Zašto kritiziramo ove, a one ne?

Ovo pitanje se često postavlja u komentarima ne samo na ovom portalu ili na drugim portalima, nego i inače, među političarima, pa i bilo kojim kategorijama ljudi gdje ima kritike.

Nakon pitanja, na primjer: “Zašto nas prozivate za to, a ni oni prije nas nisu ništa u vezi s tim uradili“, obično ide nastavak koji dalje govori šta smo sve dobro mi uradili i izbjegava se pričati o tome šta nismo i zašto nismo nešto uradili, a trebali smo.

Nekada i na moje tekstove komentatori postavljaju ovakva pitanja na koja se, vjerujte mi, nikada ne ljutim. Kritika je uvijek dobra i korisna. Na ovu kritiku želim odgovoriti, dakle, ne zbog toga što se ljutim, što mislim da nije na mjestu, nego zato što mislim da ovo pitanje zaslužuje odgovor. Želim reći zašto nešto činim, unaprijed svjestan da će to neki podržati, a neki ne.

Konkretno, u jednom od prošlih tekstova sam za bahatost naveo primjer ponašanja hrvatskog premijera, a neko od komentatora je smatrao da nije u redu što se na ovom portalu za negativne pojave više uzimaju primjeri iz Hrvatske nego iz drugih zemalja. Ne znam, nisam to toliko pratio, ali moguće je da je ovo istina. Moguće je da i kod mene samoga ima više primjera iz Hrvatske nego iz, recimo, Srbije, ni o tom nisam vodio posebno računa. Zašto je tako kako je, mogu napisati u svoje ime.

Ako je primjedba opravdana, mogu reći u svoju obranu da moje pisanje nikako nije smišljeno s tom namjerom i nema za cilj reći kako su Hrvati lošiji od drugih. Na kraju krajeva, i ja sam Hrvat i ne smatram se zbog toga ni boljim ni lošijim od drugih. Možda sam samo u ovim okolnostima kakve sada jesu okružen s više podataka iz Hrvatske. Kroz Hrvatsku prolazim kada idem kući. Evo, na primjer, sada je aktualna pandemija korone i bitno je hoću li, ako putujem kući, zbog korone imati komplikacija s karantenom u Hrvatskoj, dok kroz Srbiju ne putujem pa mi te informacije u tom slučaju nisu važne. U Hrvatskoj imam dosta rodbine, posjećujemo se. Tamo mi je najzgodnije ići na odmor. Zato imam više informacija iz te zemlje i lakše mi padaju na um primjeri odatle. Mislim da na ovom portalu ima i najviše čitatelja iz Hrvatske i da su im ovakvi primjeri jasniji. U mom slučaju, to su glavni razlozi za eventualni disbalans u korištenju primjera za potkrepljivanje nekih tvrdnji.

Dalje, ako navodim više loše primjere iz Hrvatske (pretpostavljam da je slično i s dobrima?), zašto bi to trebalo biti nešto loše? To nije kleveta, to je kritika. Kritika onoga što smatram da je loše, a sudeći po komentarima tako misli i većina čitatelja. Kritika bi trebala imati za cilj, bar ja je tako doživljavam, popraviti ono što je loše. Ako ukazujemo na bahatost kao lošu osobinu i pokazujemo konkretne primjere na kojima se ona vidi kao takva, zar to ne bi trebalo biti dobro, zar to nije poziv za ispravljanje negativnosti? A ako neko nakon kritike ispravi negativno ponašanje, zar to ne bi trebalo biti nešto pozitivno i korisno i za onoga kome je kritika upućena i za one oko njega? I zar oni koji kritiziraju na takav način ne bi trebali biti pohvaljeni, a ne kritizirani?

Moglo bi se otići i u drugu krajnost – one koji argumentirano kritiziraju optužiti da više pomažu onima koje kritiziraju i optužiti ih da ne vole one druge, one koje ne kritiziraju? Kao argument za svoje tvrdnje moglo bi se navesti upravo ovo gore spomenuto – da kritike pomažu u ispravljanju grešaka. Dakle, kritizeri bi po toj logici željeli pomoći samo onima koje kritiziraju.

Bilo kako bilo, vjerujem da do neke mjere treba razmišljati i o balansu s navođenjem kako loših tako i dobrih primjera, da se ne stekne pogrešan dojam kod onih koji imaju senzibiliziraniji osjećaj u tom smislu. Ali to ne bi trebalo biti pretjerano važno u odnosu na poruku teksta. Konkretno, mnogo je važnije uočiti bahatost kao lošu osobinu i potruditi se da se ne bahatimo, nego uočiti koja je osoba ili koji događaj su uzeti kao primjer za ilustraciju pomenute osobine.