski sustav ovisan o globalnom internetu, kao što je slučaj u Venezueli, koja je pretrpjela nekoliko „zamračenja“ uzrokovanih kibernetičkim napadima na elektrane i infrastrukturu za isporuku električne energije potrošačima. Vrijede li te takozvane „slobode“ kaosa u kojeg bi Rusija potonula kada ne bi imala ovakav sustav zaštite, koji bi se aktivirao samo u slučaju da tako odluči Vijeće za nacionalnu sigurnost.

Model prema kojem se sav internetski promet preusmjerava preko „prigušnih točaka“ kojima upravlja Ministarstvo komunikacija Ruske Federacije osporavaju kritičari suverenog interneta, jer se time olakšava kontrola i čitanje protoka podataka, odnosno, za njih je to „sustav masovnog nadzora“ u stilu kineskog “zlatnog štita”, jer prema zakonu telekomunikacijski operatori i pružatelji internetskih usluga od sada počinju koristiti hardver kojeg je posebno dizajnirao Roskomnadzor.

Na suverenom internetu uspješno radi i Iran

Iako je cenzura interneta u Iranu uvelike kritizirana na Zapadu, Teheran nije htio popustiti. Naime, iako prije sedam godina nije uspio stvoriti nije sustav poput ruskoj, odlučio je zamijeniti tražilice poput Googlea, kanala za video uratke poput You Tubea i ostale internetske sadržaje i ponudio svoju verziju istih. SAD su tada optužile Teheran kako „želi podići elektronsku zavjesu i izolirati Irance od cijelog svijeta, te kako je ovo novi val represije protiv iranskih blogera“.

Međutim, razlog ovom potezu iranskih vlasti je zasigurno sasvim druge prirode. Podsjetimo da je u Iranu 2010. Stuxnet virus, kojega su razvile izraelske i američke obavještajne službe, iskorišten za upad u sustav za obogaćivanje urana i prema procjena odgodio iranski program za 18 mjeseci. Stoga je vjerojatnije da je odluka Teherana imala manje veze s cenzurom, a više sa zaštitom iranskog nuklearnog programa.

Iran posljednjih godina puno ulaže u razvoj komunikacijske i inovativne tehnologije. Islamska Republika raspolaže internetom od 1993. Na Bliskom istoku je Iran bio druga zemlja koja se spojila na globalni internet, zato što mu je to davalo velike prednosti u tehnološkom razvoju u odnosu na ostale zemlje u regiji. Međutim, Iran je nakon uvođenja interneta i dalje usavršavao svoju tehnologiju.

Sustav povezivanja u Iranu ima dvije velike mreže. Public Switched Telephone Network (PTSN) i Public Data Network (PDN). Telekomunikacijska iranska kompanija pruža sve vrste usluga koje su potrebne za funkcioniranje ovih dviju mreža, odnosno, povezuje ponuđače internetskih sadržaja i korisnike. Naravno, još prije sedam godina se radilo o brzom i širokopojasnom internetu, koji funkcionira putem Digital Subscriber linija (DSL). Tada su 33 iranska grada imala izravan pristup mreži Azija-Europa, bolje poznatoj kao „Put svile“, budući da povezuje Kinu s Europom.

Onda je Iran pokrenuo svoju verziju You Tubea, a čelni ljudi u zemlji su se odlučili na taj potez zbog brojnih napada koje je Islamska Republika pretrpjela dajući slobodan pristup Gmailu i You Tubeu do 2009., kada je privremeno zabranila njihovo korištenje. Nova internetska stranica je dobila ime „Mehr“ i slična je You Tubeu. Na njoj se dijele sadržaji i iranski glazbeni spotovi, a cilj joj je privući korisnike s perzijskog govornog područja i promicati iransku kulturu.

Bivšu ministar za informatičku tehnologiju i komunikacije, Reza Taqipour, je rekao „kako su razlozi zabrane pristupa Gmailu, koji je poslije ipak otvoren, te You Tubeu, „širenje laži i to što služe interesima jedne ili dvije svjetske zemlje“.

Osim projekta „Mehr“, Teherana je još ranije pokrenuo projekt koji predviđa uspostavljanje svoje internetske mreže, upravo onakve kakav je RuNet u Rusiji. Projekt je zaživio u ožujku 2012. godine, a taj je napor djelomično bio odgovor na zapadnjačke akcije iskorištavanja njegove internetske povezanosti, poput napada Stuxnetom , koji su potakli sumnje u strane tehnologije.

Uspostavom novog sustava se želi pojačati razina sigurnosti u zemlji. Ne treba zaboraviti kako se već godinama vodi pravi „virtualni rat“ protiv Irana, što dokazuje i slučaj s virusom Stuxnet, koji se, kada uđe u računalo, “reproducira” unedogled i pri tom “kontaminira” sve pohranjene datoteke. Prema podacima antivirusne kompanije Symantec je u samo nekoliko dana Stuxnet bio prisutan u 58,85 % računala u Islamskoj Republici.

Budući da je uzrokovao veliki zastoj u nuklearnom programu, sasvim logičan potez je bio stvaranje svoje mreže, koja će u potpunosti biti zaštićena i izolirana na globalnoj razini. Osim iranskog nuklearnog programa, cilj suverenog interneta Irana je bio zaštititi sve tvrtke i gospodarske objekte na teritoriju zemlje, a posebno državne institucije, vojsku i Revolucionarnu gardu.

Kaveh Afrasiabi je, ukazujući na otvoreno neprijateljsko ozračje prema Iranu, rekao: „Uz sankcije, kibernetičko ratovanje, ubojstva iranskih znanstvenika, uklanjanje s liste terorističkih skupina onih grupa koje nasilno žele svrgnuti vlast u Islamskoj Republici i tako dalje, oni razmišljaju i o ratu protiv Irana“.

Osim kritika zbog „cenzure“, Zapad je tada pojačao i sankcije, a razlog je bila odluka o strožem nadzoru interneta koju su donijele iranske vlasti.

Kada bi State Departmentu zaista stalo da „Iranci ne budu odsječeni od ostatka svijeta“, kao što je tada izjavila Victoria Nuland, onda bi našao zajednički jezik s vlastima u Teheranu i odustao od politike „maksimalnog pritiska“.

Iran trenutno ne radi ništa, osim što pokušava odgovoriti na kibernetičke napade u ratu za „virtualnu geostratešku premoć“.

Iran nije biti prva zemlja koja uspješno razvija vlastiti internet. Sjeverna Koreja je 2002. pokrenula projekt „Kwangmyong“, koji sadrži svoje interesne skupine, preglednik, program za elektroničku poštu i tražilicu. Izravan pristup u internetu u Sjevernoj Koreji je uvelike cenzuriran, kao i u Kini koja ima svoj „Big Firewall“. Sada je Rusija otišla korak dalje. U ovom trenutku je internet u Rusiji kao u bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu i ne može se uspoređivati s onim u Sjevernoj Koreji, ali su ruski stručnjaci, regulatorna tijela i tvrtke za pružanje usluga uspjeli stvoriti sustav koji zemlji jamči suvereni internet, koji će proraditi u nekoliko trenutaka od unutarnje ili vanjske odluke da se Rusija izolira od globalnog interneta ili pri pokušaju napada na kritične infrastrukture zemlji. Istog trenutka će profunkcionirati RuNet, potpuno autonoman i funkcionalan u svim segmentima i ne cijelom teritoriju Ruske Federacije, što je u modernom svijetu još jedan od uvjeta da se neku zemlju može proglasiti potpuno suverenom.

ZD Net