Veću sramotu ne ču’

Zanimljivo je kako je nekada veličina nečega razlog za ponos ili sramotu, mada u mnogim slučajevima ona nije nimalo bitna.

Davno sam čuo vic u kom Crnogorac pita unuka: „Je li, ti sad ideš u školu pa si možda to učio, je li istina što pričaju da je Triglav veći no Lovćen?“ „Jest, đedo, tako smo učili“, kaže mu unuk, na što djed samo uzdahne i kaže: „E, vala, veću sramotu ne ču’!“ I stanovnici otoka Krka i Cresa se nadmeću u tome čiji je otok veći, jer je razlika neznatna, svega par kvadratnih metara. Cresani kažu da će dovesti samo nekoliko kamiona pijeska, tako proširiti jednu plažu i tako biti nepobitno veći.

I šta bi se promijenilo da je Lovćen stvarno viši od Triglava, ili da je Cres veći od Lošinja? Bi li neki čovjek vrijedio više da ima broj obuće 45 umjesto 43? Ili da je visok 190 umjesto 180 cm? Sve je to tako relativno i nekada je dobro jedno, a nekada drugo. Visok čovjek ima prednost ako će igrati košarku, ali ako će biti jahač, svakom konju je bolji mali, lagani jahač nego grmalj i sigurno će brže do cilja stići s manjim teretom na leđima. Postoje velike zemlje u kojima ljudi žive loše, i male u kojima se živi lijepo. Postoje velike krave koje daju malo mlijeka, i male koje daju mnogo mlijeka. Uz to, velike jedu mnogo više od malih.

Ali i pored svega ovoga, neki ljudi imaju „gladne oči“ i vjeruju samo u kvantitet. Ako dobiju poklon u velikoj kutiji, sretni su, mada u maloj kutiji može biti mnogo vredniji sadržaj. Jedan dijamant je, recimo, mnogo skuplji od ogromne igračke mede, a zauzima neusporedivo manje prostora. Nekada vam je vrednija mala kućica u kojoj sve imate od velikog kamenog otoka na kome nemate ništa. Postoje male papirnate novčanice koje vrijede višestruko više od po površini znatno većih.

Mnogo je bitnija „veličina“ kod onoga što se ne mjeri standardnim mjerama – kilogramima, metrima, sekundama. Recimo, količinu ljubavi je teško izmjeriti, ali ona se osjeti i važno je ima li je više ili manje. Važno je činiti dobra djela, mada je teško i u tom slučaju izmjeriti koje je veće i važnije. Važno je pomoći posrnulima da stanu na noge, ali to može biti veliko djelo, a može čak postići i suprotan efekt.

Neke stvari su „veće“ ako su manje. Recimo, mobilni telefoni su nekada bili nego veći i smatra se napretkom kad su se smanjili. Sjećamo se i starih kompjutora koji su zauzimali cijeli stol i tu smo se obradovali kad su se smanjili.

Ali nekada nas raduju i velike nesreće, ako se događaju onima koje ne volimo, a onima koje volimo ne želimo ni male. Tako se pokazuje da je pitanje veličine nekada potpuno nebitno, a nekada vrlo relativno.