Uzviti i spustiti

Malo je onih čitatelja koji će po ovom naslovu pogoditi o čemu će biti pisano u tekstu koji slijedi. Neće mnogo pomoći ni kada kažem da će se govoriti o riječima.

Spomenute riječi su mi pale na um dok sam pisao prethodni tekst o teljenju krava. Pomislio sam kako se, upravo zbog smanjenja broja krava u našim krajevima i smanjenja broja ljudi koji su u kontaktu s ovim korisnim domaćim životinjama, smanjuje i broj ljudi koji poznaje neke riječi vezane za ovu branšu. Nekada je pola domaćinstava u selu imalo krave, negdje i više, a danas i u nekoliko susjednih sela nema, ili gotovo da nema ni jedne.

A riječi koje spominjem u naslovu vezane su za mužu krava. Oni koji su nekada muzli, znaju da je za taj posao potrebno savladati posebnu tehniku istiskivanja mlijeka odgovarajućim stiskanjem šake. Oni koji to ne umiju ili neće uspjeti pomusti kravu, ili će to trajati mnogo duže nego što je potrebno. Nekada je nepravilno stiskanje bolno za kravu pa se ona opire muži i tada – uzvije. To znači da učini takve pokrete da mlijeko ne spušta sasvim dolje, u sise, i da vam je uzaludno pokušavati iz njih iscijediti mlijeko ako ga tamo nema. I one krave koje muzu vješte ruke i koje normalno ne uzvijaju, to čine kad se otele, jer čuvaju mlijeko za svoje mladunče. Zato se u periodu dojenja do mlijeka može doći uglavnom muzući kravu istovremeno dok tele sisa. Jer tada krava – spusti mlijeko. I to je značenje riječi iz naslova.

Ali, kako je to inače slučaj s riječima, one imaju gore opisano značenje u mom kraju. Moguće je da se u nekim mjestima za iste pojave koriste druge, potpuno drukčije riječi koje mi, iz mog zavičaja, ne bismo razumjeli. Moguće je i da je mnogo više takvih riječi nego što pretpostavljamo, a možda su neke od njih već nestale, odumrle. Moguće je da će vremenom sve koje su vezane za ručnu mužnju odumrijeti, ali takva je sudbina riječi. Neke, koje su sada najfrekventnije, mogu za nekoliko godina biti potisnute i zaboravljene, a neke koje i ne postoje, postati najfrekventnije. Evo, dok ovo pišem, upravo svjedočimo ulasku u opticaj sintagme „crni petak“, riječi koje stječu novo značenje i kod nas. Neki će im od nas možda poželjeti dobrodošlicu, ali neki i brz odlazak…

I ljudi nestaju, pa zašto ne bi i riječi? Samo, ljudsko nestajanje je lakše predvidjeti. Gotovo smo sigurni da niko od današnjih staraca neće doživjeti dvije stotine godina, a za riječi je mnogo teže prognozirati dužinu njihovog životnog vijeka.