Sve je manje tolerancije

Vidimo kako nam naše slobode nestaju pred očima i kako se ljudska prava sve više ugrožavaju. Ljudi su zbog toga sve frustriraniji, a tolerancija među njima sve manja.

Puno je primjera za to, vidimo ih u mnogim situacijama. Još su nam svježe slike od prije godinu-dvije kad su „savjesni građani“ verbalno, pa i fizički, maltretirali one koji nisu nosili maske. Uglavnom nisu ni pokušavali pitati zbog čega oni ne nose maske, jer postoji mogućnost da za to imaju opravdanje. A jučer gledam „najnovije normalno“ – u prodavnicu ulazi čovjek, namrgođen i već s vrata kori prodavačicu: „Ulazna vrata su vamo otvorena!“ „Da, volimo da naši kupci vide da radimo, a i da bude provjetrenije“, odgovara ljubazno prodavačica. „A uključili ste grijanje i rasipate energiju!“, ne da se umiriti „savjesni građanin“. „Ne, nismo uključili grijanje, pa vani je preko 20“, pravda se prodavačica. „Savjesni građanin“ se namrgođeno okreće i napušta prodavnicu bez pozdrava, ne zatvorivši za sobom vrata ni pri ulasku ni pri izlasku.

Na jednom portalu čitam kako su gospođu koja je izvela psa u šetnju „savjesni građani“ izvrijeđali govoreći joj, pored ostalog, da bi joj bilo pametnije da izvede unuke u šetnju umjesto psa. Oni, također, ne znaju ništa ni o toj gospođi ni o njenom psu, a ni o unucima. Možda gospođa i nema unuke, a možda je po cijeli dan s njima pa se na trenutak sa psom iskrade da nešto promijeni u svakodnevici? Možda je taj pas onaj koji je obučen da spašava ljude poslije potresa i spasio je već mnogo ljudskih života pa ima veće zasluge za šetnju nego mnogi ljudi?

Možda je ostao supruzi kao uspomena nakon smrti muža s kojim je provela najveći dio života? Možda ima neke ogromne zasluge, a možda i nema ništa od toga nego samo, eto tako, gospođa uživa iz samo njoj znanih razloga u njegovom društvu? Bilo šta da je, sve dok taj pas nikoga ne ugrožava, nemamo prava prigovarati vlasnici, a pogotovo ne na uvredljiv način. Ali nema se tolerancije. Mislimo da su se svi dužni ponašati samo onako kako mi smatramo da je to ispravno, a oni koji to ne čine, oni su neprijatelji i treba ih sankcionirati. Nema potrebe čak ni prethodno provjeriti činjenice, važan je samo jedan pogled da već donesemo strogu presudu.

I jasno je – kako više budemo gubili svoje slobode i ljudska prava, sve će više bujati netolerancija. Nasilje, verbalno zlostavljanje, mobing, zlostavljanja u obitelji… Čini se da ćemo se vremena, u kojima smo kukali kako su nam ugrožene slobode, sjećati kao zlatnog doba ljudskih prava i sloboda.