U obitelji je sigurnost

Važno je imati prijatelje. Teško bi bilo i zamisliti život bez njih. I kolege su važne, i svaki kolektiv kome pripadamo ima svoje značajno mjesto. Ali obitelj bi u svemu tome trebala biti temelj. Glavni oslonac. Naše gnijezdo i sigurna luka.

Moguće je da je to subjektivan osjećaj, ali i kada čujem riječ obitelj, ili porodica, nekako mi lijepo zvuče i odašilju oko sebe toplinu i sigurnost. Valjda se ljudi potrude da za lijepe stvari nađu i odgovarajuće riječi. Kada neko po dobru spomene obitelj, ili kada vidimo na fotografiji nasmijanu obitelj, i mi budemo sretniji, zar ne? Ne pojavi se taj osjećaj samo kada gledamo ljude, nego i životinje. Pogledajte samo silnog i, obično tako vjerujemo, grubog lava, kao je krotak i nježan kada vidi svog malog lavića-bebu! Zar nije neobično što ga prenosi u zubima tako nježno da ga nikada ne povrijedi? Nikada ga ne ogrebe kad se s njim igra? Pogledajte kako roditelji životinja nekada hrabro ginu za svoju djecu.

U obitelji se formira osobnost, i to još u najranijem djetinjstvu. Sve kasnije je samo nadogradnja, korektura, kad su osnovne osobine su već stvorene. Zato je i najvažnije da dijete odrasta u zdravoj obitelji. Ali i kasnije je važno imati obitelj jer je to uvijek najčvršći oslonac u životu. To je mjesto gdje ćeš doći ako ti „sve lađe potonu“ u životu. Mjesto gdje ćeš se uvijek vratiti, ma gdje otišao. Nekome iz obitelji ćeš prvom javiti vijest o svom velikom uspjehu, a oni će se tome radovati koliko i ti. Kažu da voliš onoga čijoj se sreći raduješ. Jeste li vidjeli kako se Zlatan Ibrahimović nakon svake značajne pobjede poslije utakmice prvo javlja svome ocu? Je li to slučajno? Obitelj je ta koja ostaje uz tebe do kraja, i onda kada te svi napuste. Baš kao što i ti ostaješ uz nju.

Gledam jednu televizijsku seriju u kojoj je i jedan vrlo moćan čovjek, bliski suradnik predsjednika SAD koji je sve zapostavio da bi izgradio karijeru. Uspio je. Ima mnogo poznanika, suradnika; ima i žena koliko poželi i kakvih poželi. Jednom ga, u sitnom prekršaju u prometu zaustavi policija i kako on nije imao dokumentaciju, grubo ga vežu i pritvore. Trebalo je da se javi nekome kome želi, ali on je shvatio da se u takvoj situaciji nema kome javiti i tek tad se osjetio vrlo usamljenim i nezaštićenim. On nije imao svoju obitelj.

Mnogo je osoba bez obitelji. A to znači i bez „sigurne luke“, bez svih pogodnosti koje obitelj pruža. Neki su zbog nesretnih okolnosti od početka sami; neki su obitelj izgubili kasnije, svojom ili tuđom greškom. Neke od tih osoba pokušavaju stvoriti novu obitelj ili naći nešto što će biti zamjena za ovu važnu životnu instituciju, a neki se u svojoj srdžbi i nesnalaženju pokušavaju svetiti pa razaraju i druge obitelji kako bi bilo što više osoba sličnih njima.

Da, obitelj je vrlo važna. To nije novost, to se zna odavno, i zato se svaka država bori izgraditi obitelji po svojoj mjeri. Ne samo država, nego sve moćne institucije, jer sve više imamo pojava da se i državama upravlja preko moćnijih faktora, države postaju samo sredstvo pomoću kog ti faktori upravljaju svijetom. A oni žele obitelj oblikovati po svojoj mjeri. Da bi to postigli, težište stavljaju na djecu, jer djeca su budućnost. Raznim metodama i sredstvima djeca se odvajaju od roditelja i njih odgajaju po modelu koji odgovara nekome drugom, a ne roditeljima. Djecu, praktično, još kao bebe preuzimaju jaslice, vrtići, obdaništa, i tamo ih odgajaju. Nije čudo zbog toga što, kada djeca porastu, dolaze u sukob s roditeljima. Njihovi pogledi na svijet se razlikuju jer nisu živjeli u potpunosti kao obitelj, bili su razdvojeni.

Zato – čuvajmo obitelj! Čuvajući svoju obitelj, čuvamo i sebe i sve njene članove. A čuvamo i državu onakvu kava bi nam mogla najviše biti od koristi. Čuvamo mir i razumijevanje među ljudima.