Lijepo je, u ovom današnjem životnom sivilu, vidjeti i neke svijetle, vesele iskrice koje nam ne daju da izgubimo nadu i koje nam govore i o drugoj, ljepšoj strani života.
Jučer sam dobio jednu lijepu i originalnu čestitku za Uskrs. Skladatelj Slavko Olujić mi je, uz lijepe želje, poslao i čestitku u vidu pjesme koju je napisao i uglazbio, a onda predao u ruke Lane Marinović i dječjeg zbora Zagrepčanke i dečki. A kad se tako pripremljena pjesma spoji s dječjim šarmom i ljepotom, nastane pravi dragulj i melem za duše kako djece, tako, ako ne i više, starijih. Gledati sretna dječja lica – već je užitak koji nas raznježi, a kada ta djeca još lijepo zapjevaju, lijepo se ponašaju, onda i naše raspoloženje prosto buja. Jednostavno, ne znamo uživamo li više u slušanju ili u gledanju.
I sve to me podsjeti na neka ranija vremena, kada je, čini mi se, bilo više tih dječjih horova. Kada je bilo više radijskih i televizijskih emisija dječjih pjesama i kvalitetnih festivala. Mnoge od tadašnjih pjesama mi i sada zvone u ušima: „Iz kuće je istrčao na ulicu Iva“, „Nije lako bubamarcu“ „Razbole se lisica“… Djeca su uživala slušajući i gledajući svoje vršnjake, a oni darovitiji su imali šansu i sami nastupiti i isprobati se na ovom polju.
Zar ne bi bilo lijepo i sada potruditi se malo više i podržati one koji svoje vrijeme posvećuju djeci da se angažiraju kroz pjesmu, bilo kao izvođači ili slušatelji, ili oni koji na bilo koji način sudjeluju u njenom stvaranju? To bi djecu oplemenilo, a ujedno ih i odvuklo od nekih drugih, možda loših navika. Tamo gdje se navikne družiti pjevajući, manje je mjesta za svađe i nesporazume, jer muzika je sklad, zajedničko djelovanje, sloga, podrška, raspoloženje. Pjesmom se dopunjujemo i dograđujemo. Ona nas zbližava, daje nam samopouzdanje i vraća nam energiju ako smo je izgubili.
Podrškom djeci i onima koji im pomažu kroz muzičko djelovanje, pomogli bismo im da izrastu u spremnije i zadovoljnije osobe, sposobnije za ono što ih čeka kada odrastu. Ulaganje u djecu je najpotrebnije ulaganje za budućnost, a ulaganje u njihove muzičke aktivnosti je i uljepšavanje naših života.
Zato, uz najljepše želje za sve koji slave Uskrs, poslušajmo ovu pjesmu koju sam već na početku spomenuo, i zaboravimo, bar na neko vrijeme, i na viruse i zabrane i na ostale probleme koji nas okružuju:
Život je pjesma i to djeca najbolje znaju. Sve dok ih mi odrasli ne uvjerimo da nije, nego put posut trnjem. Djeca vole pjevati i svatko od nas voli pjevati, barem pjevušiti kad nitko ne sluša, kad sebi dopustimo da smo opet samo djeca. Djeci treba prezentirati priče, pjesme, bajke, mitove, a ona će odabrati sebe kroz svoj odnos prema prezentiranom. Nešto će u njima prepoznati ono što je već vani, što postoji pa će se složiti talenti, svrha, smisao i život sam. Mi smo kao društvo sposobni sve oko sebe pretvoriti u natjecanje. Čak i ono što za natjecanje nije. Preči puti, instant uspjesi čine se lakšim putem. Za izvođenje glazbe, skladanje je potrebno jako puno predradnji, odnosno školovanja. Glazba ima svoje zakone i njih treba naučiti. Kad ih naučiš, trebaš naučiti tijelo da ih preko instrumenta pretvori u zvuk. Tek onda možeš pronaći neko zrno talenta u sebi… Čitaj više »
Neuobičajen text. Navikao na dnevnu dozu medija i onako bez razmišljanja, na prvi pogled pomislio bih da je o ničemu posebno bitnom. Zapravo, text i video su o jedinom i najbitnijem… Svjetlo treba upaliti da bi mrak izašao iz sobe, to je jedini način, jer mrak se ne može istjerati. Hvala autorima za ovaj text i video prepun svjetlosti i pozitivne energije.
Hvala ti gospodine Kobaš! Predivna pjesma, predobar članak. Ali me to sve iznenađuje. To nisi ti, to je skroz druga osoba.!?? A eto, vremena se mijenjaju, kako starimo. Ugodno iznenađe.👍🤔👊
10 000kn za solo nastup. Nije loše Olujiću…. Možeš ti to i bolje….