Ne znam jeste li nekada razmišljali kako su sudbine nekih zastava povezane sa sudbinama određenih skupina ljudi? I kako su često i zastave, kao i ljudi, u nekom vremenu podobne, a u drugome nepodobne?
Eto, reklo bi se kako je zastava komad običnog platna, kako se njena vrijednost može izračunati utroškom vremena i materijala koji su potrebni za njenu izradu, ali to nije uvijek baš tako. Nekima je zastava tako važan simbol za koji, doslovno, daju život. Neki je mrze, gaze, spaljuju, i spremni su ići u zatvor, pa čak i poginuti samo da unište taj komad platna. Neki opet ništa ne razumiju vezano uz zastave i ne mogu naći racionalan odnos prema njoj. Nedavno je, tako je pisalo, neka srpska “starleta” pred TV kamerama srpskom zastavom obrisala svoj južni dio trupa, nakon čega je izbačena iz programa, ne razumjevši šta je to pogriješila.
Gledali smo brojne ratne filmove u kojima vojnici ginu spašavajući svoju zastavu. Zakonom su predviđene kazne za one koji ne poštuju zastavu, koji je ne ističu kada je to predviđeno zakonom, ili koji je upotrebljavaju tamo gdje se ne smije upotrebljavati. Sve u svemu, nekima je pitanje odnosa prema zastavi veoma važno, bilo ono pozitivno illi negativno. Nekada će zastavama zviždati, nekada pljeskati. Ali taj emocionalni stav koji se pokazuje nikada, u stvari, nije odnos prema zastavi kao predmetu, komadu platna, nego prema onome koga ona predstavlja. Ako predstavlja homoseksualce, ljude će zastavi duginih boja pljeskati ili zviždati u zavisnosti od toga kakav je njihov odnos prema toj populaciji, a ne prema konkretnoj zastavi. Ako se na utakmici zviždi zastavi Kanade, to je odnos prema toj zemlji, odnosno vlasti u toj zemlji. Taj odnos je ujedno i poprilično pouzdan test, ispitivanje mišljenja ljudi o nekom pitanju. Vidite kako se odnose prema zastavi neke zemlje, i jasno vam je šta misle o ljudima ili vlasti u toj zemlji. Po odnosu prema zastavi nekog kluba vidite koliko i kakvih navijača ima u različitim mjestima.
Dakle, na zastave ipak ne treba gledati samo kao na komad platna. One imaju i drugu vrijednost koja nam nekada može biti vrlo važna. Ali ne treba od nje ni praviti relikviju.
Zastave
Skinuli su zastavu
ljudi sa jarbola,
pa je gaze s puno
mržnje, gnjeva, bola…
A na njeno mjesto
drugu postaviše
dok masa u transu
suze sreće briše.
Ta nova zastava
u sretnome satu
ne zna da će i ona
skončati u blatu.
A sudbina ljudi
iz toga sastava
sliči na sudbinu
njihovih zastava.
Moze se ici i sire pa reci kako su svi dogadjaji u necijem zivotu, od najmanjih sitnica do najdojmljivijih medju njima, vezani za covjekovu sudbinu, jer ju svi oni definiraju na neki nacin, svi doprinose ostvarenju sudbine kao takve. Podobnost i nepodobnost su uobicajene kategorije materijalne stvarnosti, koje same po sebi nisu nesto problematicno. Recimo, kod svake odluke tijekom zivota, ono sto se odluci/provede se moze gledati kao podobno, a nebrojene ostale teoretski moguce odluke kao nepodobne. Nacin na koji zelis zivjeti svoj zivot je nesto podobno, a ostali nacini su nepodobni. Posto se shvacanje svog zivota mijenja tijekom vremena, tako se mijenja i ono sto se smatra podobnim, odnosno nepodobnim. Problemi nastaju kod suceljavanja razlicitih stajalista, te netolerantnosti u smislu neprihvacanja opravdanosti nekih drugih stajalista ili kod nasilnog nametanja ili neprimjerenog izrazavanja stajalista. Tako onda protivljenje nekoj zastavi ne mora nuzno govoriti o tome sto netko misli o toj… Čitaj više »
Zastave su samo jedan od simbola. Mi te simbole uglavnom ne biramo, već oni biraju nas. Samo još jedan simbol podjela i manipulacije.
Bit ce itekako bitne opet, kad dodje vrijeme da se pocnu pikat po drugim planetima