Sve u prirodi ima svoje mjesto; svaka biljčica, životinja, mikro-organizam; svaka pojava. Sve je u vezi jedno s drugim, naslanja se jedno na drugo i sve izgleda kao jedan lijepi mozaik u kom svaka kockica stoji baš na svom mjestu i čije bi se ispadanje odmah primijetilo i pokazalo kako mozaik više nije kompletan.
I majčinstvo je jedna od kockica tog mozaika. Siguran sam da nema čovjeka koji bar ponekad ne razmišlja o tom fenomenu, koji se bar ponekad ne divi majkama koje su spremne sve učiniti za svoje potomstvo, ne žaleći ni svoj život ako treba, ako njime mogu pomoći svojoj djeci.
Ne odnosi se to samo na ljudski rod. Brojni su primjeri kod životinja na kojima vidimo koliko su majke privržene svom potomstvu. Iz djetinjstva mi je ostalo sjećanje kako je naša krava bila uznemirena kad je osjetila da smo njeno tele prodali i da će ga kupac uskoro odvesti. Poslije je danima tužno mukala, „uzvila“ je, odnosno nije „spuštala“ mlijeko i vime joj se upalilo pa je morao dolaziti veterinar. Od tada sam uvijek sa strepnjom čekao da se krava oteli jer sam već tada imao na umu da ću ponovo doživjeti dan kad će se tele odvojiti od svoje majke i kada ću biti svjedokom njene tuge.
Jučer sam dobio jedan video koji me i potakao da napišem ovaj tekst. U jednoj bezazlenoj igri čovjeka i keruše s njenim štenetom, nikakav pokušaj čovjeka da je odvoji od šteneta nije imao uspjeha. Ona naprosto nije željela ništa rizikovati kad je u pitanju njeno dijete i ni čovjeku koji se o njoj brine nije vjerovala. Dijete iznad svega!
I u ljudskom rodu je slično. U društvu se mnogo toga mijenja, u raznim vremenima i prilikama neka pravila se mijenjaju. Nešto je važilo danas, a ne važi sutra. Sve je podložno sudu vremena, sve se stavlja na vagu i provjerava, a onda često i mijenja. Ali nema toga suda vremena niti takvih sila koje su ikada mogle promijeniti majčinske osjećaje. U svako vrijeme, na svim prostorima, u svim prilikama i neprilikama, majka je bila i ostala – majka! Čini se da će tako i ostati, jer kada bi se to promijenilo, ovaj svijet sigurno više ne bi bio ni blizu ovakav kakav je danas.
Jos kad bih u prirodi postojala takva vrsta ljubavi i sa oceve strane !
“u kom svaka kockica stoji baš na svom mjestu i čije bi se ispadanje odmah primijetilo i pokazalo kako mozaik više nije kompletan.” – Dok traje materijalna manifestacija Svemira, iz njega ne ispada materija. Sva potrebna materija je već u njemu i biti će tamo sve do demanifestacije Svemira. “koji se bar ponekad ne divi majkama koje su spremne sve učiniti za svoje potomstvo” – Negativna strana majčinstva je velika vezanost za dijete, što se očituje u situacijama gubitka djeteta, kada majke često imaju problema s nastavkom života, baš zbog takve vezanosti. “Sve je podložno sudu vremena” – Samo ono što je materijalno, podložno je utjecaju vremena. Čovjek kao svjesna jedinka (duša) se ne mijenja, pa nije podložan utjecaju vremena. Kada živi u materijalnoj iluziji, doživljava život pod utjecajem vremena, no to i dalje ne mijenja on što on jest, to ne mijenja (njegovu) dušu. “Ali nema toga suda vremena… Čitaj više »
Upravo zato vode ovu nevidenu kampanju protiv majcinstva. Msm svode zenu na cice i guzice, propagira se prostitucija kao nesto normalno, lgbtzmnj propagiraju kao ideologiju, sebicnost i egoizam kao nacin zivota…dakle, ako zelis unistiti drustvo najprije unisti zenu, ostalo je lako…
Hari prevedeno i napisano bez imalo emocija, imam osjećaj da nisi roditelj pa se ne možeš staviti na to mjesto. Moja draga supruga a imamo tri sina u najgorim godinama svaki vikend spava u boravku i danonoćno kontaktira sa njima Ja joj kažem on sada negdja j… a ja nemogu čekati kad će doći kući , ona mi kaže lakoje tebi to reći ja si nemogu pomoći . Prava je tigrica i u obitelji dobro sve štima , djeca nisu razmažena ali znaju nivo preko kojega nemogu preći.Andrej dobro sve napisano tako da nerazumijem ove minuse a u vezi tvoje babe možda je htjela reći djedu da si je trebao kupiti auto sa automatskim mjenjačem. lijep pozdrav
Majčinstvo (kao oblik zaštite i brige o podmladku) je “zapisano” u DNK (genima) svih bića koja rađaju svoj podmladak, ptica, nekih reptila i čak kod nekih riba i vodenih organizama, no mislim da je najjače izraženo kod sisavaca koji su ujedno na vrhu hranidbenog lanca. Razlog za moj komentar je prva rečenica Ivinog članka koji kao i svi njegovi članci zrače optimističkim pogledom na svijet. Nisam sklon isključivom optimizmu, dakako ne želim biti pesimist, ali bi se osvrnuo na stvarno stanje općeg života na zemlji koje je pored (naizgled) savršeno posloženog reda, po meni, do krajnosti kaotično i nasilno. Sva bića na ovom svijetu, živa ili mrtva su u biti nečija hrana, (pa i nas pojedu bakterije na kraju). Život je toliko nestalan, nesiguran tako da bez majčinskog instinkta ni jedno biće na višem stupnju razvoja ne bi opstalo. Ne znam da li je u cijelom svemiru tako, ali zar… Čitaj više »
Ljubite i grlite svoju djecu jer se ona kad odrastu neće sjećati ostavljenog suđa ili nepospremljenih stvari, samo topline ljubavi !