Moja prijateljica Adnana Tihić mi je jednom prilikom ispričala ovu anegdotu koju vam prenosim u cijelosti, onako kako sam je čuo:
„Bio je lijep septembarski dan i ja sam u cvijetnjaku rezala ocvale ruže. Iz ljetne kuhinje se oglasila moja mama:
–Gdje li je tvoj Krleža? Je li na onoj polici gore ili dolje?
Pitanje je bilo posve iznenadno i neobično.
–Kakav Krleža? – doviknula sam i na čas prestala sa rezanjem.
–Pa onaj u kožnom povezu. Onaj u šest knjiga.
Ni pojašnjenje pitanja koje je iz ljetne kuhinje stizalo u cvijetnjak nije odgonetnulo situaciju.
–Ja, mama, nikada nisam imala Krležu u kožnom povezu. U kožnom povezu je samo Šekspir. – odgovorila sam i pokušavala da dokučim razloge zbog kojih moja mama u ljetnoj kuhinji „lista“ moju biblioteku.
–O, Bože, ja sam baš mislila da je to bio Krleža! Svašta! Sto puta sam te knjige imala u rukama! Bila sam ubijeđena da je to Krleža… – nastavila je ona.
Šta se u ljetnoj kuhinji, uz šporet i šerpe, može povezivati sa Krležom, Šekspirom i kožnim povezima mojih knjiga? Otkud sad ta pitanja?
Ostavila sam ruže i prišla vratima prostorije u kojoj je bila moja mama. Ona je bila okrenuta leđima, pa me nije me primijetila, ali je meni u momentu sve bilo jasno.
Otišla sam u kuću, sa police uzela dvije najdeblje knjige koje su mi bile na dohvat ruke i snijela ih u ljetnu kuhinju.
–Šekspir mi nije pri ruci, – rekla sam – ali evo, Istorija helenske književnosti i Hrvatska književnost u književnoj kritici… pod uslovom da na oblatne prvo staviš alu-foliju!
Obje smo se slatko smijale, a ona je, dovršavajući kolač, priznavala svoje stare „grijehove“. Mnogo puta je, očito, praveći oblatne, računala na „težinu“ Krležinog djela, a onda je iznenada otkrila da joj je sve vrijeme, zapravo, „asistirao“ Šekspir!“
Ha-ha!Bas ste me nasmijali ,gospodine Ivo.Moja supruga,koja je po struci profesor maternjeg jezika i knjizevnosti,za te stvari koristi kozni povez djela Mese Selimovica.A cesto pravi oblatne jer ih svi volimo,a posebno djeca. Sada vi vidite kolika moze biti svrha knjizevnosti.Uzmite npr.velikog Krlezu,Andrica,Selimovica…Neko cita a neko pritiska.☺
Malo se i nasalih i nasmijah,ali sz zaista sva trojica veliki knjizevnici i za sobom su ostavili djela kapitalne vrijednosti.Andric i Selimovic su izvrsni stilisti ,a meni licno je najdrazi Krleza,mozda i zato sto je bio VELIKI COVJEK U OVIM TESKIM VREMENIMA na nasem nemirnom Balkanu.Posebno su mi draga njegova ekspresionisticka djela nastala u doba avangarde. Kako samo nose snazne ideje.Citajmo i ucimo,neka nam ne bude tesko!Vecina ih nosi univerzalne poruke.
U ona vremena (koja su bila k’o i svaka, nekomu lijepa, nekomu ružna, nekomu mračna, nekomu svijetla), nije bilo Mall-ova, nitko nije znao što je to shoping, a na dovratku kakve malo bolje kuće je znalo pisati Trgovina mješovitom robom br.23. Trgovalo se s onim što ljudima treba, otud potrepštine. Tek kasnije su došle robne kuće (veelike kuće s puuno robe unutra i pokretnim stepenicama). Vrijeme je poput drače, korova obraslo oko tih pojmova, oko tog doba, negdje tek se naziru zidine rasutog doba koje je preteško i školovanim arheolozima rekonstruirati. Trgovci su bili u kutama, mantilima , zbrajali na škartocima i malo tko im se usudio zamjeriti. Po vanjskom izgledu se moglo prepoznati što tko radi. Ako je u trlišu, onda je radnik. Ako ima naočale i u odijelu je, onda je negdje u kancelariji. Ako je s malo dužom kosom i zanesenim pogledom, mora biti umjetnik. Njih se… Čitaj više »
Nije da se hvalim, ali čim sam pročitao prvo mamino pitanje, odmah mi je bilo jasno da žena našla neku praktičnu svrhu za inače beskoristan predmet.
A kako izgleda ono, knjigom po glavi stanovnika, dobro ako je neke mala novela ili dzepeno izdanje, ali ako je veliki tom i jos u koznom uvezu sa onim sjajnim papirom uh uh…