Zastrašujući „Crveni znak“ Sudnjeg dana, primijećen na japanskom nebu prije 1400 godina, konačno je objašnjen

Svijetlo grimizni lepezasti oblici,prelili su se nebom u Japanu prije gotovo milenijum i po, ulijevajući strah u srca ljudi i dajući astronomima zagonetku koju ne mogu riješiti.

Nova studija je uspjela da razriješi misteriju zabilježenu u Japanskoj hronici – „Nihon-Shoki“ – koja zbunjuje astronome od kada je fenomen prvi put primijećen.

Prema zapisima u drugoj najstarijoj knjizi klasične japanske istorije, 30. decembra 620. godine „crveni znak“ čiji oblik podsjeća na „fazanov rep“ širio se nebom, izazivajući strah kod svjedoka tog fenomena, jer su takve vizije u japanskoj literaturi obično prepoznate kao loš znak.

Još od tih dalekih vremena fenomen je ostao u velikoj mjeri misterija, a astronomi su u to vrijeme proučavali iskaze svjedoka i nagađali kako da objasne kosmički fenomen.

Riuho Kataoka, istraživač sa Odjeljenja za polarnu nauku u Školi multidisciplinarnih nauka na Univerzitetu za napredne studije i Nacionalnom institutu za polarna istraživanja u Japanu, zajedno sa timom kolega odlučio je da istraži šta bi moglo izazvati ovu pojavu.

Rezultat njihovih napora, pod nazivom „Razmatranje oblika crvenog znaka u Nihon-Shoki-u“, , konačno je ponudio rješenje zagonetke.

„To je najstariji japanski astronomski zapis„ crvenog znaka “, rekao je Riuho Kataoka.

Iako su mnogi savremeni naučnici koji se osvrću na izvještaj sugerisali da je viziju možda izazvala aurora ili kometa, nijedno od objašnjenja nije izgledalo održivo.

“To bi mogla biti crvena aurora nastala tokom magnetnih oluja. Međutim, uvjerljivi razlozi nisu navedeni, iako je opis već duže vrijeme vrlo poznat među Japancima”, rekao je Kataoka.

Istraživač je objasnio zašto je hipoteza o aurori prvobitno odbačena. Prema njegovim riječima, fascinantna svjetlosna emisija izazvana sudarima električno naelektrisanih čestica oslobođenih sa sunca, koje ulaze u zemljinu atmosferu, i gasova kao što su kiseonik i azot, ne izgledaju poput repa fazana.

Umjesto toga, oni imaju tendenciju da budu “trake”, koje lepršaju nebom. Drugo sugerisano objašnjenje bila je kometa, međutim, tim je to odbacio kao malo vjerovatno, jer događaj koji uključuje kometu obično ne bi bio crveno obojen.

Tim je pažljivo proučio preživjele istorijske opise događaja od prije 1.400 godina i uporedio ih sa aurorama, koje se tipično vide oko magnetnih polova sjeverne i južne polulopte i pretežno su zelene boje.

Poznato je da se fenomen pojavljuje i u drugim nijansama, poput crvene, u zavisnosti od toga koji elementi u Zemljinoj atmosferi aktiviraju naelektrisane čestice koje oslobađa sunce.

Tim je zatim pratio novije studije o aurorama viđenim nad Japanom u „obliku lepeze sa crvenom pozadinom“.

U toku svog istraživanja, Kataoka i njegov tim morali su da prilagode svoj pristup, jer je magnetna širina Japana bila 620 stepeni u odnosu na sadašnjih 25 stepeni.

Prema tome, činilo se da je takozvani „fazanski rep“ dugačak oko 10 stepeni. To ga, prema studiji, smješta u područje na koje utiče jaka magnetska oluja.

“Nedavna otkrića su pokazala da aurore mogu imati oblik fazanski rep posebno oblikovan za vrijeme velikih magnetnih oluja … To znači da je fenomen iz 620.godine prije nove ere vjerovatno bio aurora”, rekao je Kataoka.

Inspirisan ovim rješenjem misterije koja potiče iz antike, tim je priznao da planiraju da istraže drevne književne reference za modernu naučnu relevantnost.

“Ovo je zanimljiv i uspješan primjer da moderna nauka može imati koristi od drevnih japanskih emocija evociranih iznenađujućom pojavom oblika na nebu koji ih podsjeća na poznatu pticu “, rekao je Kataoka.