Najveća greška putopisnih novinara je ne stopiti se s okolinom i životom onih koje posjećuju. Tada ćete vjerojatno naići na zid šutnje ili pretvaranja, uz puno lažnih izjava. Znajući da jedino tako mogu brzo upoznati Rusiju, pribjegao sam svojoj kombinaciji “klošara”, “uglađenog gospodina” i “partijanera”.
Rusija je prije svega ogromna zemlja koja jedino i može funkcionirati uz red, koji je ipak mnogo puta pretjeran. Shvatite što je sloboda Balkana i malih mjesta tek kada odlučite kupiti kartu od Moskve do Nižnjeg Novgoroda. Provjere prtljage, pregledi, usporeni i polagani rad djelatnica na šalterima znaju stvarno biti naporni. Imam dojam da je većina Rusa slabijeg obrazovanja od naroda Balkana, a to samo pokazuje koliko je velika naša tragedija. U nas ljudi odlaze zbog endemske korupcije, kriminala, postojane mržnje i podjela, dok se Rusi danas zajedno i ponosno bore za bolje sutra, želeći posebno da mladi upoznaju svijet. Ipak, koliko god mladi bili pristupačni, stariji Rusi imaju dušu i ako njih upoznate tek tada ćete shvatiti prednosti socijalizma nad kapitalizmom.
Neću krenuti od početka svog putovanja i praćenja moje reprezentacije Hrvatske i kako smo razbili Argentince, nego odlične premijere predstave: “Ja hoću u školu”. Nevjerojatan splet okolnosti me doveo pred ulaz Kazališta ruske akademske mladeži (PAMT) u samom centru Moskve, pored Boljšoj teatra. Cjenkajući se i se za kartu, tipično balkanski, spustio sam cijenu karte s 500 na 100 rublji. Djelatnica su se slatko smijala, a gospođa je popustila.
Predstava je odlična priča o sukobu mladih i starijih o stavu prema današnjem svijetu. Mladima je dosta staromodne uštogljene škole u kojoj je sve po “pravilu službe”, a stariji se jako boje svega novoga i rušenja nekih nedodirljivih vrijednosti iz njihova vremena, kao što su poštenje, kultura i drugo.
Prikazuju se i sukob i veliko nepovjerenje između zapadne i istočne kulture, kojeg odlični glumci i glumice predstavljaju kroz nevjerojatan atletsko-akrobatski spektakl, praćen modernom zapadnom i ruskom glazbom. Sve završava pomirenjem generacija, ustupcima jedni drugima kako bi se svi zajedno više školovali i napredovali.
Predstava je praktički bila rasprodana, dugačak pljesak i podrška su oduševili glumce. Mene je najviše oduševio stil ruskih žena bez kiča, prelijepe jednostavne haljine cvjetnih i prugastih uzoraka uz jednostavnu obuću, a sve zajedno naglašava ljepotu, jednostavnost i pristupačnost.
U biti, predstava prikazuje modernu Putinovu Rusiju, punu problema i nedaća, ali i vjeru ljudi u bolje sutra. Kako bi rekli Rusi u jednoj od svojih pjesama – sve će biti dobro (все будет хорошо).
Sve me podsjeti na bivšu državu i zapitah se zar smo toliko glupi i blesavi bili? Zar nemamo hrabrosti reći DOSTA?
kome ga kazemo dosta ? tko je vjerovnik?
Zaista korektan prenos utisaka! U ovom slučaju politika je bila uklonjena! Onda se ukazuje realnost!
Ovo je predstava koja traje bez prekida godinama i uvijek je aktualna, kao jaz generacija, ali na kraju pomirenje.
“Mene je najviše oduševio stil ruskih žena bez kiča, prelijepe jednostavne haljine cvjetnih i prugastih uzoraka uz jednostavnu obuću, a sve zajedno naglašava ljepotu, jednostavnost i pristupačnost.”
Čista duša je lepota koja se ne može nadoknaditi. Skupa odeća, obuća, nakit, plastična hirurgija… ne mogu pomoći – sve dok društvo u celini ne prihvati nova merila kao važeća. Tada postaje nebitna inteligencija čoveka, njegovo poštenje, marljivost već se ceni isključivo debljina njegovog novčanika. Ta transformacija je gora od svega drugog što nam se dogodilo – od ekonomske krize, ratova, pogininulih i odseljenih. Uspeli smo da ostanemo živi ali “samo spolja”.
Putopisac je prikazao Rusiju, kroz jedan tipični i svevjekovni, svojevrsni sukob mladih i starih u jednom društvu. Svojim zaključkom podsjetio me na moju mladost i ideju, pojam slobode koju sam tada imao u sebi, a koju je nosila neiskusna i hrabra mladost. A danas u poznim srednjim godinama u meni su proradile iskustvene kočnice i malo drugačiji pogled na svijet nego sam imao u mojim mladim godinama. Razlike i sukobi mladi – stari koje putopisac primječuje kroz predstavu u Moskvi istovjetno postoje i kod nas i svugdje u svijetu.
Imamo priliku na svakim izborima, nemožemo reći da nemamo priliku. Ne birajte režimske stranke koje endemiziraju korupciju i bit će drugačije garantirano. Jugoslavija se ne vraća to je završena priča kao i SSSR, tu je Zapad nadmudrio Istok mora se priznati, ali to ne znači da odnosi međuljudski nemogu ili nesmiju biti kao nekada, na nama je dapače ta zadaća da učinimo sve da živimo i razvijamo kvalitetu odnosa sa susjedima do maksimuma, naravno na svoj originalan način, a ne samo kopirajući američke ili njemačke šablone.
..eeee Rusi imaju lava za predsjednika, a ne magarca. Nekada smo i mi imali lava ‘od Vardara pa do Triglava’.
U ova vremena kod nas prekopirano sa Zapada jaje pokusava biti pametnije od kokosi, dobro mozda je ponekada i ponegdije obrazovanije, ali sigurno nije mudrije. Ali isto tako svi se mi u nekim situacijama i godinama spomenemo; “DOBRIH STARIH VREMENA”
Ja sam svoje roditelje, striceve ujake, ujne, strine, tetke… da ne govorim o djedovima i babama oslovljavao sa VI, do svoje pedesete godine, nije to VI bilo samo verbalna gesta to je bilo stvarno postivanje i meni to nije tesko padalo. Danas se to Vi i postivanje starijih rijetko cuje i dozivljava, valjada pod utijecajem anglosaxonske kulture u kojoj se sa VI oslovjavaju jedino canovi kraljevske obitelji, a postivanje drugih je nesto sto se veoma rijetko srece. Moje pravilo ako ne postujemo jedno drugo, onda nemoramo ni kmunicirati.
Tko nam je (kao narodima bivše države) kriv što smo bili toliko glupi šta nismo spriječili drugove koji su svojom gramzivošću dali primjer cijelom društvu kako treba prigrabiti sve što se dade!? A kad su razmjeri pljačke postali toliki da su predstavljali opasnost po udbine sinove najpametnije je bilo potpaliti narode, a dok je gorjelo svoje crvene knjižice ekspresno su zamijenili plavim, žutim, zelenim ili kakvim već iskaznicama i tako su udbini sinovi legalizirali lopovluk, ta ga još lakše nastavili kroz privatizaciju!
A tko je to mogao spriječiti? Šačica časnih i poštenih ljudi? Onih 10% koji se neće služiti vezama, koji neće uzeti nešto što imn e pripada, koji neće zamračiti i koristit rupe u zakonima…? Ma da, svakako! Svako glas razuma na ovim prostorima se uguši još u mislima!
Ipak sam očekivao od tog jednog teksta više. Za početak, a kakva je to razlika istoka i zapada? Stalno trubim, Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, jest zapad. To je dio evropske civilizacije, dio neka se nitko ne nađe uvrijeđen, bjelačke Evrope. Odatle su nam došle mnoge kulturne vrednote, koju baštini cijela Evropa. Mi smo od Atlanitka do Urala (ma i dalje), od Nordkapa do Krete, uz sve različitosti, jedna duša, jedna ideja, naše zajedničke majke Evrope. Rusija, Rusi, kao najveći evropski i slavenski narod, tu zauzimaju vrlo važno mjesto. Tko voli umjetnost, tko ide u teatar pogledati klasični balet ili poslušati klasičnu glazbu, pa taj zna, svi baleti ili opere ili klasična glazba i ona novija, koja je stigla iz Rusije, iz SSSR-a, dio je i to važni dio, evropske kulture. Koliko je samo ljudi iz ex-SFRJ, odlazilo u ex-SSSR na liječenje? Koliko ih je iz Evrope, došlo na klinike “Fjodorov” ispraviti… Čitaj više »
Ma kakva rusija gola sirotinja malo po gradovima se ulaze i sminka sta su potrosili na stadione mogli su nahranit bijedu u tolikim ruskim bespucima. Oni nemogu stic bosanski standard za 100god.
To Busola!!!
Ne znam šta bih rekao na takve priče, kao da ni autor sam ne zna šta želi reći.
I ja sam se upravo vratio iz Rusije. Prekrasna zemlja, sve lijepo, uredno i čisto. Gradovi lijepi i upravo nevjerojatno čisti. Ljepota Sankt Petersburga ostavlja bez daha kao i gigantska veličina Moskve…