Umišljenost

U jednom vicu Crnogorac naručuje kavu i kaže konobarici da donese „jaku kao ja, a slatku kao ti“. Kad ga je konobarica poslužila i on srknuo prvi gutljaj, prekorio ju je: „Đevojko, čini se da si se precijenila!“

Postoje ljudi koji mogu objektivno procijeniti svoje osobine kao što su: dobrota, ljepota, intelekt. Ima onih koji se u toj procjeni podcijene, ali je, čini se, najviše onih koji se precijene, kao što je učinila i „đevojka“ iz navedenog vica. Nije to neko veliko otkriće niti novost. Manje-više, svima je poznato da ljudi uglavnom o sebi misle sve najbolje, ali je sad prilika da se uvjerimo u kolikoj je mjeri to izraženo. Test je praćenje ponašanja ljudi na Europskom prvenstvu u rukometu.

Zanimljivo je da publika svake zemlje, u ogromnom procentu, očekuje bolji plasman svoje ekipe nego što će ga one osvojiti, osim one koja stvarno bude prva. Nije teško zaključiti da većina tih navijača nije u pravu, jer da su objektivno procijenili mogućnosti svojih miljenika, većina bi približno pogodila koje će mjesto oni zauzeti. Ali ne, svi očekuju veći domet, jer smatraju da je onima koji na terenu predstavljaju njih mjesto na pijedestalu. Zbog pojednostavljivanja, pogledajmo samo stanje u hrvatskoj reprezentaciji i oko nje, mada je sve slično na svim stranama.

Krenuli su s dvije značajne pobjede, i već je zavladala takva euforija da se mogao steći dojam da nema šanse da im se neko ozbiljnije suprotstavi na putu do trona. Igrači su bili čudotvorci, izbornik je bio genijalac kome ni jedan drugi ni do koljena nije, a publika – čudo neviđeno! Hrvatska je išla putem koji je, prema akterima u i izvan terena, sasvim očekivan i prirodan – ka samom vrhu. Jer šta ima prirodnije i normalnije od toga da Hrvatska, ta sportska velesila u svakom pogledu, bude prvak? Pa bar to je toliko očito i jasno svima da bi sve drugo bilo veliko iznenađenje i poniženje.

Onda je uslijedio „nenadani“ poraz od Šveđana, ekipe koja je već dugo u samom svjetskom vrhu. Au, jada! Pa zar od njih izgubiti i tako traljavo igrati?! To je bruka, poniženje i sramota za cijelu naciju! Svi koji su bili na terenu su zaslužili bar batine i zatvor, a izbornika su vrijeđali čak i zbog fizičkog izgleda, mada to ne bi trebala biti osobina koja odlučuje o sportskim rezultatima. Odjednom su se sjetili da je i golman, koga su, sad se to vidi, greškom proglašavali junakom utakmice, u stvari taj koji je ukopao reprezentaciju i njega bi trebalo posebno kazniti i izvrći ruglu. Uskoro ga se, pod tim pritiskom, i sam izbornik odrekao, da bi se kasnije opet, u drugim okolnostima, predomislio i vratio ga. U tim trenucima kada „ne cvjetaju ruže“ ni publika nije bila pošteđena, jer nije od srca navijala niti je popunila dvoranu koliko je trebala. Doduše, moglo bi se publiku do neke mjere i razumjeti, jer ko bi navijao za takve igrače?!

Ali uslijedila je dobra utakmica protiv Norveške. Ponovo pljušte samo riječi hvale, sve je za pet, nigdje nikakve greške. Nema na svijetu te ekipe koja se može mjeriti s Hrvatskom i samo bi čudo moglo spriječiti ovaj tim da postane prvakom Europe. Ili neka velika nepravda, greške sudaca i slično.

Eto, to je slika kako ljudi razmišljaju o sebi, a ovakva natjecanja su uvijek zgodna prilika da se još više uvjerimo u ono što nam je već odavno znano.

P. S.

Neki čitatelji će mi zamjeriti što neke riječi nisam stavljao pod navodnike. Moram priznati da sam to izbjegao jer ni sam nisam bio siguran koje su od njih, u ovakvom tekstu, „zaslužile“ ove znake interpunkcije, a koje ne.