Tradicionalni šahovski turnir “Limmont Đakovo 2017.” održan je po peti put. Kažu da je ovo jedinstven turnir ne samo u Hrvatskoj, nego i šire.
Šahovski klub “Limmont Đakovo”, sa svojih 76 članova, poznat je već godinama na šahovskoj sceni u Hrvatskoj. Ali ne samo po šahovskim rezultatima koji se mjere bodovima i statusom na rang listama, nego i po prijateljstvu koje vlada među njegovim članovima i koje se prenosi i izvan kluba. U takvoj atmosferi je njihov član Franjo Perči, koji je ujedno i vlasnih firme “Limmont”, sponzora kluba i pokrovitelja turnira, i došao na ideju organizirati ovakva druženja.
Na ovogodišnji turnir odazvalo se 26 sudionika, vrlo različitih profila, iz devet klubova. Bila su tu tri šahista najvišeg ranga, velemajstori, ali i dva potpuna amatera. Može tako, jer ovdje se ne osvajaju bodovi. Neki sudionici su rodbinski povezani: obitelj Aščić, Josipa, Pero i njihov sin Robert (Bila bi i kćerka da nije imala neke druge obaveze); brat i sestra Karmela i Mato Mićan; otac i sin Zdenko i Ante Brkić te braća Franjo i Tomica Perči. Prijateljske veze su još zastupljenije. Zato Glavni sudac Ivan Bažaj i nije imao ozbiljnijeg posla osim onog koji se ne može nikako izbjeći.
Pred početak turnira gosti dolaze i druže se uz osvježavajuća pića i zakusku koju im je gostoljubiva domaćica Verica pripremila. Turnir počinje kako je i predviđeno i žamor odjednom nestaje, čuje se samo klikanje šahovskih satova koje natjecatelji nakon svakog poteza dotiču. Nakon odigranih predviđenih devet kola, bili su poznati konačni rezultati – prva tri mjesta su zauzeli, kako se i očekivalo, velemajstori i to ovim redoslijedom: Hrvoje Stević, Ante Brkić i Zoran Jovanović i osvojili su nagrade koje su im pripremili sponzori. Posljednje mjesto, vrlo uvjerljivo i očekivano (za koje, nažalost, nije bila predviđena nagrada) osvojio je autor ovoga teksta. (Nije da se hvalim, ali mislio sam da i ovaj podatak zaslužuje svoje mjesto!)
Nakon završetka natjecateljskog dijela turnira na stolove, gdje su do nedavno šahovske figure vodile borbu na život i smrt, počelo je stizati piće, čobanac, pečenje i ostalo, dok su sudionici turnira na obližnjim sportskim terenima odmjeravali snage u raznim igrama loptom uz razne šaljive upadice, doskočice i šeretska podmetanja. Ubrzo se za stolovima, koji su do prije sat vremena bili u moru šahovske tišine, razlijegao žamor kao na kakvoj uzavreloj tržnici. Svako je želio sa svakim progovoriti, a sve se ipak nije moglo stići. Sve je življe, a kad se u program uključi i nadahnuti duo “Opanak” band, raspoloženje se podiže na viši nivo.
Druženje je trajalo do kasno u noć, a onda je postalo sve jasno: pobjednik ovog turnira je – prijateljstvo! Hoće li se održati i iduće godine i hoće li pobjednik biti isti, čini se da je suvišno i pitati.
