Slika je danas bitnija od same stvarnosti koju oslikava. Kažemo li ‘stoljeće sedmo’, u umu se odmah stvara slika od riječi, stihova, rečenica koje smo čuli o vlastitom doseljavanju. Tek nas korak u maštovitosti dijeli od gledanja pokretnih slika o toj seobi. Za našu istinu nije ni bitno je li cijela priča o doseljavanju izmišljena, lažna. Slike utisnute u naš um čine tu priču o seobi stvarnijom od stvarnosti same.
Kao da moćnije zvuči kako smo tu od stoljeća sedmog, nego li jednako vjerojatna istina koja kaže da smo tu oduvijek!? Ovu drugu nam nitko nije pričama, slikama, ni govorima utiskivao pa zvuči manje stvarno.
Ako smo tu oduvijek, onda svaka priča o modernim seobama koje se zovu iseljavanjem zvuči strašnije, pogubnije, katastrofičnije. Seobe i iseljavanja su prihvatljiviji. Povijesno i aktualno. Selili se jednom, nekad, selimo se i sad. Sve je na broju, živi se i ide dalje. Zbog sadašnjosti koju trebamo opravdati lakše ćemo prihvatiti i poluherojstvo nas i naših predaka od punog herojstva. Nije isto braniš li i čuvaš ovu stopu zemlje od stoljeća sedmog ili oduvijek.
Ali evo nas sad i ovdje. Zapravo ovdje i tamo. Kako je sad, tako je bilo i nekad. Koliko god novih dana osvanulo, stvari su uvijek iste. Vrijeme čini svoj krug. Naši ponavljajući životi svoj krug. Uvijek isto. Po sadašnjosti ćemo dekodirati prošlost.
Evo nas vrlih sinova ovdje i evo nas vrlih sinova drugdje. Tamo ćemo pronositi istinu o našoj lijepoj, ovdje ćemo je prezirati. Otamo je lijepa i čežnja sama biva istoznačnica s riječi domovina. Odavde je korumpirana, surova, škrta, zla.
Otamo kličem O Hrvatska, o moja domovino, Ti moja bajko, ti moja davnino! Ti porobljeni, oteti mi kraju! Gle, jadni dezerter ti daje dar, Bogatiji no kraljevi ga daju i sav je ljubav, pobuna i žar.
Stoljeća se nižu, a ne mijenja se ništa
Nikad nas nisu porobili Mlečani, nikad Austrijanci, nikad Francuzi, nikad Mađari i nikad Nijemci. Kroz cijelu povijest u tamnicu bacamo sami sebe. Porobljava nas i pobjeđuje, protjeruje i gazi zlo koje raste u nama samima.
Svi drugi koji su s nama vladali i koji danas s nama vladaju su tek guverneri našeg Zla. Naše izdaje. Izdajemo jedni druge. Klanjamo se laži. Služimo pohlepi.
Naša siročad po svijetu odrasta bez majke. Domovina im od rođenja maćeha. Nama koji ovdje trpimo vječne nepravde, nismo li na strani tlačitelja i parazita – ni oca, ni majke, ni maćehe na vidiku.
Što činimo sami sebi? Bježimo jedni od drugih. Tlačimo jedni druge. I nikad do Domovine Lijepe Naše ne dolazimo. Po pustinjama svjetskim zemlju misirsku tražimo, a na njoj stojimo, po njoj hodamo.
Kad ćemo progledati više, kad skinuti zastor i ugledati zemlju kakvu jest, nas same kakvi jesmo? Kad ćemo konačno skinuti oklop sa srca, pustiti da ljubav teče kroz nas i oko nas? Ne znam. Ali dok to ne napravimo, neprijatelji nam ne trebaju. Sami sebi smo neprijatelji.
Dodatak redakcije iz jednog srpskog filma gdje odličan glumac Petar Božović govori o narodu s ovih prostora:
Priča o doseljavanju je bečko-berlinska agenda nastala u 19. st.
Katolički teolog iz Rijeke, Goran Šarić ima niz predavanja i interviewa na tu temu. Svima predlažem da obrate pažnju na njegov rad.
Naš = problem što gledamo UNAZAD. Tek kad se usmjerimo pogledom i radnjom u BUDUČNOST , mnogi drugi će se pitati od kada i odakle su ovi došli.
I mene zanima zasto? Npr. pristojno sam upitao zasto postepeno uvodite zutilo na svoj portal te vam naveo nekoliko primjera u zelji da ostanete sjajni kao sto ste nekoc bili, medutim dobio sam besmislen odgovor, cenzuru i brisanje…
Ovih dana “zakuvah” sa nekim “slovencem” (namjerno malo slovo) na video o Tvrtku i Bosni;priču je odvukao na stranu kako su ONI spasavali Hrišćanstvo na Beču, o hrabrosti nekog Poljka, o tome kako su oni spasavali Srbe od Turaka. Odustao je od rasprave kada sam konstantovao da se Hrišćanstvo branilo na Konstantinopolju, Marici, Kosovu i Metohiji i na desetinama bitaka ranije i nije mi odgovorio čime se ON hvali i ko je ON…rob,konjušar, vazal,vlastelin i čiji je kao takav jer ne znam kome da se zahvalim….
Očigledno još nije slobodan čovjek i da u glavi još uvijek robuje.
Zanimljiv clanak. Odmah se sjetim poznanika koji su otisli u njemacku i govore kako je tamo super a ovdje nista ne valja. Tek izmedju redaka skuzis da ni tamo ne cvjeta cvijece na svakim koraku.
Ono da se je doslo od nekuda je da bi se opravdalo postojanje sadasnjih nacija.
Posle pada Rima su na Balkanu ostali gradani Rima bez drzave. Malobrojni dodosi i prolaznici germani i slaveni su ih zvali welch/strancima. Welch je postao vlah. Ali se ne moze biti vlah, iskursta ti, jer je to pezorativno.
Dragi čitaoci portala Logično,
Dobra vijest je da tema o kojoj pišete uskoro postaje stvar ružne prošlosti.
Napredak ništa ne može zaustaviti.
NIŠTA.
Jako je bitno znat ko si i odakle si. Tako dobiješ punu sliku onog čemu bi triba težit, kamo ići. Sve sa Slavenima je pogrešno pa ćak i sam naziv (Slav, slave, rob). Mi smo izmanipulirani europski indijanci, zbunjeni u svojoj biti bez razloga za postojanjem. Jednom će izać istina (kolika uopće može bit) o Ilirima i Iliriji. To nam daje smisao, popunjava rupu u kojoj bi htjeli bit zapad a obješeni smo uz istok.
SOA nisam ja nikakav doseljenik niti konzument bilo kakve zapadne filozofske misli …..Otresi se mazohisma nad idejom vlastite opstojnosti ….Razlika izmedju takvih kao sto si ti i moje malenkosti je u par stotina procitanih knjiga relevantnih autora ….covjek je covjeku vuk …jadan je onaj kome ne narastu zubi na ovoj zemlji sa tisucu ili hiljadu imena i vladara ili gospodara …..Isto kao i ti, i ja sam onaj koji jesam …Slaven Bijelac Slobodan Strijelac….
Proslost kao kategorija ne postoji ,uvijek je pokopana i mrtva ….Buducnost je teret i za mene i sve zive kojima je zivot na pameti …Nisam ja zrtva ja sam predator …..
Problem je to da su Hrvati zavidni jedni na druge!Primjer u Stuttgartu u Njemačkoj trgovina Hrvata a oni kupuju kod turčina u jednom kvartu.Šta će on da se Hrvat bogati.Primjer u Hrvatskoj ,pekar Hrvat a Hrvati kupuju kod šiptarije.SRAMOTA. I onda se čudimo šta nam seru pupavci,cigani i ostala marva!Sami Hrvati su izdajnici i dupelisci stranaca.
Kada nema čvrstih činjenica odemo u mitologiju,a onda te dijete upita jednostavno pitanje koje stvar ogoli do kosti?Kada je početkom ’90 krenulo vađenje hrvatskih kraljeva i njihovih država,moja kćer tada sa desetgodišnjakinja jednostavno upita:”A gdje su dvorci tih naših kraljeva”?Tada moraš skinuti pozlatu nacionalističke ikonografije i kazati da su to bili malo pametniji čobani,pa ustvari nisu imali tvrdo zidanu kuću,jer su morali sa stokom kretati za travom,jer će im skapati stoka od gladi?
Percepcija. Percepcija kod ljudi je bitna i ona se kreira zahvaljujući medijima.
A narod nepismen kakav je uvijek vjeruje nekim slatkoriječivim msijama koji kolutaju okicama i križaju prste, zato jer je neuk i nepismen.
I vidje Hrvatska svakojakih čuda al ne nađe štrika za ovoiko juda.