Usmjeravanje pažnje

Dok sjedim za računalom pišući ovaj članak, moje su oči usmjerene prema njegovu zaslonu. Periferni je vid nezamjetan, cilijarni pokreti mišića mojih očnih jabučica minimalni ili nepomični. Moje ruke vrlo su statične, miču se samo prsti koji su zauzeti  tipkanjem. Desna se ruka uz tipkovnicu bavi gibanjem miša, i sve se to odvija u vrlo uskom ili nepomičnom radijusu kretnji. Moja je glava zakovana nepomično prema tekstu, kao i moj vrat, kičma i cijelo moje tijelo.  Sva je moja pažnja na ekranu, i tek je povremeno remeti bol u desnoj ruci nastala zbog ukočenosti ili bol u očima zbog istog razloga jer niti mičem ruku niti oči, nego sam rukom ukočen, a očima tup.

Pored štetnih posljedica dugotrajnog istovjetnog položaja koje bi me svakodnevnim upražnjavanjem takvog postupanja pretvorilo iz moga bića u fragment moga bića važno je primijetiti usmjerenost pažnje jer dok se pored mene događa cijeli svemir ja ne primjećujem ništa osim ekrana.  Što ako se sličan model pojavljuje i u drugim oblicima života? Što ako je cijeli život takav da nam se pažnja usmjerava onamo kamo to netko drugi priželjkuje ne bi li odvlačenjem pažnje prikrio stvaran događaj? Time se služe mađioničari, iluzionisti, majstori u tome da nas zaposle onim što nam nude i sakriju ono na što ne obratimo pažnju jer smo usmjereni na ono na što nas fokusiraju. Što ako u stvarnosti živimo u iluziji?

Pažnja je cijelog svijeta unatrag šest mjeseci usmjerena na događanja oko korone, drugih vijesti ili nema ili ih ima pri dnu stranice, a čak i velike vijesti poput libanonske eksplozije ili nemira u Americi nestaju brzinom munje i prepuštaju mjesto njenom visočanstvu koroni o kojoj mediji konstantno bruje. Događa li se nešto drugo osim korone? Događa li se nešto drugo pod plaštem korone? Dok svakodnevno brojimo zaražene nepouzdanim testom i dok nas se bombardira izvješćima, mjerama, studijama, prognozama, valovima, pikovima i krivuljama događa li se još nešto? Događa li se da ispod radara prolazi kako su stotine milijuna ljudi ostale bez posla, kako su pregažena sva ljudska prava i svi zakoni? Događa li se to da je više ljudi počinilo samoubojstvo zbog mjera protiv korone nego što ih je preminulo sa, a ne od korone? Događa li se to da je ljudima onemogućena zdravstvena zaštita, da je onemogućen svaki ljudski kontakt, svaki biološki oblik postojanja čovjekova bića, da je zabranjena empatija, pomoć, susretljivost i svaka ljudska emocija? Događa li se to da se ljudima naređuje kao i robotima ili računalnim terminalima pa je malo Enter, pa malo Delete, pa onda još nekoliko puta Enter. Događa li se to da jedan centar moći donosi odluke za cijeli svijet i da vlade država te odluke slijepo i bespogovorno provode? Događa li se potpuna cenzura, zabrana drugog mišljenja i sloboda govora? Makne li se pogled sa statistike, sa vijesti koje pružaju glavnostrujaški mediji, oči vide šire i dublje. Makne li se pažnja sa korone na sve ono što se odvija pored korone ili pod plaštem korone čini mi se da imamo puno većih teškoća od „pandemije“.