Žene su uzrok ratova?

Nikada se o ženama tako lijepo ne govori kao za Dan žena. Tada odjednom postaju i vrijedne, i značajne, i mudre do te mjere da ih ne možemo prepoznati. I tako „cijeli dan“.

Tog dana se sjetimo svih značajnih žena i njihovih djela. Muškarci tada kao da i ne postoje. Gledao sam razgovor s jednim crnogorskim intelektualcem koji tvrdi da su Crnogorke najvoljenije žene na svijetu, jer se za njih i zbog njih i ubija. Naravno, nezaobilazna je priča i da se zbog žena ratovalo, sjetimo se lijepe Helene. Oko žena se vrti sav svijet. I sad bih ovdje zastao. Je li baš istina da se sve to radi zbog žena? Gdje su tu muški?

Nisam siguran da su žene uzrok svih tih velikih događaja koji su proistekli, a koji se i sada spominju kao da su nastali zbog njih. Nema sumnje, ima i takvih, ali ne uvijek. Prije bi se moglo reći da je u pitanju, kako bi se to reklo, zamjena teza. Ubiti nekoga zato što je, recimo, povrijedio tvoju voljenu ženu, ne mora samo značiti ljubav prema toj ženi. To može značiti i da je povrijeđena tvoja sujeta. I ne ubijaš zato što je neko povrijedio ŽENU, nego zato što je povrijedio TVOJU ženu. Tvoj ego je povrijeđen i ti ubijaš zbog toga što misliš da je tebi šteta nanesena, a ne zato što je žena povrijeđena. Uostalom, kad biste pitali voljenu ženu želi li da ubijete zbog nje, po svoj prilici ona to ne bi željela. I za ratove, vjerujem, nije žena bila uzrok, nego samo povod. Izgovor. Netrpeljivost između vladara, želja za većom moći, za tuđim bogatstvima, bili su u prvom planu, a lijep povod za ostvarenje želja, kao maska, mogla je poslužiti žena.

Ljudi nekada kriju svoje sebične namjere iza drugih. Nekada se preuveličava i briga za djecu. Kao sve što radimo, radimo za njih, a u stvari mnogo toga radimo iz svog zadovoljstva, za sebe. Pravimo kuću za sebe, ne možemo je ponijeti sa sobom kad umremo – normalno je da će ostati djeci. A mi onda pričamo kako smo je gradili samo zbog djece, glumimo veliku žrtvu za njih. Ne kažem da se mnogo toga ne radi za djecu, ali nekada se taj rad zaista preuveličava.

Isto tako, ni žena, ni bilo šta drugo kada se spominju kao inspiracija nisu uvijek uzrok inspiracije, nego samo povod. To sve važi i obrnuto – ni ženama muškarci nisu toliko često uzrok svega što su uradile, nego tek povod. I one neke stvari čine kako bi ostvarile svoje želje i ciljeve, a za što im muškarac posluži kao maska. I sve se u životu vrti oko samog sebe mnogo više nego što nam to na prvi pogled izgleda, samo to ne žalimo priznati ni sami sebi. A za Dan žena, to nije tajna, najviše se napiju muškarci. Slaveći žene, koje su „uzrok“ i ovom pijanstvu, baš kao i ratovima.