Tajna

Nedavno mi je jedan kolega povjerio svoju tajnu i naglasio kako za nju niko ne zna osim nas dvojice, zamolivši me da o tome nikome ne govorim. Do kraja radnog vremena još dvojica kolega su mi rekli kako im je taj isti kolega povjerio pomenutu tajnu, s istom opaskom.

Eto, ima ljudi koji jednostavno nisu u stanju držati jezik za zubima, nisu u stanju sačuvati ni svoju tajnu, a kamoli tuđu. Uglavnom su to ljudi kojima ne bih lako povjerio da me čuvaju, brane ili da mi pomažu. A svoju tajnu im povjeriti bilo bi kao objaviti je u nekoj centralnoj informativnoj emisiji.

Neki kažu da se sve tajne i onako kad-tad otkriju. I to tvrde najčešće oni koji time pravdaju svoju pretjeranu brbljivost, ili oni koji strahuju da je to istina pa se plaše da će se i njihove tajne otkriti. Istina je da je mnogo tajni koje to ostaju i koje se nikada ne saznaju.

Inače, čuvati tajnu nekada i nije lako. Ali to je cijena koja se plaća da bi neko u vas imao povjerenje. Tajne se ne odaju svakome i u svakoj prilici. Pogotovu neke velike tajne, tajne koje jedva i sebi samome priznajete. Zamislite samo kako vas gleda neko ko vam se povjerava, koliko ste veliki i značajni u njegovim očima? Zamislite na koji pijedestal vas neko uzdiže povjeravajući vam tajnu? I zamislite, s druge strane, na koje se grane spuštate, kako nisko padate, ako to povjerenje izigrate?

Sjećam se jednom kad mi je učenica, kojoj sam bio razrednik, povjerila prije nego roditeljima da je trudna. Bila je očajna i tražila je savjet. Trebao sam prvo s roditeljima, s puno takta, razgovarati i uvjeriti ih kako to nije tako tragično kako im se čini; zatim sakriti sve pred učenicima i kolegama do kraja školske godine i tako dalje. Na kraju se priča sretno završila i danas su svi zadovoljni što se baš tako dogodilo. Ali u ono vrijeme mi nije bilo jednostavno sve iskoordinirati i stalno sam se preispitivao griješim li u nečemu.

A sjećam se i kako sam jednom odao tajnu mog prijatelja i doveo ga u neugodnu situaciju. Istina, nisam to učinio namjerno, nisam shvatio da je to što mi je ispričao tajna, mada sam trebao toliko i sam zaključiti, bez ikakvog upozorenja. Ispričao sam se i on je to razumio, ali ja taj grijeh i sada nosim na duši. Izdaja prijatelja, makar i nenamjerno, ne može se lako zaboraviti.

Na kraju, važno je još shvatiti da nema velikih i malih tajni. Kao što su i dijete i odrastao čovjek ljudska bića, svako važno na svoj način, tako je i svaka tajna – tajna. I tako se prema njoj trebamo i odnositi.