Zašto su muškarci najveće žrtve feminizma i marketinških magova, objašnjava Nataša Polony

Natacha Polony, francuska novinarka, specijalizirana za obrazovanje i društvena događanja napisala je predivan tekst o muškarcima u današnjem društvu koji su postali najveće žrtve feminizma.

“Gospodo ovaj tekst je posvećen vama, muškarcima. On je priznanje svemu onome što muškarac može biti. Tekst je priznanje muškosti, toliko kritiziranoj kvaliteti koja nije ništa drugo nego povjerenje koje muškarac može imati u pripadnosti svome spolu. Iako ništa nije teže definirati od ove pripadnosti, koju svatko razvija po svojoj volji, to je zrcalo u kojem se žene promatraju sa zadovoljstvom. Muškost je oblik samopouzdanja, tiha snaga koju danas žele kriminalizirati. Uništiti oživotvorenje „mrske patrijarhije“, razbiti čaroliju i od muškarca stvoriti biće vječne sumnje.

Nema žaljenja za vremenima kada se pojam “biti muškarac” uzimao za jedno betonirano značenje. Takvo razmišljanje nije bilo ništa manje problematično nego današnje, feminističko. Ono nije predstavljalo povjerenje, nego osudu. Današnje propitivanje muškarca iskoristimo u cilju rješavanja nesporazuma.

Ne, gospodo. Vi niste strašna sirova bića koja treba kontrolirati i kažnjavati. Nasilje nije muška osobina. Izgradnja vaše osobnosti uz pomoć žene će vam omogućiti da iskoristite svoju snagu i smjelost kako bi zaštitili druge, pogotovo žene, a ne da živite u strahu i odbacivanju.

Ja sam izabrala. Priznajem. Živim s ugroženim primjerkom, jednim od onih autentičnih mačo tipova, koje feministička progresivnost osuđuje na povijesni zaborav. Primjerkom koji ne pegla svoje košulje, koji plaća račun u restoranu i prati me kada izlazim, jer se boji da mi se nešto ne desi. Biće koje se ljuti i koje uvijek želi imati pravo. Ono biće koji sve radi umjesto mene, smatrajući da će to bolje uraditi nego ja. Da, odabrala sam muškarca kojeg krase te „strašne karakteristike“. Senzualnog i galamdžiju, tako različitog od mene, a tako bliskog onome u što vjerujem. Čovjek u čijim očima čitam da sam žena.

Priznajem, volim različitost. Sviđa mi se ta bitna razlika koja nas čini ljudima bez da budemo identični. Volim igre dominacije koje nas izazivaju i suprotstavljaju jedan drugom, kod kojih oboje popušta, ali i suprotstavlja onomu što mu je nepoznato. Konačno, volim otkriti kroz našu različitost što nas ujedinjuje i čini nas neophodnim jedan drugom. Ništa nije destruktivnije od želje za ukidanje granica, pomno zatupljivanje oštrine u ime naše tisućljetne nemoći da razmišljamo o dvojnosti.

Gospodo, ne popustite ženskim proturječnostima. One vam pričaju o jednakosti, dijeljenju poslova, žele biti slobodne i nezavisne. Istina, to je ono što im je potrebno. Kao da im je potrebna ohrabrujuća figura autoritarnog muškarca zaštitnika, koji će preuzeti svoje dužnosti i simbolizirati zakon, a u isto vrijeme mu priječe to biti. Nemojte podleći pričama javnosti koje vas tjeraju na poniženje u ime miješanja ženskog i muškog, koja vas želi uvjeriti da se radi o završnom činu čovječanstva, kao jedinoj prilici za ukidanje patnji žena.

Nema ništa dosadnije za jednu ženu nego kada se nađe u blizini sumornog i bezličnog muškarca koji je prihvatio sve nauke feminizma. Smušenjaka koji koristi kremice za lice.

Postoji li ljepša gesta od one kada na naše žensko rame takvo biće položi malo topline i zaštite?

Ovu poruku posvećujem svom sinu, danas tako malom, upravo izašlom iz statusa anđela. Poruku ljubavi i nade. Može li i on postati ponosni muškarac? Muškarac prožet viteškim vrijednostima koje su utemeljile zapadnu civilizaciju. Muškarca koji igra ulogu najjačeg s ciljem da služi i štiti, ali nikada ne zloupotrijebi svoju moć. Muškarca, sigurnog u ono što želi i koji korača stazama starih uzora i velikih osoba. Čak i ako je svjestan da je sve to samo fikcija i da ne smije biti zatvorenik kodova, već da ih prilagodi, da bi ih rušio.

Neka nauči gledati žene u svojoj složenosti, njihovim proturječnostima i neizvjesnostima. Neka ih voli ponosne i krhke, skromne i strastvene, onakve kakve bi bile da mu naša tužna epoha nije nametnula gluposti, koje mu pod svaku cijenu, ugrađuju marketinški genijalci.”

Natacha Polony

Zbog bogatstva francuskog jezika tekst je preveden slobodnim stilom, kako bi bio razumljiv svim čitateljima.