Gubitak ljubimca može imati razarajući efekat na djecu. Novo istraživanje pokazalo je da je to dobrim dijelom zato što djeca svoje ljubimce vide kao najbolje prijatelje.
Djeca “često vide sebe kao centar naklonosti svojih ljubimaca”, kazao je autor ove studije Joshua Russell, profesor na Canisius koledžu. “Ona opisuju svoje ljubimce kao braću (ili sestre) ili najbolje prijatelje sa kojima imaju najjaču povezanost.”
Russell je u toku studije pitao 12-toro djece starosti između 6 i 13 godina kako se osjećaju zbog smrti životinja, uključujući i njihove ljubimce.
Iako su neka djeca kazala da su bila razorena smrću svojih krznatih prijatelja i to duže vrijeme, druga djeca su smogla snage da se pomire sa smrću. Na primjer, jedna jedanaestogodišnja djevojčica je govorila o smrti svog zamorčića. Bila je tužna i uznemirena kada je životinja umrla, ali je kazala da je ubrzo shvatila da je zamorčić proživio ugodan život i da je došlo vrijeme da umre.
Generalno gledano, djeca koja su učestvovala u studiji su imala dobru predstavu o prosječnom životnom vijeku pojedinih životinjskih vrsta.
Russell je uočio i različite načine na koje su se djeca i njihove porodice nosile s gubitkom ljubimaca. Mnoge porodice su pravile ceremonije poput religijskih ili onih koje su uključivale sađenje drveća.
Neka djeca su kazala da su željela da se jače povežu sa prijateljima ili članovima porodice tokom perioda tugovanja, dok su druga djeca željela biti sama.
Rezultati studije pokazuju da je potrebno da roditelji svojoj djeci daju priliku da govore o tome kako se osjećaju povodom gubitka svog ljubimca, ako djeca žele o tome govoriti, kazao je Russell. Djeci, dodao je on, ipak treba dati i “malo privatnosti u kojoj će se nositi s tugom”.