Većina spolno zbunjene djece preraste rodnu disforiju tijekom odrasle dobi

Petnaestogodišnje istraživanje objavljeno u časopisu Archives of Sexual Behavior otkriva da “većina” spolno zbunjene djece preraste takve osjećaje do odrasle dobi.

Studija koju su proveli nizozemski znanstvenici sa Sveučilišta u Groningenu pratila je 2770 djece od 11 godina do srednjih dvadesetih godina. Svake tri godine, od ožujka 2001. do 2015., sudionici bi odgovorili na istu izjavu u šest različitih točaka: “Želim biti suprotnog spola”. Sudionici su birali samo između tri opcije: 0-nije točno, 1-donekle ili ponekad točno i 2-vrlo točno ili često točno. Osim toga, sudionici ocjenjuju svoje osjećaje u vezi s fizičkim izgledom i samopoštovanjem kako bi procijenili vlastitu vrijednost.

U početku, istraživanje je otkrilo da je oko 11 posto djece iskusilo različite stupnjeve “rodnog nezadovoljstva”, nezadovoljstva svojim biološkim spolnim odnosom, tijekom puberteta. Međutim, kako su ta djeca navršila 25 godina, brojka se znatno smanjila na četiri posto.

Dakle, studija zaključuje da su fluktuacije u rodnoj nezadovoljstvu povezane s nižim samopouzdanjem, većim problemima u ponašanju i povećanim emocionalnim borbama, osobito među ženama. Međutim, nalazi također pokazuju da su sumnje u nečiji rodni identitet tijekom adolescencije relativno česte, ali imaju tendenciju da se smanjuju s godinama.

“Rezultati trenutne studije mogli bi pomoći adolescentima da shvate da je normalno sumnjati u nečiji identitet i svoj rodni identitet tijekom ovog dobnog razdoblja te da je to također relativno često”, zaključili su istraživači.

Stručnjaci upozoravaju kolege na požurivanje djece i adolescenata na promjenu spola

Ova studija pridodaje dugom popisu studija koje razotkrivaju tvrdnje zagovornika ljevice da tretmani koji “afirmiraju” spol poput hormona i kirurških intervencija učinkovito rješavaju probleme mentalnog zdravlja djece s rodnom disforijom.

Patrick Brown, suradnik konzervativnog Centra za etiku i javnu politiku, upozorio je javnost protiv agresivnih koraka prema olakšavanju rodne promjene u djetinjstvu i adolescenciji.

“Ova studija daje još više razloga da budemo skeptični prema agresivnim koracima za olakšavanje rodne promjene u djetinjstvu i adolescenciji. Činjenica da su stope zadovoljstva niže čak i samo nekoliko godina kasnije sugerira da su za veliku većinu ljudi razboritost i oprez prije nego žurba prema trajnim operacijama ili hormonskim terapijama, bit će najbolji pristup za tinejdžere koji se bore da shvate svijet i svoje mjesto u njemu”, rekao je Brown. “Kao takve, politike koje zabranjuju promjenu spola maloljetnicima imaju itekako smisla.”

U međuvremenu, Jay Richards, direktor Centra za život, religiju i obitelj Richarda i Helen DeVos, citirao je povijesne podatke koji sugeriraju da značajan udio djece s rodnom disforijom odustaje od takvih osjećaja dok prolaze kroz prirodni pubertet. Stoga je upozorio medicinske stručnjake da ne medikaliziraju privremene psihološke simptome.

“Već više od desetljeća znamo da većina djece koja doživljavaju nevolje sa svojim spolnim tijelima riješe te osjećaje nakon što prođu kroz prirodni pubertet. Doista, možemo zaključiti iz DSM 5 [2013.] i drugih izvora da čak 88 posto rodno disforičnih djevojčica i čak 98 posto rodno disforičnih dječaka u prijašnjim generacijama odustalo je od promijene pola kroz prirodni pubertet. Ove dvije činjenice jasno pokazuju zašto je “rodno afirmirana skrb” za maloljetnike takav uvreda.

“To na kraju dovodi do sterilizacije i u mnogim slučajevima do potpunog gubitka prirodne seksualne funkcije. Nema dobrih dokaza da to dugoročno pomaže maloljetnicima. Štoviše, medikalizira ono što bi vrlo lako moglo biti privremeni psihološki simptomi”, rekao je.