Prvu transplantaciju srca, s čovjeka na čovjeka, izveo je dr. Christian N. Barnard, na današnji dan, 3. decembra 1967. godine. Operacija je obavljena u bolnici Groote Schurr u Capetownu u Južnoafričkoj Republici.
Tih dana, 25-godišnja informatičarka Denise Darvall je nakon teške prometne nesreće u Capetownu 2. decembra 1967. godine, hitno prevezena u bolnicu, gdje joj je ustanovljena smrt mozga. Njeno je srce bilo u dobrom stanju, a njena se krvna grupa podudarala s krvnom grupom teškog srčanog bolesnika, 53-godišnjeg trgovca Louisa Washkanskyja. Dvadesetočlani tim, na čelu s kirurgom Barnardom, nadomjestio je bolesno srce Washkanskog onim poginule djevojke. Operacija je trajala četiri sata.
Historijski pacijent Washkansky umire 18 dana kasnije od upale pluća, nastale usljed jakog imunosupresivnog liječenja. Iako pacijent nije dugo poživio, bila je to prava revolucija i ogroman poduhvat u medicini, s obzirom da je do tada izvršeno nekoliko medicinskih intervencija transplatacije ali samo na životinjama.
Dr Barnardov doprinos razvoju transplantacije je izuzetno značajan, jer je imao hrabrost presaditi ljudsko srce u vremenu kada su mnogi hirurzi eksperimentirali na životinjama, no nisu imali odvažnosti presaditi ljudsko srce. Ostala je upamćena njegova izjava da je ” Beskrajno bolje presaditi srce i sačuvati nečiji život negoli ga zakopati i prepustiti uništenju”.
Nakon Bernardova pionirskog zahvata, širom svijeta izvršeno je stotinjak transplantacija, ali entuzijazam je pao zbog velikog broja smrtnih slučajeva nastalih usljed odbacivanja organa te raznih fatalnih infekcija.
Početkom osamdesetih godina, stopa smrtosti je značajno smanjena jer su na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji razrađeni posebni kriteriji za izbor primaoca i davaoca, a reakcija odbacivanja mogla se staviti pod kontrolu uvođenjem ciklosporina u imunosupresivnu terapiju.
[thumbs-rating-buttons]