Usprkos optužbama zapadnih ekoloških udruga i pokreta, Kina je sve „zelenija“

Nedavno su u Ujedinjenim narodima za dva najveća zagađivača planete proglašeni Kina i Indija. No, kao što je često slučaj, Kinu se u ovu skupinu uguralo iz propagandnih razloga, jer podaci govore suprotno. Sjetimo se samo kako je izgledala Kina u vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu 2008. Od tada do danas, bez prisile kojekakvih „gretenista“ i znanstvenika koji predviđaju ekološku apokalipsu, Peking je napravio velike korake u smanjenju emisija štetnih tvari iz elektrana svih vrsta, ali i drugim područjima zaštite okoliša.

U fazi koja je u Kini obilježena novonastalom ekološkom sviješću i jednoglasnim konsenzusu mladih, pojavljuje se zemlja, supersila za koju se smatra da postaje sve zelenija. Zapravo, ne samo na riječima.

Prema studiji koju je proveo University College iz Londona i objavljenoj u časopisu Nature Energy, Kina je pod predsjednikom Xi Jinpingom značajno smanjila emisije štetnih tvari iz svojih elektrana, najviše između 2014. i 2017. godine, dakle prije pojave proroka apokalipse i kraja svijeta zbog emisija CO2.

U vezi s tim, agencija AGI piše: „Istraživači su analizirali emisije termoelektrana na ugljen, naftu, prirodnu plin i biomasu, s posebnom pažnjom na termoelektrane na ugljen koje se smatraju glavnim uzrocima zagađenja zraka. Studija je analizirala podatke iz 2014. godine, kada je Kina uvela ambicioznu politiku standarda Ultra niskih emisija u obnovi elektrana na ugalj, kako bi ograničila emisiju štetnih tvari do 2017. godine.

Istraživači su tako otkrili da su se između 2014. i 2017. godine godišnje emisije sumpornog dioksida i dušičnog monoksida i štetnih tvari u kineskim elektranama smanjile za 65 posto, 60 posto i 72 posto svake od tri godine za redom, što znači da su emisije sumpornog dioksida s 2,21 milijuna tona, dušičnog monoksida s 3,11 i ostalih čestica s 0,52 milijuna tona u 2014. godini pale na 0,77 milijuna tona, 1,26 milijuna tona i 0,14 milijuna tona u 2017. godini, što je u skladu s ULE standardima.

To znači da je čini se da je Kina na putu da dodatno smanji svoje emisije ako sve tvornice ispune ULE standarde do 2020. godine. Kako je to direktiva Centralnog komiteta, predsjednika i vlade, malo je vjerojatno da se ciljevi neće ostvariti.
Ovi standardi imaju za cilj ograničiti emisiju sumpornog dioksida, dušičnog monoksida i krutih čestica na 35, 50 i 10 miligrama po kubnom metru.

“Ovo je ohrabrujuća vijest za Kinu, kao i za druge zemlje koje žele smanjiti svoje emisije štetnih tvari u proizvodnji energije”, rekao je Zhifu Mi, jedan od autora studije.

“Ova značajna smanjenja emisija pokazuju tehničku i ekonomsku izvedivost kontrole emisija elektrana da dosegnu vrlo niske razine, što je važan korak prema smanjenju broja smrtnih slučajeva koji se mogu pripisati zagađenju zraka”, dodao je Zhifu Mi.

Možda će netko reći da u studiji nema podataka o emisijama CO2? Točno, ali nema ni konsenzusa je li ugljični dioksid uzor globalnog zatopljenja od 0,74 stupnja Celzijusa u proteklih sto godina ili svjedočimo u prirodnom ciklusu promjena klime na Zemlji, gdje se Sjeverni pol topi, a Antarktik se još više hladi.

Ali čak i tu, kako je Peking potpisao Pariški sporazum, kineski znanstvenici su u svibnju ove godine potvrdili da su konačno stvorili funkcionalan i primjenjiv novi katalizator za pretvaranje ugljičnog dioksida u metanol, koji se široko smatra čistim gorivom za motore.
Istraživački tim, predvođen Zeng Jieom s Kineskog sveučilišta za znanost i tehnologiju, razvio je katalizator temeljen na jednostrukim atomima platine, koji učinkovito pretvara ugljični dioksid u metanol pod atmosferskim tlakom od 32 bara i pri 150 stupnjeva Celzijusa.
Učinkovitost katalizatora na bazi platine za metanol iznosi 90,3 posto, oko 10 postotnih bodova više od uobičajeno korištenog katalizatora na bazi bakra, cinka i aluminija.

“Studija pruža novu metodu za proizvodnju metanola visoke čistoće i pomoći će znanstvenicima da bolje razumiju mehanizam jednoatomne katalize”, rekao je Zeng.

Studija je objavljena u akademskom časopisu Nature Communications.

Dakle, nema mjesta panici, čak i ako govorimo o CO2. Rješenje je nadohvat ruke i veliki proizvođači CO2 samo trebaju ugraditi katalizatore za proizvodnju metana, što bi im mogla biti „popratna djelatnost“. No, ovu odluku ostavimo Pekingu, koji sigurno ne zaslužuje etiketu „ubojice okoliša“.

AGI