Zasaditi drvo

Ljudi uvijek nađu opravdanje za svoje nakane. Pokušavaju nekim svojim djelom opravdati svoju ideju i navesti druge da i oni isto čine.

Nekada su to štetni postupci i za onoga ko ih čini i za one koji to prihvate. Na primjer, uzimanje droge. Oni koji su narkomani, bar u početku, pokušavaju reći kako im je to veliki stimulans, kako nakon konzumacije toliko uživaju da rado žrtvuju i malo zdravlja za toliku sreću.

Ima i postupaka i običaja koji nisu štetni, čak su mnogi od njih i dobri, korisni za ljude. Tako je u nekim sredinama običaj pomoći mladencima dajući im razne darove koji će im omogućiti da lakše krenu u život što je pred njima. Ili kada dijete krene u školu, kupi mu se novo odijelo, i tako dalje.

A jedan od običaja u našim krajevima bogatim šljivom je da se, kad se rodi dijete, neka posuda rakije, bure ili staklenka, odvoje, nekada i u zemlju zakopaju, i da se čuvaju za neki svečani trenutak koji će kasnije doći – za sklapanje braka, za punoljetstvo, za odlazak u armiju ili slične prilike. Oni koji su ljubitelji šljivovice ovom običaju pridaju veći značaj i pokušavaju i druge navesti da ga prihvate. Oni to čine i zbog toga što im se čini da je ovo lijep običaj, ali i zbog sebe, željno očekujući trenutak u kom će uživati, ako dočekaju, u tako ukusnom gutljaju omiljenog pića, koje je ukusnije što je starije.

Međutim, sad sam svjedok jednog novog običaja, koji sam i ja objeručke prihvatio. Za rođenje moje unuke jedan prijatelj je donio kao dar mlado stablo, sadnicu, u ovom slučaju jabuku. To se u Nizozemskoj zove životno drvo i zasadi se nakon rođenja djeteta. Nakon niza argumenata koje su izložili svi „s pravom glasa“, našli smo odgovarajuću lokaciju za sađenje, i to će biti Sarina jabuka koja će i nju i nas ostale uvijek sjećati na njen dolazak na ovaj svijet.

Od ovog običaja nema štete, a ima koristi. Čak da zanemarimo činjenicu da će stablo donositi plodove, ostaje da će uvijek doprinositi čišćenju zraka, da će stvarati hladovinu, da će svojim treperenjem lišća stvarati ugodnu atmosferu i da će svojom pojavom oplemeniti mjesto na kome živi. Uz to, budit će sjećanja na jedan novi život; Sara će uvijek znati da je svojim rođenjem podarila život i ovoj jabuci, a uvijek je lijep osjećaj davanja života, za razliku od oduzimanja.

Na kraju, ovaj običaj mi se toliko dopao da ću jedno drvo zasaditi i u Bosni, čim budem otišao. Neka raste, neka živi!