Novo istraživanje pokazuje da bi organski život mogao napredovati na planetama sa atmosferom koja je bogata vodikom i tako je otvorena potraga za izvanzemaljskim životom, baš kao što je sljedeća generacija svemirskih teleskopa dostupna na mreži.
Astronom Sara Seager, profesorica planetarnih nauka, fizike i aeronautike i astronautike na MIT, oprezno je gledala na naš „teracentrični“ pogled na život i željela je da istraži koja druga vrsta staništa izvan Zemlje mogu da podstaknu život, samo ne nužno kiseonik – zavisan, baziran na ugljeniku život kakav znamo.
Već znamo za organizme – poput metanogena – ovdje na Zemlji koji uspijevaju u ekstremnim uslovima, duboko ispod ledenih ploča ili u pustinjskom tlu gdje troše vodonik i ugljen dioksid i stvaraju metan, ali šta ako bi se razvile više razvijene verzije ovih organizama tamo u svemiru?
Seager i njen tim proučavali su toleranciju dva mikroba na 100-postotnu sredinu vodonika: prva je bila bakterija Escherichia coli, a druga, kvas. Oboje mogu preživjeti sa i bez kiseonika, što ih čini idealnim kandidatima za testiranje održivosti svijeta vodonika za podršku životu.
Tim je uzgajao kulture svakog organizma i zatim ih smještao u odvojene boce napunjene supom sa hranljivim sastojcima kojom se mogu hraniti. Zatim su uklonili vazduh bogat kiseonikom i zamijenili ga čistim vodonikom.
Boce su zatim smještene u inkubator gdje su nježno trešene da se promoviše miješanje kultura sa hranljivim materijama u vodikovom okruženju i uzorkovane su svakog sata tokom 80 sati. Rezultati su bili isto tako konačni: dobijena je populacija mikroba.
Iako su rezultati bili pomalo iznenađujući, imajući u vidu da je vodonik inertan i tako sam po sebi ne toksičan za organski život, oni ipak znače da naša potraga za vanzemaljskim životom može i mora da uključuje i svijet vodonika.
Vodonik je mnogo lakši od kiseonika ili azota, pa bi se atmosfera vodonika u svijetu proširila mnogo dalje od kamene površine planete, čineći ih lakšim za otkrivanje i lakšim za proučavanje od manjih, egzoplaneta nalik Zemlji, posebno kada su teleskopi sljedeće generacije poput NASA-inog najavljivanog Svemirskog teleskopa James Webb dostupni na internetu.
„Postoje različiti naseljeni svjetovi, i potvrdili smo da život na Zemlji može da opstane u atmosferi bogatoj vodonikom“, rekla je Seager.
Definitivno bi trebalo da takve vrste planeta dodamo u meni opcija kada razmišljamo o životu na drugim svjetovima,i zapravo pokušavamo da ga nađemo.
Saeger je takođe objasnila kako može izgledati svijet vodonika i ne zvuči previše različito od našeg sopstvenog matičnog svijeta: „Zamišljamo da ako bi zagrebali površinu, vjerovatno bi našli minerale bogate vodonikom, a ne one koje nazivamo oksidovanim , tu bi bili i okeani, jer mi mislimo da svaki život treba neku tečnost, a vjerovatno bismo i dalje mogli vidjeti plavo nebo. “
Na Zemlji postoji bar desetak ekosistema koji su po čovekovim standardima ekstremni ali su ipak naseljeni i to različim organizmima zbog različitih uslova.
Da bi svet bio vodoničan on mora da bude masivan kako bi imao jaku gravitaciju sposobnu da zadrži vodonik, zato bi imao gustu atmosferu koja bi štitila od zračenja zvezde i verovatno bi imala “prijatnu temperaturu” (bar mestimično)…
Žao mi je što se nisam rodio tristotinak godina kasnije, biće to zanimljivo vreme – ako civilizacija opstane.
Jooj, opet; “moglo bi, trebalo bi, vjerojatno ce i sl. ” kad je u pitanju svemir…Citav zivot samo citam kako smo: “na pragu” ovoga ili onoga…
Vanzemaljske organizme sa drugih planeta gledam svaki dan, polovica njih su pali sa Masa, 100%.
Vanzemaljski život mogao bi opstajati u vodikovim svjetovima……….. I moja pokojna baba bi mogla da dođe do ovog zaključka !
Da li sam ja neki prepametan: uvek me je čudilo zašto život traže na planetama koje poseduju vodu u tečnom stanju? Zašto ne bi bio tečni CO2, možda neki tečni metal? Zašto život mora da se bazira na tečnosti – možda može na plinovima – onda bi se mogao začeti na gasnim planetama?
I Sheldon i Leonard su rekli da je fizika dosla do zida i da je sve besmisleno.Jedino se reirkanacijom odlazi u druge svjetove.Ovo je bacanje novaca ,bolje je trositi na posumljavanje.Nikad nista u svemiru nece naci.Jedino reflexiju kojeg rektalnog alpiniste.
Treba tim naučnicima ponuditi više materijala oni sami priznaju da ništa ne znaju.